Tribina se održava u sklopu izložbe Zemlja zabrane i istražuje složene mehanizme cenzure, krećući se od povijesnih institucionalnih zabrana pa sve do suvremene biopolitičke kontrole.

Poseban fokus bit će na autocenzuri, koju prepoznajemo kao najperfidniji i najopasniji oblik zabrane jer djeluje tiho rastačući slobodu iznutra. Širi kontekst za ovu raspravu pronalazimo u sustavnoj čistki unutar američkih Smithsonian muzeja tijekom 2025. godine, koji je ujedno motivacija za izložbu Zemlja zabrane, gdje je pod krinkom novog nacionalnog narativa uklonjena povijest rasne pravde i LGBTQ+ zajednice, što nas podsjeća da „geografija zabrana“ nije samo lokalni, već globalni fenomen u prorastu u 2025. godini.

O povijesnom nasljeđu represije, odgovornosti umjetnika u svijetu koji trguje istinom, biopolitičkoj cenzuri tijela u aktualnoj „godini lokota“, redefiniranju kolektivnog sjećanja kroz pokušaje uklanjanja pojedinca i drugim važnim pitanjima koje će ova rasprava otvoriti, govorit će Ivana Hanaček, povjesničarka umjetnosti i kustosica, Vlado Martek, umjetnik i pjesnik i MIljenko Jergović, pisac. Tribinu moderira polonistica, prevoditeljica i spisateljica Đurđica Čilić.

Na Dan državnosti, 30.5., održala se promocija knjige Dejana Kršića Zaludni neimar i slijepa mrlja ideologije: Povodom partizanskih nekropola Bogdana Bogdanovića, a osim toga i zatvaranje izložbe Dizajn, socijalizam i modernizam.

U osnovi izložbe i knjige leži isti interes za politička značenja odnosa socijalističkog modernizma i socijalističkog estetizma. Upravo djelo Bogdana Bogdanovića utjelovljuje taj rascjep između socijalističkog modernizma i socijalističkog estetizma, a kroz njega se mogu promatrati i tumačiti društvene i političke promjene jugoslavenskog društva, od modernističkog univerzalizma, preko identitetskog zaokreta krajem 60-ih, do konstrukcije nacionalističkih politika krajem 70-ih i tijekom 80-ih godina.

Naslov knjige, naravno, referenca je na Bogdanovićevu knjigu Ukleti neimar, kao i na činjenicu da su ga obožavatelji njegova rada često tako nazivali. No, kako stoji u podnaslovu, Bogdanovićevo umjetničko djelo prije svega je povod, odnosno polazna točka za šira, ali međusobno povezana razmatranja o sudbini spomenika i brisanju tradicija NOB-a, kulturalizaciji antifašizma i suvremenom revizionizmu, pitanjima odnosa prema holokaustu i genocidu, ali i slijepim mrljama te nedosljednostima njegova hvaljenog antimiloševićevskog političkog angažmana tijekom 80-ih i 90-ih.

U razgovoru sudjelovali su Boris Buden, filozof, publicist i kulturni kritičar, Ana Dević, likovna kritičarka i kustosica, Marko Golub, likovni kritičar, kustos i povjesničar dizajna te Dejan Kršić, grafički dizajner i publicist. Moderirala je Đurđica Ćilić.