PISCI U STISCI EDO POPOVIĆ, TRIBINA, KIC

Osjeća se loše u čoporima, a pisac je samo kada piše – inače je hodač i vrtlar, radnik i dokoličar. Aktivist. Kako živjeti između Utrina i Velebita, zašto piše špageti krimiće i kako zvuči koncert za tequilu i apaurin, o tome je Edo Popović napisao mnoge stranice, ali samo je jedna Stranica Gornja – o njoj se piše udvoje. Ulomke iz knjiga čitat će VIli Matula.

Edo Popović (1957.) studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Živi između Zagreba i Stranice Gornje u Ribničkoj dolini. Knjige su mu prevedene na desetak jezika. Objavio je Ponoćni boogie (priče, 1987), San žutih zmija (priče, 2000), Kameni pas : refuli (dnevnička proza, 2001), Izlaz Zagreb jug (roman, 2003), Igrači (roman, 2006), Tetovirane priče (priče, u saradnji s Igorom Hofbauerom, 2006), Oči (roman, 2007), Priručnik za hodače (putopisno-esejistička proza, 2009), Lomljenje vjetra (roman, 2011), Ponoćni boogie i druge priče (priče, posebno izdanje povodom 25 godina objavljivanja, 2012), U Velebitu (putopisno-esejistička proza, 2013), Mjesečev meridijan (roman, 2015), Poglavnikov pudl (roman, 2016), Čovjek i planina (putopisno-esejistička proza, 2018), Zapisi iz Stranice Gornje (autobiografska proza, zajedno s Ljiljanom Đorđević, 2019), Kako sam brojio ružičaste robote (roman, 2021), Hrvatski pasijans (roman, 2024).