Pogled Galerija Lista
Poništi filtere

Vrsta dokumenta

Djelatnost

Povezane osobe

Program ili događaj

Autor dokumenta

Razdoblje

Broj rezultata: 732
srpanj 2025.

SJEĆANJE NA POBJEDU - TRG MARŠALA TITA, IZLOŽBA, KIC, GALERIJA FORUM

Video
Vrsta dokumenta:
Djelatnost:

Antun Augustinčić, Natalia Borčić, Jovica Drobnjak, Vladimir Dodig Trokut, Ivan Fijolić, Zlatko Kauzlarić Atač, Siniša Labrović, Miroslav Krleža, Dalibor Martinis, Bojan Mrđenović, Jurica Pušenjak, Marino Tartaglia

U petak 13. 6. u 19 sati u Galeriji Forum u Teslinoj 16, otvorit će se grupna izložba Sjećanje na pobjedu – Trg maršala Tita koja pokušava postaviti pitanje o antifašizmu u javnom prostoru osvrćući se na primjer danas nepostojećeg Trga maršala Tita u glavnome gradu Hrvatske. Aktualnost izložbe proizlazi iz suvremene političke realnosti Hrvatske (pa i cijelog europskog postkomunističkog istoka), gdje je ograđivanje od antifašizma postalo normalnim stajalištem. Vrijednosti antifašističke borbe sustavno su minorizirane i relativizirane u medijima, u simboličkom i realnom javnom prostoru, te u edukaciji, kako bi se što učinkovitije poništila svaka memorija na nju. Takva je društvena klima pogubna, jer otvara vrata svemu onome protiv čega se antifašizam postavljao u svojoj povijesti, poput svih vrsta netrpeljivosti, klerikalizacije javnog prostora, te privatizacije javnih dobara.

Ličnost Tita izložba sagledava kao simbol antifašizma bez nostalgije i idolatrije, koje se uz nju katkad vežu. „Uklanjanje Tita kao vođe antifašističkog otpora sa zagrebačkog trga simbol je uklanjanja svakog sjećanja na antifašizam (i, posljedično, prešutne glorifikacije fašizma) u javnom prostoru. Kako je Galerija u neposrednoj blizini bivšeg Trga maršala Tita, a u fundusu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti postoji odljev antologijskog Titovog portreta Antuna Augustinčića, pomislih kako bi postavljanje spomenika u Galeriji, vidljivog kroz golemi Richterov izlog, bilo dobar način za postavljanje pitanja o antifašizmu danas“, piše autor izložbenog koncepta i voditelj Galerije Forum, Feđa Gavrilović, u predgovoru izložbe.

Uz kultni Augustinčićev spomenik i Krležin tekst o njemu, koji ga ponajbolje obrazlaže, izložit će se i Titov portret Marina Tartaglie, uz naznaku konteksta njegove kritičke recepcije. Uz to, tu će biti i velika slika Zlatka Kauzlarića Atača, uklonjena iz Hotela Dubrovnik, rad Vladimira Dodiga Trokuta, koji komentira tanku granicu između kulta ličnosti i banalizacije, kao i značaj prisutnosti nekog lika u javnom prostoru. Tu su i radovi Ivana Fijolića i Jurice Pušenjaka koji reinterpretiraju popularni odnos prema tom antifašističkom vođi. Izložba će pokazati i fotografije Bojana Mrđenovića i Jovice Drobnjaka, sliku Natalie Borčić, te dokumentacije performansa Dalibora Martinisa i Siniše Labrovića, koji komentiraju ograđivanje od antifašizma u Hrvatskoj danas, na primjeru odnosa prama antifašističkoj kulturnoj i simboličkoj baštini – javnim spomenicima, ali i toponimima, imenima ulica, javnoj memoriji i edukaciji, dakle svemu kolektivnom i nevidljivom.

U posljednjih tridesetak godina kolektivno i javno sjećanje na borbu protiv fašizma u Narodnooslobodilačkom i Drugom svjetskom ratu sustavno se relativizira ili nastoji izbrisati. Povezane teme reducirane su u nastavi povijesti, a državne i lokalne vlasti ne samo da izbjegavaju obljetnice i događaje vezane uz NOB, već ih ponekad i osuđuju uz optužbu slavljenja totalitarizma pozivajući se na problematičnu tezu o dva totalitarizma, onom fašističkom i onom komunističkom. Iako je prošlo osam desetljeća od završetka Drugog svjetskog rata, on je i dalje događaj koji uvelike određuje našu suvremenost i budućnost. Štoviše, u kontekstu iznimne radikalizacije političkog krajobraza u Europi i svijetu, relevantnost ovih tema sve je veća. Stoga će, kao dio popratnog programa ove izložbe, biti organiziran okrugli stol u suradnji s Mrežom antifašistkinja Zagreb koji će se baviti temom suvremenih politika povijesti, posebno u obrazovanju i u javnom prostoru u Hrvatskoj i s obzirom na antifašizam. Predviđeno je sudjelovanje više povjesničara i kulturologa.

listopad 2025.

BOŽICA DEA MATASIĆ: CITIUS, ALTIUS, FORTIUSKIC, IZLOŽBA, KIC, GALERIJA FORUM

Video
Vrsta dokumenta:
Djelatnost:

Moto Olimpijskih igara u naslovu izložbe ne odnosi se na sportska natjecanja, nego na gramzivu i ekspanzivnu logiku kapitalističkog zgrtanja materijalnih dobara. Koristeći igru Monopoly, kao osnovu svojih reljefa, umjetnica komentira divlju izgradnju objekata uz hrvatsku obalu, apartmanizaciju, devastaciju prirodnih ambijenata, uništenje zajednica i vulgarizaciju kulture. Na izložbi će, u interaktivno-ludičkom segmentu, na stiliziranoj silueti hrvatske obale svatko moći postaviti svoju kućicu ili hotel.

Kustos izložbe, voditelj Galerije Forum, Feđa Gavrilović pišući o ovom ciklusu Božice Dee Matasić ističe kritiku kapitalizma, nereguliranog zgrtanja materijalnih dobara, obijesne izgradnje i eksploatacije prirode i društva: „Na njezinim reljefima kućice i hoteli iz društvene igre Monopoly uklopljeni su u strukture koje sugeriraju neki pejzaž. Ponekad je tu tek nekoliko, s okolišem skladno ukomponiranih građevina, dok su na drugim reljefima kućice i hoteli potpuno preuzeli njihovu površinu, bujajući poput osipa. […] Različite preobrazbe prisutne su i u drugim ostvarenjima iz ovog ciklusa. Tu su, recimo, kućice koje poput biljaka niču iz betonskih blokova. Takva samoniklost gradnje može asocirati i na organičnost rasta ljudskih naselja, koja bi trebala biti osnova urbanizma i svake čovjekove intervencije u krajolik, ali i „divlje“, bespravne, neregulirane gradnje, razvoja koji se ne oslanja na planiranje, nego na gotovo biološki nagon grabežljivca.“ U tjeskobnom i frenetičnom ritmu, umjetnica primjenjuje forme kućica iz Monopolyja i na plan Zagreba i siluetu Medvednice.

Božica Dea Matasić rođena je u Zagrebu 1970. Diplomirala je 1996. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na nastavničkom odsjeku, smjer kiparstvo. Od 1998. do 2003. radila je kao voditeljica Galerije SC. Od 1992. do danas aktivno izlaže i dobitnica je brojnih nagrada. Od 2006. predaje kiparstvo na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku.

listopad 2025.

CRVENO I CRNO - IZMEĐU EMOCIJE I AMBICIJE, IZLOŽBA, KIC, GALERIJA FORUM

Video
Vrsta dokumenta:
Djelatnost:

Koncept izložbe spaja autore koji su svojim životom ili djelovanjem spajali sredine – Istru i Kvarner sa Zagrebom. Izložba je poziv na dublje propitivanje: što znači biti uspješan? U ambiciji, u emociji, u umjetnosti i u životu. Umjetnici i umjetnice upareni su po stilu, senzibilitetu i težnji za samoostvarenjem, istražuju polaritet ambicije i emocija – u epicentru kulturnog života i njegovoj sjeni.

Kustosica izložbe, Stephanie Peršić, svoju selekciju objašnjava: „Osim kroz geografsku pripadnost i aktivnost, umjetnike povezuje dualnost i korelacija između aktivističkog i larpurlartističkog stvaranja, srodnih i oprečnih stilova, senzibiliteta i tendencija samoostvarenja. Slojevitost analize međugeneracijskih odnosa ogleda se i kroz političko-društvene ustroje i njihova nasljeđa kao kontekste unutar kojih pojedinci bivaju i djeluju.“

Svoj esej u katalogu zaključuje: „Međugeneracijski i kulturološki aspekti vremena stvaranja razdvajaju i povezuju umjetnike čineći liniju živom i vidljivom u stilskim i ideološkim vezama začetka i nasljeđa. Selektiranim radovima prikazuju svojevrsno pionirstvo i inovativnost, prilagođavanje kontekstima u kojima su živjeli ili žive uz zadržavanje onog autentičnog dijela koji ih gura na daljnje djelovanje. Mijenom društvenih okolnosti stvaranja kroz povijest možemo se pitati koliko je pojedincu važno (ili nužno) biti u epicentru kulturnih stvaranja? I može li se djelovanje 'u sjeni' ili na periferiji karakterizirati kao dio osobnog izbora i shodno tome označiti 'uspješnim'? Umjesto odgovora, ostavlja se otvoreno pitanje.“

Ova izložba pruža vrijedan presjek hrvatske poslijeratne umjetnosti, daje autorski označen i konceptom opravdan pogled na niz umjetnika i umjetnica, te rekonteksutalizira neka poznata i neka manje poznata imena hrvatske umjetnosti.

travanj 2026.

ZEMLJA ZABRANE: GEOGRAFIJA ZABRANA ILI GODINA LOKOTA, TRIBINA, KIC

Video
Vrsta dokumenta:
Djelatnost:
Autor:

Tribina se održava u sklopu izložbe Zemlja zabrane i istražuje složene mehanizme cenzure, krećući se od povijesnih institucionalnih zabrana pa sve do suvremene biopolitičke kontrole.

Poseban fokus bit će na autocenzuri, koju prepoznajemo kao najperfidniji i najopasniji oblik zabrane jer djeluje tiho rastačući slobodu iznutra. Širi kontekst za ovu raspravu pronalazimo u sustavnoj čistki unutar američkih Smithsonian muzeja tijekom 2025. godine, koji je ujedno motivacija za izložbu Zemlja zabrane, gdje je pod krinkom novog nacionalnog narativa uklonjena povijest rasne pravde i LGBTQ+ zajednice, što nas podsjeća da „geografija zabrana“ nije samo lokalni, već globalni fenomen u prorastu u 2025. godini.

O povijesnom nasljeđu represije, odgovornosti umjetnika u svijetu koji trguje istinom, biopolitičkoj cenzuri tijela u aktualnoj „godini lokota“, redefiniranju kolektivnog sjećanja kroz pokušaje uklanjanja pojedinca i drugim važnim pitanjima koje će ova rasprava otvoriti, govorit će Ivana Hanaček, povjesničarka umjetnosti i kustosica, Vlado Martek, umjetnik i pjesnik i MIljenko Jergović, pisac. Tribinu moderira polonistica, prevoditeljica i spisateljica Đurđica Čilić.

svibanj 2026.

DIZAJN, SOCIJALIZAM, MODERNIZAM: DIDAKTIČKA IZLOŽBA, GALERIJA NA KATU, KIC

Video
Vrsta dokumenta:
Djelatnost:

Izložba Dizajn, socijalizam, modernizam: Didaktička izložba polazi od shvaćanja da upravo dizajn, vizualne komunikacije, popularna kultura i umjetnost u najširem smislu, mogu biti “kraljevski put” za analizu i tumačenje razvoja jugoslavenskog društva u periodu socijalističke modernizacije druge polovine 20. stoljeća. Svojim opsegom izložba ne pretendira na sveobuhvatni kritički pregled niti prikazati neki idealan izbor “najvećih remek djela” iz povijesti domaćeg dizajna, nego prije svega kroz prizmu dizajna i vizualnih komunikacija postavljati pitanja kako su se unutarnje dinamike i napetosti društvenih odnosa reflektirale u sferi jugoslavenske kulturne proizvodnje. Na koji su način vizualni jezik, grafički dizajn i umjetničke prakse oblikovali – i bili oblikovani – promjenama društva?

Priče koje danas kao društvo sebi pričamo o socijalističkom periodu i umjetnosti tog vremena daleko su od jednostavnih. Prepune su kontradikcija, ambivalentnosti, ideološki suprotstavljenih pozicija i tumačenja, i upravo zbog toga se – posebno u postsocijalističkom kontekstu – simplificiraju i svode na klišeje. Ustaljene odrednice kao što su “socijalistička umjetnost” i “umjetnost u socijalizmu”, često više prikrivaju nego što nam otkrivaju. Prva podrazumijeva da je cjelokupna umjetnost tog vremena nužno bila ideološki određena i predmet političkog diktata. Druga sintagma pak odnos umjetnosti i društvenog predstavlja pasivno i depolitizirajuće, kao nešto što se “naprosto događalo” unutar društvenog sustava, svodeći tako umjetnice i umjetnike na pasivne aktere bez stvarne moći djelovanja, kreiranja društvenih transformacija ali i pregovaranja i otpora.

U oba slučaja tako se prikrivaju složeni međuodnosi umjetnosti i politike. Sintagma umjetnost socijalizma, priznaje da su umjetnost i dizajn tog razdoblja nastajali u dinamičnim odnosima prema socijalističkom projektu modernizacije i društvene emancipacije. Shvaćajući proizvode grafičkog dizajna kao materijalne tragove jednog društva u određenom vremenu, izložba Dizajn, socijalizam, modernizam posvećena je odnosu, smjenama i međusobnim napetostima tendencija koje su poznate ali često nejasno definirane – ili do karikature pojednostavljene – pod nazivima socijalistički realizam, socijalistički modernizam i socijalistički estetizam. Dok je rascjep socijalističkog realizma i socijalističkog modernizma često tematiziran, pa tako i sveden na nekoliko često problematičnih klišea, odnos socijalističkog modernizma i socijalističkog estetizma je daleko manje i rjeđe obrađivan.

Didaktička izložba u sklopu Subversive festivala, u razgovoru sudjeluju Marko Golub i Tena Lovrenčić, a kustos izložbe je Dejan Kršić.

svibanj 2026.

KUSIJANOVIĆ I ANDREINI: GLASOVI KOJE NASLJEĐUJEMO, IZLOŽBA, GALERIJA FORUM

Video
Vrsta dokumenta:
Djelatnost:
Autor:

U srijedu, 6. svibnja u 19 sati, u Galeriji Forum, Teslina 16, otvorila se izložba Katarine Alamat Kusijanović i Yvonne Andreini pod nazivom Glasovi koje nasljeđujemo.

Suradnja dviju umjetnica rođena je iz mnogobrojnih ustanovljenih poveznica između mentaliteta i porijekla mediteranskih otoka Koločepa (Kalamote) u Jadranskom moru i Ventotenea u Tirenskom moru, čije su sličnosti, u usmenim tradicijama, prepoznale i umjetnice i kustosica ove izložbe, Jelena Tamindžija Donnart.

Izloženi objekti i apstraktna platna govore o osobno proživljenim narativima života na Mediteranu. U njihovim radovima kustosica Jelena Tamindžija Donnart uočila je korespondirajuće narative: „Čovjekov identitet nikad nije jednodimenzionalno određen ni slučajan, kao što nije slučajan ni susret ovih dviju autorica na izložbi: on je plod dijaloga kroz rad i vrijeme tijekom kojih su promišljeni i vlastiti identiteti satkani od raznoraznih konopa, pažljivo umotanih paketića i vrtloga apstraktnih elemenata koje ne možemo točno definirati jer se nalaze na granici svjesnog i nesvjesnog, stvarnosti i iluzije, poput izmjene energetskih polja u Andreininoj slici. Duboko introspektivni radovi dviju autorica promišljaju ulogu pojedinca – kroz osobnu, povijesnu i kulturnu prizmu – u društvu gdje u vizualnom mediju istražuju kako se iskustvo i uloga pojedinca oblikuju kroz bliske i opće narative.“

svibanj 2026.

DEJAN KRŠIĆ: ZALUDNI NEIMAR I SLIJEPA MRLJA IDEOLOGIJE - POVODOM PARTIZANSKIH NEKROPOLA BOGDANA BOGDANOVIĆA, RAZGOVOR O KNJIZI, KIC

Video
Vrsta dokumenta:
Djelatnost:
Autor:

Na Dan državnosti, 30.5., održala se promocija knjige Dejana Kršića Zaludni neimar i slijepa mrlja ideologije: Povodom partizanskih nekropola Bogdana Bogdanovića, a osim toga i zatvaranje izložbe Dizajn, socijalizam i modernizam.

U osnovi izložbe i knjige leži isti interes za politička značenja odnosa socijalističkog modernizma i socijalističkog estetizma. Upravo djelo Bogdana Bogdanovića utjelovljuje taj rascjep između socijalističkog modernizma i socijalističkog estetizma, a kroz njega se mogu promatrati i tumačiti društvene i političke promjene jugoslavenskog društva, od modernističkog univerzalizma, preko identitetskog zaokreta krajem 60-ih, do konstrukcije nacionalističkih politika krajem 70-ih i tijekom 80-ih godina.

Naslov knjige, naravno, referenca je na Bogdanovićevu knjigu Ukleti neimar, kao i na činjenicu da su ga obožavatelji njegova rada često tako nazivali. No, kako stoji u podnaslovu, Bogdanovićevo umjetničko djelo prije svega je povod, odnosno polazna točka za šira, ali međusobno povezana razmatranja o sudbini spomenika i brisanju tradicija NOB-a, kulturalizaciji antifašizma i suvremenom revizionizmu, pitanjima odnosa prema holokaustu i genocidu, ali i slijepim mrljama te nedosljednostima njegova hvaljenog antimiloševićevskog političkog angažmana tijekom 80-ih i 90-ih.

U razgovoru sudjelovali su Boris Buden, filozof, publicist i kulturni kritičar, Ana Dević, likovna kritičarka i kustosica, Marko Golub, likovni kritičar, kustos i povjesničar dizajna te Dejan Kršić, grafički dizajner i publicist. Moderirala je Đurđica Ćilić.