Roman Nade Gašić „Kutijica od školjki“ u izdanju Sandorfa predstavit će Katarina Luketić, Kruno Lokotar, Dinko Telećan i Nada Gašić.
„Ovo bi ljetovanje moralo biti drugačije“ ponadala se te 1961. godine skoro jedanaestogodišnja Tamala i nade su joj se ostvarile tako da to ni njezina neobuzdana mašta, često na rubu fantazije, nije mogla predvidjeti. Krenula je na ljetovanje s maminom najboljom, prelijepom mladom prijateljicom, pa u pretrpanim vlakovima i brodovima nepouzdanog voznog reda sretala Putnika Vrijeme, bajku s Labudom i njegovim knjigama, e da bi ih u Splitu dočekao Ljepozubi u čijoj će kući u Trogiru, uz njega i njegovu majku provesti kratko ljetovanje. Djevojčica će svjedočiti rađanju nabujale emotivne veze dvoje, uz nju treću, suvišnu. U svoj grad vratit će se kao izmijenjena osoba. Najesen, stići će neka pisma…
Nakon dovršene tetralogije o gradu Zagrebu, novi roman Nade Gašić, premda očuvanog autoričina stila, iznenađuje hrabrim zahvatom u žanru. Djevojčica i njen doživljaj ljudi, grada i gradića, u osjetljivom vremenu sazrijevanja, drži konce radnje da ne prijeđe u melodramu. Kutijica od školjki rekonstruira iščezlo vrijeme, grad/ gradove, jezik ondašnjeg Trogira, recepte i odjeću, međuljudske odnose i vrijednosti svijeta okrenuta budućnosti, pripovijedajući priču o zabranjenim ljubavima u kojoj se sreću Junak našeg doba i Gradić Peyton, mediteranska romansa i socijalistički zanos, progres i konzervativnost.
Izložba „Glasovi koje nasljeđujemo” umjetnica Katarina Alamat Kusijanović i Yvonne Andreini istražuje poveznice mediteranskih otoka Koločepa i Ventotenea kroz usmenu tradiciju, identitet i osobna iskustva života na Mediteranu. Kroz objekte i apstraktna platna radovi propituju odnos osobnog, kulturnog i povijesnog identiteta.
Odgađanje i perfekcionizam javljaju se kao dva različita obrasca, jedno povezujemo s odugovlačenjem i teškoćom započinjanja, drugo s visokim standardima i težnjom izvrsnosti. Ipak, u iskustvu mnogih ljudi oni su često duboko povezani i međusobno se pojačavaju. Odgađanje se nerijetko javlja upravo onda kada nam je do nečega jako stalo, kada želimo napraviti dobro, izbjeći pogrešku ili zadovoljiti visoke kriterije. U tim trenucima perfekcionizam može podići očekivanja toliko visoko da postaje teško napraviti prvi korak. Tada odgađanje ne proizlazi iz nezainteresiranosti, nego iz unutarnjeg pritiska i potrebe da budemo spremni, sigurni i “dovoljno dobri” prije nego što krenemo.
Na tribini Odgađanje i perfekcionizam: Savršeno sutra, istražujemo upravo taj odnos, gdje se ova dva obrasca razdvajaju, a gdje se susreću i međusobno pojačavaju. Govorit ćemo o tome kako nastaju, što ih održava i na koje načine oblikuju naše svakodnevno funkcioniranje, odluke i doživljaj sebe. Poseban naglasak bit će na situacijama u kojima nas istovremeno pokreću i zaustavljaju: kada želimo napraviti korak naprijed, ali ostajemo na mjestu. Kroz razgovor ćemo se dotaknuti i unutarnjih iskustava koja prate ove obrasce, sumnje, pritiska, odgađanja, ali i umora koji se s vremenom nakuplja te ćemo istražiti što nam u tim trenucima zapravo treba. Otvorit ćemo prostor za drugačiji odnos prema radu, grešci i vlastitim očekivanjima, u kojem je moguće kretati se bez potrebe da sve bude savršeno.
U razgovoru će sudjelovati psihologinje i psihoterapeutkinje Marija Roth Jelisavčić i Maja Josipovski Jakus.
Izložba Dizajn, socijalizam, modernizam: Didaktička izložba polazi od shvaćanja da upravo dizajn, vizualne komunikacije, popularna kultura i umjetnost u najširem smislu, mogu biti “kraljevski put” za analizu i tumačenje razvoja jugoslavenskog društva u periodu socijalističke modernizacije druge polovine 20. stoljeća. Svojim opsegom izložba ne pretendira na sveobuhvatni kritički pregled niti prikazati neki idealan izbor “najvećih remek djela” iz povijesti domaćeg dizajna, nego prije svega kroz prizmu dizajna i vizualnih komunikacija postavljati pitanja kako su se unutarnje dinamike i napetosti društvenih odnosa reflektirale u sferi jugoslavenske kulturne proizvodnje. Na koji su način vizualni jezik, grafički dizajn i umjetničke prakse oblikovali – i bili oblikovani – promjenama društva?
Priče koje danas kao društvo sebi pričamo o socijalističkom periodu i umjetnosti tog vremena daleko su od jednostavnih. Prepune su kontradikcija, ambivalentnosti, ideološki suprotstavljenih pozicija i tumačenja, i upravo zbog toga se – posebno u postsocijalističkom kontekstu – simplificiraju i svode na klišeje. Ustaljene odrednice kao što su “socijalistička umjetnost” i “umjetnost u socijalizmu”, često više prikrivaju nego što nam otkrivaju. Prva podrazumijeva da je cjelokupna umjetnost tog vremena nužno bila ideološki određena i predmet političkog diktata. Druga sintagma pak odnos umjetnosti i društvenog predstavlja pasivno i depolitizirajuće, kao nešto što se “naprosto događalo” unutar društvenog sustava, svodeći tako umjetnice i umjetnike na pasivne aktere bez stvarne moći djelovanja, kreiranja društvenih transformacija ali i pregovaranja i otpora.
U oba slučaja tako se prikrivaju složeni međuodnosi umjetnosti i politike. Sintagma umjetnost socijalizma, priznaje da su umjetnost i dizajn tog razdoblja nastajali u dinamičnim odnosima prema socijalističkom projektu modernizacije i društvene emancipacije. Shvaćajući proizvode grafičkog dizajna kao materijalne tragove jednog društva u određenom vremenu, izložba Dizajn, socijalizam, modernizam posvećena je odnosu, smjenama i međusobnim napetostima tendencija koje su poznate ali često nejasno definirane – ili do karikature pojednostavljene – pod nazivima socijalistički realizam, socijalistički modernizam i socijalistički estetizam. Dok je rascjep socijalističkog realizma i socijalističkog modernizma često tematiziran, pa tako i sveden na nekoliko često problematičnih klišea, odnos socijalističkog modernizma i socijalističkog estetizma je daleko manje i rjeđe obrađivan.
Didaktička izložba u sklopu Subversive festivala, u razgovoru sudjeluju Marko Golub i Tena Lovrenčić, a kustos izložbe je Dejan Kršić.
Na tribini govore prof.dr.sc. Zlata Đurđević, izv. prof. dr.sc. Ana Horvat Vuković, prof. dr. sc Goran Čular, a moderira Sanja Sarnavka. Pokušavamo ponuditi odgovor na pitanja zašto je odgovoran i funkcionalan Ustavni sud (pre)važan za Hrvatsku, kako osigurati njegovu neovisnost od snažnih političkih utjecaja, kako premostiti trenutnu krizu i mnoga druga.
Neovisnost Ustavnog suda ne smije biti predmet stranačkog nadmetanja. Inicijativa za Hrvatsku slobode diže svoj glas u obranu ustavne demokracije i pravne sigurnosti svih građana Republike Hrvatske. Razgovorom otvaramo ciklus dijaloga o temama bitnim za ostvarenje svega što kao Inicijativa želimo.
U srijedu, 6. svibnja u 19 sati, u Galeriji Forum, Teslina 16, otvorila se izložba Katarine Alamat Kusijanović i Yvonne Andreini pod nazivom Glasovi koje nasljeđujemo.
Suradnja dviju umjetnica rođena je iz mnogobrojnih ustanovljenih poveznica između mentaliteta i porijekla mediteranskih otoka Koločepa (Kalamote) u Jadranskom moru i Ventotenea u Tirenskom moru, čije su sličnosti, u usmenim tradicijama, prepoznale i umjetnice i kustosica ove izložbe, Jelena Tamindžija Donnart.
Izloženi objekti i apstraktna platna govore o osobno proživljenim narativima života na Mediteranu. U njihovim radovima kustosica Jelena Tamindžija Donnart uočila je korespondirajuće narative: „Čovjekov identitet nikad nije jednodimenzionalno određen ni slučajan, kao što nije slučajan ni susret ovih dviju autorica na izložbi: on je plod dijaloga kroz rad i vrijeme tijekom kojih su promišljeni i vlastiti identiteti satkani od raznoraznih konopa, pažljivo umotanih paketića i vrtloga apstraktnih elemenata koje ne možemo točno definirati jer se nalaze na granici svjesnog i nesvjesnog, stvarnosti i iluzije, poput izmjene energetskih polja u Andreininoj slici. Duboko introspektivni radovi dviju autorica promišljaju ulogu pojedinca – kroz osobnu, povijesnu i kulturnu prizmu – u društvu gdje u vizualnom mediju istražuju kako se iskustvo i uloga pojedinca oblikuju kroz bliske i opće narative.“
U sklopu ciklusa Jazz na Polukatu publika će imati priliku poslušati koncert Maja Savić New Quartet, novog sastava jazz vokalistice koji donosi spoj autorske glazbe, improvizacije i svježeg pristupa jazz tradiciji.
Maja Savić je jazz vokalistica prepoznatljiva po toplom, soulful izrazu i zreloj interpretaciji, s više od petnaest godina iskustva na klupskim pozornicama, festivalima i televizijskim nastupima u Hrvatskoj i inozemstvu. Trenutno djeluje između Pariza i Zagreba, te uz koncertni rad aktivno promiče jazz kulturu te djeluje kao vokalna pedagoginja.
Program pod nazivom Invitation vodi publiku kroz autorske skladbe s istoimenog EP-ja, uz pažljivo odabrane jazz standarde u modernim obradama. Riječ je o koncertnoj večeri koja spaja emociju, slobodu improvizacije i suvremeni zvuk vrhunskih glazbenika. Uz Maju Savić na vokalu nastupaju američki pijanist Ryan Smith, Ivan Džajić na kontrabasu te Borko Rupena na bubnjevima.
Na Dan državnosti, 30.5., održala se promocija knjige Dejana Kršića Zaludni neimar i slijepa mrlja ideologije: Povodom partizanskih nekropola Bogdana Bogdanovića, a osim toga i zatvaranje izložbe Dizajn, socijalizam i modernizam.
U osnovi izložbe i knjige leži isti interes za politička značenja odnosa socijalističkog modernizma i socijalističkog estetizma. Upravo djelo Bogdana Bogdanovića utjelovljuje taj rascjep između socijalističkog modernizma i socijalističkog estetizma, a kroz njega se mogu promatrati i tumačiti društvene i političke promjene jugoslavenskog društva, od modernističkog univerzalizma, preko identitetskog zaokreta krajem 60-ih, do konstrukcije nacionalističkih politika krajem 70-ih i tijekom 80-ih godina.
Naslov knjige, naravno, referenca je na Bogdanovićevu knjigu Ukleti neimar, kao i na činjenicu da su ga obožavatelji njegova rada često tako nazivali. No, kako stoji u podnaslovu, Bogdanovićevo umjetničko djelo prije svega je povod, odnosno polazna točka za šira, ali međusobno povezana razmatranja o sudbini spomenika i brisanju tradicija NOB-a, kulturalizaciji antifašizma i suvremenom revizionizmu, pitanjima odnosa prema holokaustu i genocidu, ali i slijepim mrljama te nedosljednostima njegova hvaljenog antimiloševićevskog političkog angažmana tijekom 80-ih i 90-ih.
U razgovoru sudjelovali su Boris Buden, filozof, publicist i kulturni kritičar, Ana Dević, likovna kritičarka i kustosica, Marko Golub, likovni kritičar, kustos i povjesničar dizajna te Dejan Kršić, grafički dizajner i publicist. Moderirala je Đurđica Ćilić.
Šahtofonski koncerti se izvode na autentičnim instrumentima – zvučnim kutijama s oprugama, posebno napravljenim za svaku dob, primjerenih dimenzija i materijala, samoprozvanim šahtofonima i grafičkim kolorističkim partiturama uz vodstvo Tanje Vrvilo i Damira Bartola Indoša u suradnji s Janom Šivak.
Projekt Kuće ekstremnog muzičkog kazališta Damira Bartola Indoša i Tanje Vrvilo provodi se u partnerstvu s Kulturno informativnim centrom u sklopu programa Kultura i umjetnost u zajednici Grada Zagreba.
Okajanje je ekranizacija romana Iana McEwana (2001). Wrightova režija emotivnu složenost likova glamurozno vizualizira; film nudi bogat teren za raspravu o odgovornosti, laganju, sjećanju, impulzivnom ponašanju i posljedicama jedne, ali kobne pogrešne odluke. Sve to, uz pitanje do kuda nas može dovesti vlastita volja, bit će predmet analize na panelu nakon projekcije.
Film je nominiran za 14 nagrada BAFTA, 7 Oscara i 7 Zlatnih globusa te 3 Europske filmske nagrade. Osvojio je 5 nagrada BAFTA (najbolji film i scenografija), 2 Zlatna globusa(najbolji film i najbolja originalna glazba), a za najbolju glazbu nagrađen je i jednim Oscarom.
Nakon projekcije slijedi panel diskusija na kojoj sudjeluju spisateljica prof. Korana Svilar; dr. Sandra Ferenčić Ćuk, psihijatrica, educirana u psihodrami, psihodinamijskoj i psihoanalitičkoj terapiji, transakcijskoj analizi i Gestalt terapiji te izv. prof. art. Katarina Zrinka Matijević, filmska redateljica i sveučilišna profesorica, kustosica programa i moderatorica panel diskusije.
Grupna izložba autora odabranih u Veliko natjecanje kratkometražnog filma predstavlja umjetnike sa širokim dijapazonom radova, od slika, skica, crteža, grafika, kolaža, preko dijelova scenografije, modela, studija, knjiga snimanja, sve do instalacija i multimedije.
Predstavljeni su radovi sljedećih umjetnika: Alex Boya, Ana Horvat, Anna Mantzaris, Carlo Galbiati, Carmen Córdoba, María Herreros, Chloë Danguy, Frank Ternier, Georges Schwizgebel, Jocelyn Charles, Leo Černic, Luciano Lepinay, Luma Flôres, Mária Kralovič, Markus Tangre, Michelle Gruppetta, Natalia Mirzoyan, Sandra Desmazières, Sylwia Szkiłądź, Vladislav Ivanov, Xie Li.
FILMBOOK by KIC su filmske večeri posvećene filmovima koji su nastali prema književnim djelima. Program nudi profesionalne uvide u filmska i književna djela kroz tri područja djelovanja; filmsko, književno i psihološko-psihijatrijsko.
Na ovom FILMBOOK susretu ponuđen je uvid u film Pijev život.
Pi Patel odrasta u obiteljskom zoološkom vrtu u Indiji gdje su mu roditelji usadili znanje o životinjama i religijsku radoznalost — Pi prakticira hinduizam, kršćanstvo i islam u potrazi za smislom. Obitelj je prisiljena preseliti svoj zoološki vrt preko oceana, no doživjet će brodolom. Nakon brodoloma Pi jedini preživljava na splavi s bengalskim tigrom Richardom Parkerom; preživljavanje postaje borba za hranu, vodu i kontrolu tigra, ali i psihičko suočavanje s usamljenošću. Pijeva sjećanja na dom i obitelj isprepliću se s njegovom borbom, nadom i vjerom u preživljavanje u ekstremnim uvjetima. Film završava dvostrukom verzijom događaja — fantastičnom i surovo realnom — postavljajući pitanje o narativnoj istini i ulozi priče u suočavanju s traumom.
Što je trauma? Je li ona posljedica samo velikih i dramatičnih događaja ili može nastati i kroz iskustva koja na prvi pogled ne prepoznajemo kao traumatska? Zašto neki ljudi, i dugo nakon što je opasnost prošla, i dalje žive kao da moraju biti na oprezu? I kako se događa da nosimo terete koji možda nisu započeli s nama?
Na ovoj tribini govori se o traumi iz perspektive suvremenih spoznaja neuroznanosti, psihologije i psihoterapije. Pokušava se razumjeti što se događa u živčanom sustavu kada smo izloženi iskustvima koja nadilaze naše kapacitete za nošenje sa stresom te kako trauma oblikuje način na koji osjećamo, mislimo, reagiramo i ulazimo u odnose s drugima. Trauma nije nužno samo sjećanje na neki događaj. Često se očituje kroz tijelo, obrasce ponašanja i odnose koje gradimo,kroz stalnu napetost, teškoće s opuštanjem, osjećaj preplavljenosti, potrebu za kontrolom ili osjećaj da smo stalno „na oprezu“, iako stvarna opasnost više ne postoji.
Posebna pozornost posvećuje se transgeneracijskoj traumi i načinima na koje se posljedice neproživljenih gubitaka, strahova, ratova, emocionalne uskraćenosti i drugih teških iskustava mogu prenositi kroz generacije. Govori se o tome kako nasljeđujemo ne samo obiteljske priče, nego i obrasce suočavanja sa stresom, odnose i osjećaj sigurnosti u svijetu.
U razgovoru sudjeluju Marija Roth Jelisavčić, psihologinja i psihoterapeutkinja i Irena Bezić, psihologinja i psihoterapeutkinja.
Drugo izdanje festivala “Protiv zaborava”, posvećenog kulturi sjećanja, ljudskim pravima i društvenoj odgovornosti.
Festival okuplja istraživače, umjetnike, novinare, aktiviste i predstavnike civilnog društva s ciljem otvaranja prostora za dijalog o nasljeđu devedesetih godina, izazovima suočavanja s prošlošću i važnosti očuvanja sjećanja u suvremenom društvu.
Program je obilježen spomen šetnjom ‘’Zagreb i 90-e“, koja će sudionicima približiti mjesta, događaje i društvene procese koji su obilježili glavni grad tijekom ratnog i poratnog razdoblja. Tijekom šetnje pričalo se o lokacijama povezanima uz raketiranje Zagreba, mjesta zatočenja poput Paviljona 22 na Zagrebačkog Velesajmu, Gajeve ulice 30a, Kerestinca, ubojstva Aleksandre, Marije i Mihajla Zec, te Zida boli na Mirogoju. Također, tijekom šetnje, sudionici su obišli autentične lokacije važne za rad Antiratne kampanje Hrvatske.
Središnji dio festivala održan je u Kulturno-informativnom centru (KIC) u Zagrebu. Ovogodišnji program donio je niz javnih rasprava koje se bave nekima od najvažnijih pitanja vezanih uz odnos društva prema prošlosti. Razgovaralo se o rehabilitaciji ratnih zločinaca i posljedicama povijesnog revizionizma, položaju i pravima civilnih žrtava rata, kao i o mjestima traume i antiratnog otpora danas.
Posebna je pažnja posvećena ulozi umjetnosti, filma, književnosti i kulturne kritike u oblikovanju kulture sjećanja te promišljanju načina na koje umjetničke prakse mogu doprinijeti razumijevanju prošlosti i izgradnji demokratskijeg društva.
Festival je također otvorio prostor za razgovor o nasljeđu građanskog aktivizma i nezavisne kulture devedesetih godina kroz predstavljanje ARK platforme i raspravu o važnosti arhiviranja, dokumentiranja i očuvanja društvenih inicijativa koje su obilježile razdoblje rata i tranzicije. U razgovoru su sudjelovali Aleksandar Maršavelski, Hrvoje Klasić, Slađana Čanković, Branka Vierda (moderatorica)
Drugo izdanje festivala “Protiv zaborava”, posvećenog kulturi sjećanja, ljudskim pravima i društvenoj odgovornosti.
Festival okuplja istraživače, umjetnike, novinare, aktiviste i predstavnike civilnog društva s ciljem otvaranja prostora za dijalog o nasljeđu devedesetih godina, izazovima suočavanja s prošlošću i važnosti očuvanja sjećanja u suvremenom društvu.
Program je obilježen spomen šetnjom ‘’Zagreb i 90-e“, koja će sudionicima približiti mjesta, događaje i društvene procese koji su obilježili glavni grad tijekom ratnog i poratnog razdoblja. Tijekom šetnje pričalo se o lokacijama povezanima uz raketiranje Zagreba, mjesta zatočenja poput Paviljona 22 na Zagrebačkog Velesajmu, Gajeve ulice 30a, Kerestinca, ubojstva Aleksandre, Marije i Mihajla Zec, te Zida boli na Mirogoju. Također, tijekom šetnje, sudionici su obišli autentične lokacije važne za rad Antiratne kampanje Hrvatske.
Središnji dio festivala održan je u Kulturno-informativnom centru (KIC) u Zagrebu. Festival je otvorio prostor za razgovor o nasljeđu građanskog aktivizma i nezavisne kulture devedesetih godina kroz predstavljanje ARK platforme i raspravu o važnosti arhiviranja, dokumentiranja i očuvanja društvenih inicijativa koje su obilježile razdoblje rata i tranzicije. U razgovoru sudjeluju Sanja Burlović, Matija Mrakovčić, Hana Marta Jurčević Bulić, Nikola Mokrović (moderatorica)
Izložba se bavi čovjekom, odnosno ljudskim tijelom kao osnovnom mjerom unutar koje spoznajemo svijet i svemir. Proporcije unutar kojih je čovjek evoluirao mogu se primijetiti na nizu spomenika, od drevnih piramida, grčkih hramova, rimskih gradova, pa do suvremene umjetnosti. Još jedan način aktiviranja ljudskog tijela u urbanoj strukturi, odnosno u zajednici je umjetnost performansa. Pozivajući se na tradiciju te vrste umjetnosti u Hrvatskoj Grimani će od Galerije Forum napraviti polje u koje poziva gledatelje da se uključe u performativni čin, kojim dovršavaju izložbeni projekt i prostornu instalaciju. Izložba će, kako piše kustos i voditelj Galerije Forum, Feđa Gavrilović, spojiti osobno i zajedničko, povijesno i izvanvremensko: „Polje ljudskih susreta, spajanja i povezanosti, stvoreno u ljudskoj mjeri kao produžetak pojedinačnog organizma, ali i kao jedan megaorganizam, je grad. A forum, sjecište carda i decumanusa u starorimskoj urbanistici, srce je grada. Mjesto slučajnih susreta, izmjene ideja, polemika, ali i političkih prevrata, progona, nasilja. Galerija Forum baštini to ime (i sve njegove konotacije). Za izložbu u Galeriji Forum, Grimani je odlučio ponovno aktivirati prostor – čovjekom, zatim stupom, njegovim arhitektonsko-materijalnim i zlatom, njegovim metafizičkim analogonom."
Petar Grimani rođen je 1971. godine u Splitu. Nakon Umjetničke škole u Splitu, studirao je na Accademia di belle arti u Firenci i diplomirao na Akademiji umjetnosti u Splitu. Magistrirao je na UMAS-u u Splitu, na odsjeku za filmsku umjetnost, modul narativni film. U svojem umjetničkom radu istražuje međuodnos prostora, vremena i identiteta, oslanjajući se na različite medije, uključujući fotografiju, video i instalaciju. Njegova praksa proizlazi iz potrebe za analizom svakodnevnih situacija, osobnih i kolektivnih sjećanja, te načina na koje se oni reflektiraju u vizualnim oblicima.
Četvrt milenija parlamentarne demokracije: Laž, revolucija i kriza institucija.
Povodom 250. obljetnice Dana neovisnosti Sjedinjenih Američkih Država, Ideje.hr i KIC organiziraju razgovor o sudbini suvremene demokracije. Uvodno izlaganje pod naslovom Četvrt milenija parlamentarne demokracije: Laž, revolucija i kriza institucija, održao je Žarko Puhovski, a u razgovoru koji je moderirala Rajka Rusan, sudjeluju još Darko Polšek, Goran Selanec i Tin Radovani.
U Galeriji Forum održana je promocija kataloga i ponovno je predstavljena prostorna instalacija Petra Grimanija Forum i grad.
Katalog je predstavio jedinstveni postav u Galeriji Forum, kao i nekoliko urbanih intervencija Petra Grimanija nastalih povodom izložbe Forum i grad, koja je bila otvorena do 25. srpnja.
Na promociji je govorio književni kritičar Zdravko Zima.
Promocija knjige "Dotrščina" održala se u utorak 7 srpnja 2026 godine u 19 sati u dvorani KIC-a.
Spomen-park Dotrščina bio je i ostao najvažniji zagrebački memorijalni prostor mjesto najvećeg masovnog zločina u povijesti glavnoga grada najvažnija lokacija Holokausta u Zagrebu i jedno od najmasovnijih stratišta Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj Spomen-područje je u tom trenutku imalo status trajno zaštićenog kulturnog dobra Republike Hrvatske a nalazilo se u okviru najvećeg zagrebačkog gradskog parka Tijekom okupacije u Drugom svjetskom ratu šuma Dotrščina na tadašnjem rubu Zagreba postala je mjesto masovnih ustaških egzekucija ponajviše građana Zagreba i okolice Od 1960-ih godina to se područje uređivalo kao memorijalni krajolik S promjenom političkog sustava 1990-ih odnos prema Dotrščini postao je primjerom radikalnog državnog revizionizma i manipulacije žrtvama a samo mjesto sjećanja tada se marginaliziralo.
Virtualni muzej Dotrščina bio je pokrenut 2012 godine kao autorski projekt Saše Šimprage u okviru programa kulture sjećanja Documente - Centra za suočavanje s prošlošću s ciljem vraćanja spomen-parka Dotrščina u kolektivnu memoriju Knjiga monografskog karaktera u prvi je plan stavila aktivnosti Virtualnog muzeja Dotrščina — jednoga od važnijih i dugovječnijih memorijskih projekata u Hrvatskoj — u sklopu kojih je bila ostvarena značajna suvremena angažirana umjetnička produkcija i razvijen inovativni te u Hrvatskoj jedinstveni obrazovni program Umjetničke radove u čast žrtava fašizma na Dotrščini u produkciji Virtualnog muzeja Dotrščina ostvario je niz umjetnika i umjetnica Saša Šimpraga Davor Sanvincenti Slaven Tolj Daniel Kovač Zoran Pavelić Gildo Bavčević Sandra Sterle Tonka Maleković Driton Selmani Diana Sokolić Vlado Martek Patricia Pisani i Tomo Savić-Gecan
O knjizi su govorili Tvrtko Jakovina Christel Trouvé Dea Marić Vesna Teršelič Darko Šimičić i Saša Šimpraga Knjiga je sadržavala tekstualne priloge autora među kojima su Helen Adkins Ljubica Anđelković Džambić Irena Bekić Lidija Butković Mićin Magdalena Došen Marko Golub Sinan Gudžević Radmila Iva Janković Aleksandar Hut Kono Silva Kalčić Bojan Dmitrović Krištofić Ivana Mance Dea Marić Suzana Marjanić Igor Marković Nataša Mataušić Lujo Parežanin Jelena Pašić Davorka Perić Ivana Perić Rosana Ratkovčić Ivana Sajko Darko Šimičić Saša Šimpraga Nevena Škrbić Alempijević i Krešimir Zovak Vizualni dio oblikovan je fotografijama koje su snimili Ivan Buvinić Jovica Drobnjak Inia Herenčić Sanjin Kaštelan Mario Krištofić Jadranko Marjanović Bojan Mrđenović Ana Ogrizović Ana Opalić Zoran Pavelić Iva Prolić Jasenko Rasol Saša Šimpraga i Katarina Zlatec dok je za dizajn bila zaslužna Petra Milički.
Knjiga je bila objavljena u nakladi od dvjesto primjeraka a na samoj promociji bilo je udomljeno pedeset besplatnih primjeraka Nakladnici su bili Hrvatska udruga nastavnika povijesti i Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Zagreba Knjiga je djelomično bila ostvarena uz potporu Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba i Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba.
