U Kulturno informativnom centru, 19. ožujka, održana je tribina povodom filma Psihonauti, kratki animirani film nastao u okviru umjetničke terapije usmjerene na rehabilitaciju pacijenata u Pshijatrijskoj bolnici Vrapče.
Na tribini sudjeluju Niko Radas, autor filma i kipar, dr Marko Ćurković, specijalist psihijatrije i Josip Grozdanić, filmski kritičar, a razgovor moderira Rajka Rusan.
U filmu psihičke bolesti poprimaju antropomorfni lik i s jedne strane pomažu osvijestiti u gledateljima kakve su to bolesti, a s druge strane djeluju katarzično budući da ljudi „zarobljeni” unutar psihičke bolesti stječu osjećaj da bolest ipak nema onoliku moć nad njima koliko se to možda čini u nekim trenucima.
U Kulturno informativnom centru održana je šesta tribina iz ciklusa Pisci u stisci, koja donosi razgovore s autorima o životnim, kreativnim i egzistencijalnim okolnostima koje prate književni rad. Gošća tribine bila je književnica Olja Knežević, spisateljica domaća i strana, čuvarkuća i vagabund, s trenutačno njujorškom adresom. Svojom „cestom sreće“ provezla se kroz nagrađeni roman i njome putuje (piše) dalje, s odmakom i pripadnošću u isto vrijeme.
Razgovor je otvorio teme slobode, treba li u nju bježati, može li domovina postati osjećaj te odgovara na pitanje kada sebi "postajemo kuća".
U Kulturno informativnom centru održano je predstavljanje ponovno pokrenute svjetski poznate francuske džepne enciklopedijske edicije „Što znam?“ („Que sais-je?“) u izdanju Kulturno informativnog centra. Uz predstavljanje same biblioteke, predstavljena su i četiri nova naslova: Mitovi i književnost, Kulturna povijest, Imaginacija i Depresija u tiskanom i audio obliku u suradnji s našom prvom i najvećom audio bibliotekom Book&zvook.
O biblioteci i knjigama govorili su Ljubica Letinić (Book&zvook), Marko Gregorić, prevoditelj i Petar Bujas, urednik biblioteke.
U srijedu, 15. 4. u 19 sati u sklopu izložbe Zemlja zabrane, u Surogat kinu KIC u okviru programa Kinocenzura, na rasporedu su bili filmovi O ljubavnim vještinama ili film sa 14441 kvadratom Karpa Godine i Rani radovi Želimira Žilnika.
Nakon projekcije s Karpom Godinom i Želimirom Žilnikom razgovarala je Jelena Pašić, kustosica i voditeljica programa Kinocenzura.
Filmski program pod naslovom Kinocenzura tijekom trajanja izložbe Zemlja zabrane okuplja sedam ostvarenja čija su javna prikazivanja zabranjivana zbog njihova odvažnog, beskompromisnog pogleda na društvenu zbilju i ironijskog zadiranja u političke dogme. Od prvog sudski zabranjenog filma Grad redateljskog trojca Marka Babca, Kokana Rakonjca i Živojina Pavlovića te crnovalnih klasika Rani radovi Želimira Žilnika i Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji Bate Čengića, preko provokativnih ostvarenja kratkoga metra u režiji Karpa Godine i Rajka Grlića te posljednjeg jugoslavenskog filma čije je prikazivanje u Hrvatskoj spriječeno zbog početka rata, pa do kontroverznog Plastičnog Isusa radi kojeg je Lazar Stojanović odslužio zatvorsku kaznu – ova djela obol su slobodi umjetničkog stvaranja i kritičkog mišljenja.
U Surogatkinu KIC održana je večer ciklusa FILMBOOK uz projekciju igranog filma Soba s pogledom (A Room With A View) redatelja Jamesa Ivoryja.
Soba s pogledom ekranizacija je romana E. M. Forstera iz 1908. Film prati mladu Lucy Honeychurch i njezino emotivno buđenje tijekom putovanja u Firencu te povratka u englesko društvo početkom 20. stoljeća. Kombinacija romantične drame i društvene kritike otvara pitanja o slobodi pojedinca naspram društvenih očekivanja, unutarnjoj snazi i izborima u ljubavi. Film je imao 14 nominacija za BAFTA nagradu, 8 nominacija za Oscara, 3 nominacije za Zlatni globus i jednu za Zlatnog lava. Osvojio je 3 Oscara (za najbolji adaptirani scenarij, kostimografiju i scenografiju) te 5 BAFTA-i (za glavnu i sporednu glumicu, kostime, scenografiju i za najbolji film) i jedan Zlatni globus (za sporednu glumicu).
Nakon projekcije slijedi panel diskusija na kojoj sudjeluju spisateljica prof. Korana Svilar, dr. Sandra Ferenčić Ćuk, psihijatrica, educirana u psihodrami, psihodinamijskoj i psihoanalitičkoj terapiji, transakcijskoj analizi i Gestalt terapiji, te izv. prof. art. Katarina Zrinka Matijević, filmska redateljica i sveučilišna profesorica, kustosica programa i moderatorica panel diskusije.
U srijedu, 8. travnja u 19 sati u Galeriji Forum (Teslina 16) i Galeriji na katu (Preradovićeva 5), u sklopu Kulturno informativnog centra, otvara se izložba Zemlja zabrane, koja kroz dijalog povijesnih i suvremenih radova propituje političke pritiske, zabrane i mehanizme cenzure u umjetnosti – od 1930-ih do danas. Izložba ostaje otvorena do 1. svibnja.
U središtu izložbe nalazi se djelovanje Udruženja umjetnika Zemlja, čiji su članovi u međuratnom razdoblju bili izloženi zabranama zbog kritičkog prikazivanja društvene stvarnosti, siromaštva i nejednakosti. Povijesni trenutak koji označava vrhunac represije dogodio se 7. travnja 1935., kada je Krsto Hegedušić na vrata Umjetničkog paviljona stavio lokot nakon policijske zabrane VII izložbe Udruženja. Taj simbolički čin postaje polazište za promišljanje suvremenih oblika pritiska, autocenzure i institucionalne kontrole nad umjetničkim djelovanjem. Kustosica izložbe Davorka Perić naglašava da radovi povijesnih „zemljaša“ ulaze u dijalog sa suvremenim autorima koji se bave sličnim temama – urušavanjem društvenih vrijednosti, siromaštvom, discipliniranjem javnog prostora i perfidnim oblicima zabrane. Izložba ukazuje da umjetnost koja razotkriva naličje sustava i danas izaziva otpor, jednako kao i prije devedeset godina. Uz radove iz povijesnih zbirki i muzeja, predstavljeni su i suvremeni umjetnici čija djela tematiziraju autocenzuru, strah i društveni konformizam. Poseban naglasak stavljen je na radove koji problematiziraju šutnju kao strategiju preživljavanja u društvu nadzora, ali i na umjetničke geste koje pozivaju na hrabrost i javni otpor, autorske komentare zabrana i cenzura kroz socijalističko razdoblje, sve do aktualnog Sinja, Benkovca, Velike Gorice i Splita.
Zastupljeni će biti umjetnici i umjetnice, filmski autori i glazbenici: Neli Ružić, Gildo Bavčević, Boris Burić, Vlado Martek, Mladen Stilinović, Božena Končić Badurina, Vlasta Delimar, Marko Paunović, Krsto Hegedušić, Marko Ristić, Ljubomir Micić alias Dr. Rasinov, Novi Kolektivizam, Marijan Detoni, Fedor Vaić, Kamilo Tompa, Branka Hegedušić, Željko Hegedušić, Kamilo Ružička, Ernest Tomašević, Vilim Svečnjak, Oton Postružnik, Vanja Radauš, Sara Renar, Antun Mezdjić, Petar Franjić, Edo Kovačević, Obrad Gluščević, Lazar Stojanović, Marko Babac, Vojislav Kokan Rakonjac, Živojin Pavlović, Želimir Žilnik, Bahrudin 'Bato' Čengić, Rajko Grlić, Vlado Kristl, Srđan Karanović.
Dio programa čine i filmske projekcije autora koji su u svojim sredinama bili proskribirani zbog kritičkog pristupa društvu. Program uključuje filmove nastale u tradiciji „crnog vala“ i eksperimentalnog filma, koji su, poput radova grupe Zemlja, odbijali prikazivati idealiziranu sliku stvarnosti. Uz izložbu je do kraja travnja organiziran i popratni program koji uključuje projekcije u Surogatkinu KIC, tribinu Geografija zabrana u dvorani KIC-a, a na dan otvorenja u 21 sat, nastup Sare Renar Nježne riječi u Zemlji zabrane.
Tribina se održava u sklopu izložbe Zemlja zabrane i istražuje složene mehanizme cenzure, krećući se od povijesnih institucionalnih zabrana pa sve do suvremene biopolitičke kontrole.
Poseban fokus bit će na autocenzuri, koju prepoznajemo kao najperfidniji i najopasniji oblik zabrane jer djeluje tiho rastačući slobodu iznutra. Širi kontekst za ovu raspravu pronalazimo u sustavnoj čistki unutar američkih Smithsonian muzeja tijekom 2025. godine, koji je ujedno motivacija za izložbu Zemlja zabrane, gdje je pod krinkom novog nacionalnog narativa uklonjena povijest rasne pravde i LGBTQ+ zajednice, što nas podsjeća da „geografija zabrana“ nije samo lokalni, već globalni fenomen u prorastu u 2025. godini.
O povijesnom nasljeđu represije, odgovornosti umjetnika u svijetu koji trguje istinom, biopolitičkoj cenzuri tijela u aktualnoj „godini lokota“, redefiniranju kolektivnog sjećanja kroz pokušaje uklanjanja pojedinca i drugim važnim pitanjima koje će ova rasprava otvoriti, govorit će Ivana Hanaček, povjesničarka umjetnosti i kustosica, Vlado Martek, umjetnik i pjesnik i MIljenko Jergović, pisac. Tribinu moderira polonistica, prevoditeljica i spisateljica Đurđica Čilić.
Koliko se u svom životu stvarno pokazujemo drugima? A koliko toga zadržavamo za sebe; prešućujemo, umanjujemo, skrivamo?
Ponos i sram dvije su snažne emocije koje oblikuju način na koji doživljavamo sebe i ulazimo u odnose. Ponekad nas potiču da zauzmemo prostor i podijelimo ono što nam je važno. A ponekad nas povuku u tišinu, sumnju i potrebu da ostanemo neprimijećeni. U tom stalnom kretanju između pokazivanja i skrivanja, često se odvija velik dio našeg unutarnjeg života.
Na ovoj tribini istražujemo upravo taj prostor između, trenutke u kojima želimo biti viđeni, ali istovremeno strahujemo što će drugi vidjeti. Što se događa u nama kad se otvorimo, a što kad se povučemo? Kako učimo regulirati koliko ćemo se pokazati, a koliko zadržati za sebe? I što se događa s onim dijelovima nas koji ostaju skriveni? Kroz svakodnevne primjere i zajedničko promišljanje, otvaramo pitanja koja su mnogima poznata, ali rijetko izgovorena naglas.
U razgovoru će sudjelovati Marija Roth Jelisavčić, psihologinja i psihoterapeutkinja i Mihael Kozina, psiholog i psihoterapeut.
Na tribini ćemo govoriti o promjenama koje je donijela Fiskalizacija 2.0 i o tome kako e-računi danas funkcioniraju u poslovnoj praksi. Kroz jednostavna objašnjenja i primjere pokazat ćemo što se promijenilo u izdavanju i zaprimanja računa te kako se poduzetnici mogu lakše prilagoditi novom načinu poslovanja. Poseban naglasak bit će na tome kako se poduzetnici mogu lakše prilagoditi novom sustavu, koje su njihove obveze, ali i koje prednosti donosi digitalizacija poslovnih procesa. Sudionici će dobiti pregled najvažnijih pravila i preporuka za učinkovitije upravljanje e-računima.
Marija Zrilić, mag.oec., kroz dugogodišnje iskustvo u području poslovnih informacijskih sustava specijalizirala se za savjetovanje tvrtki i poduzetnika u procesu digitalizacije i optimizacije poslovnih procesa. U svom radu usmjerena je na rješenja koja omogućuju učinkovitije upravljanje poslovanjem, automatizaciju procesa i bolju kontrolu podataka. Posebno iskustvo stekla je u projektima vezanim uz digitalnu razmjenu dokumenata, implementaciju e-računa te prilagodbu poslovnih sustava novim regulatornim zahtjevima.
RAISON D’ETRE - pokrenut je 1991., a iza projekta stoji multitalentirani umjetnik zvuka Peter Andersson. Već gotovo tri desetljeća, s velikim brojem objavljenih albuma, Raison d'être stvara glazbu s neodoljivim dark ambijentalnim drone industrial kvalitetama koje su od samih početaka kultne švedske etikete Cold Meat Industry prepoznali brojni slušatelji. Posljednjih godina Andersson uglavnom radi s terenskim snimkama i akustičnim instrumentima poput gongova, činela, zvona, flauta, klavira, raznih metalnih ploča i gudačkih instrumenata snimljenih i manipuliranih u digitalnoj domeni kako bi zvukovi bili jedinstveni i usavršeni. Raison d’être u samom je vrhu dark ambient glazbe i jedan od najpoznatijih, najcjenjenijih i najutjecajnijih umjetnika unutar žanra. Danas se njegova izdanja mogu pronaći na poznatoj etiketi Cyclic Law.
DESIDERII MARGINIS - Desiderii Marginis jedan je od vodećih projekata dark ambient glazbe već gotovo 30 godina. Od samog početka 1993. i prvog nastupa za legendarnu švedsku etiketu Cold Meat Industry 1995., Johan Levin, osnivač i jedini član, istražuje i usavršava svoj svemir duboko mračnih, ali i duboko emocionalnih i evokativno snolikih zvučnih pejzaža. Katalog Desiderii Marginis obuhvaća preko dvanaest albuma i predstavlja dosljedno atmosferičan i intiman opus, pomno izrađen korištenjem širokog spektra zvučnih izvora - od analogne do digitalne elektronike, terenskih snimaka i akustičnih instrumenata. Najnovija izdanja sada su dostupna i na Cyclic Lawu.
Plenković, Trump, Sanader, Bernie, Obama, skandali, ratovi, genocidi - prije ili kasnije će neki korisnik interneta putem memea odlučiti izraziti svoje mišljenje o svakoj pojavi. Pojedinačni političari se ismijavaju i kritiziraju, a ponekad odabrane fotografije nadrastu lik stvarnih osoba na njima i reafirmiraju se kao meme predlošci. Kompleksni politički i društveni odnosi se maksimalno kondenziraju u memove - komentare situacije, te algoritamskim putem dospijevaju na naše ekrane, neovisno o svojoj moralnoj i faktualnoj točnosti.
Budući da su memovi univerzalan jezik interneta koji briše jezične barijere, svaki opažajni fenomen ljudskog iskustva može biti izražen njima, od individualnih doživljaja i zapažanja do događaja od globalnog značaja. U ovoj Seansi ćemo se okrenuti najopćenitijoj i najsveobuhvatnijoj temi: politici. Politika je vječni izvor meme-materijala, ali svaka akcija ima svoju reakciju. Ništa nije jednosmjerno: kao što aktualni politički akteri i zbivanja utječu na sadržaj memova, tako i politički memovi oblikuju naš dojam o političkoj realnosti.
Stoga vam ovog puta na Seansi Knjiškog moljca pripremamo kratak pregled povijesti i teorije fenomena memea, od njegovih začetaka u jeziku i kulturi, pa sve do današnjih iteracija modernog internet memea i načina na koji se isti koristio u svrhe političke radikalizacije u posljednjih desetak godina. Što se mikrolokacijskog i lokalpatriotskog konteksta Lijepe Naše tiče, osvrnut ćemo se i na kultne hrvatske političke meme stranice: Di su pare?, ĆAĆA SE VRAĆA i Ljetni Tuđman. Što čini poetiku tih stranica? Kako su utjecale na imidž figura koje su parodirale? I, naravno, di su pare? Vidimo se na 13. seansi Knjiškog moljca u ponedjeljak, 30. 3. 2026. od 19 sati u KIC-u!
Osjeća se loše u čoporima, a pisac je samo kada piše – inače je hodač i vrtlar, radnik i dokoličar. Aktivist. Kako živjeti između Utrina i Velebita, zašto piše špageti krimiće i kako zvuči koncert za tequilu i apaurin, o tome je Edo Popović napisao mnoge stranice, ali samo je jedna Stranica Gornja – o njoj se piše udvoje. Ulomke iz knjiga čitat će VIli Matula.
Edo Popović (1957.) studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Živi između Zagreba i Stranice Gornje u Ribničkoj dolini. Knjige su mu prevedene na desetak jezika. Objavio je Ponoćni boogie (priče, 1987), San žutih zmija (priče, 2000), Kameni pas : refuli (dnevnička proza, 2001), Izlaz Zagreb jug (roman, 2003), Igrači (roman, 2006), Tetovirane priče (priče, u saradnji s Igorom Hofbauerom, 2006), Oči (roman, 2007), Priručnik za hodače (putopisno-esejistička proza, 2009), Lomljenje vjetra (roman, 2011), Ponoćni boogie i druge priče (priče, posebno izdanje povodom 25 godina objavljivanja, 2012), U Velebitu (putopisno-esejistička proza, 2013), Mjesečev meridijan (roman, 2015), Poglavnikov pudl (roman, 2016), Čovjek i planina (putopisno-esejistička proza, 2018), Zapisi iz Stranice Gornje (autobiografska proza, zajedno s Ljiljanom Đorđević, 2019), Kako sam brojio ružičaste robote (roman, 2021), Hrvatski pasijans (roman, 2024).
U utorak, 21. 4. u 19 sati u sklopu izložbe Zemlja zabrane, u Surogat kinu KIC u okviru programa Kinocenzura, na rasporedu su bili filmovi Pitka voda i sloboda III Rajka Grlića i Virdžina Srđana Karanovića.
Nakon projekcije s Rajkom Grlićem razgovarala je Jelena Pašić, kustosica i voditeljica programa Kinocenzura.
Filmski program pod naslovom Kinocenzura tijekom trajanja izložbe Zemlja zabrane okuplja sedam ostvarenja čija su javna prikazivanja zabranjivana zbog njihova odvažnog, beskompromisnog pogleda na društvenu zbilju i ironijskog zadiranja u političke dogme. Od prvog sudski zabranjenog filma Grad redateljskog trojca Marka Babca, Kokana Rakonjca i Živojina Pavlovića te crnovalnih klasika Rani radovi Želimira Žilnika i Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji Bate Čengića, preko provokativnih ostvarenja kratkoga metra u režiji Karpa Godine i Rajka Grlića te posljednjeg jugoslavenskog filma čije je prikazivanje u Hrvatskoj spriječeno zbog početka rata, pa do kontroverznog Plastičnog Isusa radi kojeg je Lazar Stojanović odslužio zatvorsku kaznu – ova djela obol su slobodi umjetničkog stvaranja i kritičkog mišljenja.
Roman Nade Gašić „Kutijica od školjki“ u izdanju Sandorfa predstavit će Katarina Luketić, Kruno Lokotar, Dinko Telećan i Nada Gašić.
„Ovo bi ljetovanje moralo biti drugačije“ ponadala se te 1961. godine skoro jedanaestogodišnja Tamala i nade su joj se ostvarile tako da to ni njezina neobuzdana mašta, često na rubu fantazije, nije mogla predvidjeti. Krenula je na ljetovanje s maminom najboljom, prelijepom mladom prijateljicom, pa u pretrpanim vlakovima i brodovima nepouzdanog voznog reda sretala Putnika Vrijeme, bajku s Labudom i njegovim knjigama, e da bi ih u Splitu dočekao Ljepozubi u čijoj će kući u Trogiru, uz njega i njegovu majku provesti kratko ljetovanje. Djevojčica će svjedočiti rađanju nabujale emotivne veze dvoje, uz nju treću, suvišnu. U svoj grad vratit će se kao izmijenjena osoba. Najesen, stići će neka pisma…
Nakon dovršene tetralogije o gradu Zagrebu, novi roman Nade Gašić, premda očuvanog autoričina stila, iznenađuje hrabrim zahvatom u žanru. Djevojčica i njen doživljaj ljudi, grada i gradića, u osjetljivom vremenu sazrijevanja, drži konce radnje da ne prijeđe u melodramu. Kutijica od školjki rekonstruira iščezlo vrijeme, grad/ gradove, jezik ondašnjeg Trogira, recepte i odjeću, međuljudske odnose i vrijednosti svijeta okrenuta budućnosti, pripovijedajući priču o zabranjenim ljubavima u kojoj se sreću Junak našeg doba i Gradić Peyton, mediteranska romansa i socijalistički zanos, progres i konzervativnost.
