Izložba Dizajn, socijalizam, modernizam: Didaktička izložba polazi od shvaćanja da upravo dizajn, vizualne komunikacije, popularna kultura i umjetnost u najširem smislu, mogu biti “kraljevski put” za analizu i tumačenje razvoja jugoslavenskog društva u periodu socijalističke modernizacije druge polovine 20. stoljeća. Svojim opsegom izložba ne pretendira na sveobuhvatni kritički pregled niti prikazati neki idealan izbor “najvećih remek djela” iz povijesti domaćeg dizajna, nego prije svega kroz prizmu dizajna i vizualnih komunikacija postavljati pitanja kako su se unutarnje dinamike i napetosti društvenih odnosa reflektirale u sferi jugoslavenske kulturne proizvodnje. Na koji su način vizualni jezik, grafički dizajn i umjetničke prakse oblikovali – i bili oblikovani – promjenama društva?

Priče koje danas kao društvo sebi pričamo o socijalističkom periodu i umjetnosti tog vremena daleko su od jednostavnih. Prepune su kontradikcija, ambivalentnosti, ideološki suprotstavljenih pozicija i tumačenja, i upravo zbog toga se – posebno u postsocijalističkom kontekstu – simplificiraju i svode na klišeje. Ustaljene odrednice kao što su “socijalistička umjetnost” i “umjetnost u socijalizmu”, često više prikrivaju nego što nam otkrivaju. Prva podrazumijeva da je cjelokupna umjetnost tog vremena nužno bila ideološki određena i predmet političkog diktata. Druga sintagma pak odnos umjetnosti i društvenog predstavlja pasivno i depolitizirajuće, kao nešto što se “naprosto događalo” unutar društvenog sustava, svodeći tako umjetnice i umjetnike na pasivne aktere bez stvarne moći djelovanja, kreiranja društvenih transformacija ali i pregovaranja i otpora.

U oba slučaja tako se prikrivaju složeni međuodnosi umjetnosti i politike. Sintagma umjetnost socijalizma, priznaje da su umjetnost i dizajn tog razdoblja nastajali u dinamičnim odnosima prema socijalističkom projektu modernizacije i društvene emancipacije. Shvaćajući proizvode grafičkog dizajna kao materijalne tragove jednog društva u određenom vremenu, izložba Dizajn, socijalizam, modernizam posvećena je odnosu, smjenama i međusobnim napetostima tendencija koje su poznate ali često nejasno definirane – ili do karikature pojednostavljene – pod nazivima socijalistički realizam, socijalistički modernizam i socijalistički estetizam. Dok je rascjep socijalističkog realizma i socijalističkog modernizma često tematiziran, pa tako i sveden na nekoliko često problematičnih klišea, odnos socijalističkog modernizma i socijalističkog estetizma je daleko manje i rjeđe obrađivan.

Didaktička izložba u sklopu Subversive festivala, u razgovoru sudjeluju Marko Golub i Tena Lovrenčić, a kustos izložbe je Dejan Kršić.

Na tribini govore prof.dr.sc. Zlata Đurđević, izv. prof. dr.sc. Ana Horvat Vuković, prof. dr. sc Goran Čular, a moderira Sanja Sarnavka. Pokušavamo ponuditi odgovor na pitanja zašto je odgovoran i funkcionalan Ustavni sud (pre)važan za Hrvatsku, kako osigurati njegovu neovisnost od snažnih političkih utjecaja, kako premostiti trenutnu krizu i mnoga druga.

Neovisnost Ustavnog suda ne smije biti predmet stranačkog nadmetanja. Inicijativa za Hrvatsku slobode diže svoj glas u obranu ustavne demokracije i pravne sigurnosti svih građana Republike Hrvatske. Razgovorom otvaramo ciklus dijaloga o temama bitnim za ostvarenje svega što kao Inicijativa želimo.

U sklopu ciklusa Jazz na Polukatu publika će imati priliku poslušati koncert Maja Savić New Quartet, novog sastava jazz vokalistice koji donosi spoj autorske glazbe, improvizacije i svježeg pristupa jazz tradiciji.

Maja Savić je jazz vokalistica prepoznatljiva po toplom, soulful izrazu i zreloj interpretaciji, s više od petnaest godina iskustva na klupskim pozornicama, festivalima i televizijskim nastupima u Hrvatskoj i inozemstvu. Trenutno djeluje između Pariza i Zagreba, te uz koncertni rad aktivno promiče jazz kulturu te djeluje kao vokalna pedagoginja.

Program pod nazivom Invitation vodi publiku kroz autorske skladbe s istoimenog EP-ja, uz pažljivo odabrane jazz standarde u modernim obradama. Riječ je o koncertnoj večeri koja spaja emociju, slobodu improvizacije i suvremeni zvuk vrhunskih glazbenika. Uz Maju Savić na vokalu nastupaju američki pijanist Ryan Smith, Ivan Džajić na kontrabasu te Borko Rupena na bubnjevima.

Na Dan državnosti, 30.5., održala se promocija knjige Dejana Kršića Zaludni neimar i slijepa mrlja ideologije: Povodom partizanskih nekropola Bogdana Bogdanovića, a osim toga i zatvaranje izložbe Dizajn, socijalizam i modernizam.

U osnovi izložbe i knjige leži isti interes za politička značenja odnosa socijalističkog modernizma i socijalističkog estetizma. Upravo djelo Bogdana Bogdanovića utjelovljuje taj rascjep između socijalističkog modernizma i socijalističkog estetizma, a kroz njega se mogu promatrati i tumačiti društvene i političke promjene jugoslavenskog društva, od modernističkog univerzalizma, preko identitetskog zaokreta krajem 60-ih, do konstrukcije nacionalističkih politika krajem 70-ih i tijekom 80-ih godina.

Naslov knjige, naravno, referenca je na Bogdanovićevu knjigu Ukleti neimar, kao i na činjenicu da su ga obožavatelji njegova rada često tako nazivali. No, kako stoji u podnaslovu, Bogdanovićevo umjetničko djelo prije svega je povod, odnosno polazna točka za šira, ali međusobno povezana razmatranja o sudbini spomenika i brisanju tradicija NOB-a, kulturalizaciji antifašizma i suvremenom revizionizmu, pitanjima odnosa prema holokaustu i genocidu, ali i slijepim mrljama te nedosljednostima njegova hvaljenog antimiloševićevskog političkog angažmana tijekom 80-ih i 90-ih.

U razgovoru sudjelovali su Boris Buden, filozof, publicist i kulturni kritičar, Ana Dević, likovna kritičarka i kustosica, Marko Golub, likovni kritičar, kustos i povjesničar dizajna te Dejan Kršić, grafički dizajner i publicist. Moderirala je Đurđica Ćilić.

Šahtofonski koncerti se izvode na autentičnim instrumentima – zvučnim kutijama s oprugama, posebno napravljenim za svaku dob, primjerenih dimenzija i materijala, samoprozvanim šahtofonima i grafičkim kolorističkim partiturama uz vodstvo Tanje Vrvilo i Damira Bartola Indoša u suradnji s Janom Šivak.

Projekt Kuće ekstremnog muzičkog kazališta Damira Bartola Indoša i Tanje Vrvilo provodi se u partnerstvu s Kulturno informativnim centrom u sklopu programa Kultura i umjetnost u zajednici Grada Zagreba.

Okajanje je ekranizacija romana Iana McEwana (2001). Wrightova režija emotivnu složenost likova glamurozno vizualizira; film nudi bogat teren za raspravu o odgovornosti, laganju, sjećanju, impulzivnom ponašanju i posljedicama jedne, ali kobne pogrešne odluke. Sve to, uz pitanje do kuda nas može dovesti vlastita volja, bit će predmet analize na panelu nakon projekcije.

Film je nominiran za 14 nagrada BAFTA, 7 Oscara i 7 Zlatnih globusa te 3 Europske filmske nagrade. Osvojio je 5 nagrada BAFTA (najbolji film i scenografija), 2 Zlatna globusa(najbolji film i najbolja originalna glazba), a za najbolju glazbu nagrađen je i jednim Oscarom.

Nakon projekcije slijedi panel diskusija na kojoj sudjeluju spisateljica prof. Korana Svilar; dr. Sandra Ferenčić Ćuk, psihijatrica, educirana u psihodrami, psihodinamijskoj i psihoanalitičkoj terapiji, transakcijskoj analizi i Gestalt terapiji te izv. prof. art. Katarina Zrinka Matijević, filmska redateljica i sveučilišna profesorica, kustosica programa i moderatorica panel diskusije.

Grupna izložba autora odabranih u Veliko natjecanje kratkometražnog filma predstavlja umjetnike sa širokim dijapazonom radova, od slika, skica, crteža, grafika, kolaža, preko dijelova scenografije, modela, studija, knjiga snimanja, sve do instalacija i multimedije.

Predstavljeni su radovi sljedećih umjetnika: Alex Boya, Ana Horvat, Anna Mantzaris, Carlo Galbiati, Carmen Córdoba, María Herreros, Chloë Danguy, Frank Ternier, Georges Schwizgebel, Jocelyn Charles, Leo Černic, Luciano Lepinay, Luma Flôres, Mária Kralovič, Markus Tangre, Michelle Gruppetta, Natalia Mirzoyan, Sandra Desmazières, Sylwia Szkiłądź, Vladislav Ivanov, Xie Li.

Što je trauma? Je li ona posljedica samo velikih i dramatičnih događaja ili može nastati i kroz iskustva koja na prvi pogled ne prepoznajemo kao traumatska? Zašto neki ljudi, i dugo nakon što je opasnost prošla, i dalje žive kao da moraju biti na oprezu? I kako se događa da nosimo terete koji možda nisu započeli s nama?

Na ovoj tribini govori se o traumi iz perspektive suvremenih spoznaja neuroznanosti, psihologije i psihoterapije. Pokušava se razumjeti što se događa u živčanom sustavu kada smo izloženi iskustvima koja nadilaze naše kapacitete za nošenje sa stresom te kako trauma oblikuje način na koji osjećamo, mislimo, reagiramo i ulazimo u odnose s drugima. Trauma nije nužno samo sjećanje na neki događaj. Često se očituje kroz tijelo, obrasce ponašanja i odnose koje gradimo,kroz stalnu napetost, teškoće s opuštanjem, osjećaj preplavljenosti, potrebu za kontrolom ili osjećaj da smo stalno „na oprezu“, iako stvarna opasnost više ne postoji.

Posebna pozornost posvećuje se transgeneracijskoj traumi i načinima na koje se posljedice neproživljenih gubitaka, strahova, ratova, emocionalne uskraćenosti i drugih teških iskustava mogu prenositi kroz generacije. Govori se o tome kako nasljeđujemo ne samo obiteljske priče, nego i obrasce suočavanja sa stresom, odnose i osjećaj sigurnosti u svijetu.

U razgovoru sudjeluju Marija Roth Jelisavčić, psihologinja i psihoterapeutkinja i Irena Bezić, psihologinja i psihoterapeutkinja.

Drugo izdanje festivala “Protiv zaborava”, posvećenog kulturi sjećanja, ljudskim pravima i društvenoj odgovornosti.

Festival okuplja istraživače, umjetnike, novinare, aktiviste i predstavnike civilnog društva s ciljem otvaranja prostora za dijalog o nasljeđu devedesetih godina, izazovima suočavanja s prošlošću i važnosti očuvanja sjećanja u suvremenom društvu.

Program je obilježen spomen šetnjom ‘’Zagreb i 90-e“, koja će sudionicima približiti mjesta, događaje i društvene procese koji su obilježili glavni grad tijekom ratnog i poratnog razdoblja. Tijekom šetnje pričalo se o lokacijama povezanima uz raketiranje Zagreba, mjesta zatočenja poput Paviljona 22 na Zagrebačkog Velesajmu, Gajeve ulice 30a, Kerestinca, ubojstva Aleksandre, Marije i Mihajla Zec, te Zida boli na Mirogoju. Također, tijekom šetnje, sudionici su obišli autentične lokacije važne za rad Antiratne kampanje Hrvatske. 

Središnji dio festivala održan je u Kulturno-informativnom centru (KIC) u Zagrebu. Ovogodišnji program donio je niz javnih rasprava koje se bave nekima od najvažnijih pitanja vezanih uz odnos društva prema prošlosti. Razgovaralo se o rehabilitaciji ratnih zločinaca i posljedicama povijesnog revizionizma, položaju i pravima civilnih žrtava rata, kao i o mjestima traume i antiratnog otpora danas.

Posebna je pažnja  posvećena ulozi umjetnosti, filma, književnosti i kulturne kritike u oblikovanju kulture sjećanja te promišljanju načina na koje umjetničke prakse mogu doprinijeti razumijevanju prošlosti i izgradnji demokratskijeg društva.

Festival je također otvorio prostor za razgovor o nasljeđu građanskog aktivizma i nezavisne kulture devedesetih godina kroz predstavljanje ARK platforme i raspravu o važnosti arhiviranja, dokumentiranja i očuvanja društvenih inicijativa koje su obilježile razdoblje rata i tranzicije. U razgovoru su sudjelovali Aleksandar Maršavelski, Hrvoje Klasić, Slađana Čanković, Branka Vierda (moderatorica)

Drugo izdanje festivala “Protiv zaborava”, posvećenog kulturi sjećanja, ljudskim pravima i društvenoj odgovornosti.

Festival okuplja istraživače, umjetnike, novinare, aktiviste i predstavnike civilnog društva s ciljem otvaranja prostora za dijalog o nasljeđu devedesetih godina, izazovima suočavanja s prošlošću i važnosti očuvanja sjećanja u suvremenom društvu.

Program je obilježen spomen šetnjom ‘’Zagreb i 90-e“, koja će sudionicima približiti mjesta, događaje i društvene procese koji su obilježili glavni grad tijekom ratnog i poratnog razdoblja. Tijekom šetnje pričalo se o lokacijama povezanima uz raketiranje Zagreba, mjesta zatočenja poput Paviljona 22 na Zagrebačkog Velesajmu, Gajeve ulice 30a, Kerestinca, ubojstva Aleksandre, Marije i Mihajla Zec, te Zida boli na Mirogoju. Također, tijekom šetnje, sudionici su obišli autentične lokacije važne za rad Antiratne kampanje Hrvatske. 

Središnji dio festivala održan je u Kulturno-informativnom centru (KIC) u Zagrebu. Festival je otvorio prostor za razgovor o nasljeđu građanskog aktivizma i nezavisne kulture devedesetih godina kroz predstavljanje ARK platforme i raspravu o važnosti arhiviranja, dokumentiranja i očuvanja društvenih inicijativa koje su obilježile razdoblje rata i tranzicije. U razgovoru sudjeluju Sanja Burlović, Matija Mrakovčić, Hana Marta Jurčević Bulić, Nikola Mokrović (moderatorica)

Četvrt milenija parlamentarne demokracije: Laž, revolucija i kriza institucija. 

Povodom 250. obljetnice Dana neovisnosti Sjedinjenih Američkih Država, Ideje.hr i KIC organiziraju razgovor o sudbini suvremene demokracije. Uvodno izlaganje pod naslovom Četvrt milenija parlamentarne demokracije: Laž, revolucija i kriza institucija, održao je Žarko Puhovski, a u razgovoru koji je moderirala Rajka Rusan, sudjeluju još Darko Polšek, Goran Selanec i Tin Radovani.