USPJEŠNO STARENJE, VLASTA DELIMAR, PERFORMANS, GF
4. rujan 2026.
19 sati u Galeriji Forum u Teslinoj 16 otvorila se izložba Vlaste Delimar „Zagrepčani, provjerite jeste li živi”, čije su kustosice bile Katerina Jovanović i Sabina Oroshi.
Izložba je bila dio projekta „Provjerite jeste li živi”, zamišljenog kao višelokacijska antiretrospektiva koja je, umjesto kronološkog pregleda gotovo pedeset godina umjetničkog djelovanja Vlaste Delimar, povezala radove iz različitih razdoblja i smjestila ih u nove prostorne i vremenske odnose.
U godini u kojoj je umjetnica obilježila 70. rođendan, njezin se opus ponovno otvorio sadašnjosti. Nakon prve epizode projekta u riječkoj Galeriji Kortil, „Provjerite jeste li živi” nastavio se u Zagrebu izložbom „Zagrepčani, provjerite jeste li živi”.
Za Vlastu Delimar vrijeme nikada nije bilo samo kronologija. Radovi nastali početkom osamdesetih dobili su nova značenja i otvorili pitanja koja su ostala aktualna i desetljećima nakon njihova nastanka. U zagrebačkom su se postavu susreli radovi nastali tijekom gotovo pedeset godina, propitujući što se događa s tijelom, željom i vidljivošću kada se promijene životna dob, društveni kontekst i način na koji zajednica promatra tijelo.
U središtu izložbe nalazilo se tijelo kao prostor iskustva, otpora i pregovaranja. Pitanja seksualnosti, autonomije i prava na vlastitu reprezentaciju, koja je Delimar otvarala još početkom osamdesetih, nastavila su se kroz teme starenja, vidljivosti i prava na želju.
Fotografije „Kurac volim” iz 1980. i „Jebite me” iz 1981. u susretu s recentnim radom „Hoćeš jebat, stani u red” iz 2026. otkrile su kontinuitet umjetničke pozicije Vlaste Delimar. Riječ je bila o dosljednom odbijanju da se tijelu unaprijed odredi što smije biti, kako smije izgledati i kada smije biti vidljivo.
Posebno mjesto u zagrebačkom postavu zauzelo je pitanje starenja i vidljivosti ženskog tijela. U performansu „Uspješno starenje”, izvedenom na otvorenju izložbe, Vlasta Delimar govorila je o vlastitom tijelu, seksualnosti, medicini, fizičkoj funkcionalnosti i promjenama koje donosi vrijeme, spajajući humor, erotiku i iskustvo svakodnevice.
U radu „Prema dostojanstvu starenja” iz 2026. to se pitanje iz galerijskog prostora proširilo u javni prostor. Starije žensko tijelo pojavilo se na jumbo plakatima i ušlo u vizualni jezik reklame, koji je tradicionalno bio usmjeren prema mladosti, poželjnosti i potrošnji.
Izložba je povezala osobno iskustvo s poviješću, sjećanjem i prostorima koji su nosili vlastite slojeve pamćenja. Radovi „Tišina živih skulptura u tišini oštećenih kuća” iz 2021., „Danica” iz 2023. i „Ovo sam bila ja 1980. kada je umro drug Tito” iz 1980. pokazali su kako se kolektivna povijest mogla čitati kroz pojedinačno tijelo i autobiografsko iskustvo.
Prošlost pritom nije bila zatvorena u vrijeme svojega nastanka. Ostala je prisutna u prostoru, sjećanju i načinu na koji smo je danas gledali.
Naslov „Zagrepčani, provjerite jeste li živi” bio je ujedno i izravni poziv publici. Živost se nije mjerila godinama, nego spremnošću da se suočimo s onim što nas je moglo uznemiriti, zainteresirati ili potaknuti da vlastite stavove sagledamo drugačije.
U susretu s radovima Vlaste Delimar naposljetku se nije provjeravalo samo koliko je živa umjetnost, nego i koliko je živ naš vlastiti pogled.
