RADOVI ALEKSANDRA MILOSAVLJEVIĆA U GALERIJI NA KATU

Aleksandar Milosavljević
ODMETNUTO ZABORAVU

Kultura i forma samoslika (selfi /sebić) dugo je prisutna u likovnoj umjetnosti, a njezina je geneza kroz slikarstvo ili fotografiju stara gotovo koliko i sam medij. U posljednjem desetljeću zanimanje za izradu fotografija koje sadrže isključivo jedan jedini motiv, 'mene', i popratnu dekoraciju, postala je više medicinsko - dijagnostička negoli fotografska pojava. U radovima beogradskog fotografa Aleksandra Milosavljevića samoslikanje je prisutno od početka bavljenja fotografijom, od kasnih '70-ih 20. st., ne kao neka slučajna aktivnost nego kao konceptualna radnja koja je postala opus za sebe. Milosavljević je u svome konceptu sebe kao svjedoka i aktivnog sudionika temeljito sebičan. No ovaj put umjetnički egocentrizam stvara zanimljiv opus koji radi dosljednosti vjerojatno spada u rijetke autorske cikluse koji se protežu gotovo duže od 40 godina. Njegovi samoslici ne samo da su portret jednog vremena, odrastanja, urbane dekadencije nego su i svjedočanstvo načina života i svjetonazora, koji je jednostavno nestao kao što su nestale i političke i državne strukture koje su ga omogućile. 

(Emil Matešić, iz predgovora)