Datum emitiranja: 18. veljače 1962. 

Emisija: Jučer, danas, sutra

Delegacija Mozambika u Zagrebu

Novinar: Panjkota Ante 

Sudionik: Radić Božo

Prilog donosi prizore razgovora s Božom Radićem.

27.5.1969.

Rubrika: Zagreb danas, Predavanja

Kratka najava razgovora autora filma Džamonja. Sudjelovali su Rudolf Sremec, Dušan Džamonja i Branimir Sakač.

27.1.1970.

Odgovor Vere Sarić na tekst objavljen u Vjesniku prilikom Pasolinijevog gostovanja u CIK-u u kojem se navodi da redatelju nije prikazan nijedan jugoslavenski film.

301.10.1985.

Rubrika: Zagreb danas, Priredbe

Kratka najava razgovora o knjizi La diversita socialista in Jugoslavia. Govorio je Stefano Bianchini, a uvodnu riječ dao je Damir Grubiša.

Plenković, Trump, Sanader, Bernie, Obama, skandali, ratovi, genocidi - prije ili kasnije će neki korisnik interneta putem memea odlučiti izraziti svoje mišljenje o svakoj pojavi. Pojedinačni političari se ismijavaju i kritiziraju, a ponekad odabrane fotografije nadrastu lik stvarnih osoba na njima i reafirmiraju se kao meme predlošci. Kompleksni politički i društveni odnosi se maksimalno kondenziraju u memove - komentare situacije, te algoritamskim putem dospijevaju na naše ekrane, neovisno o svojoj moralnoj i faktualnoj točnosti.

Budući da su memovi univerzalan jezik interneta koji briše jezične barijere, svaki opažajni fenomen ljudskog iskustva može biti izražen njima, od individualnih doživljaja i zapažanja do događaja od globalnog značaja. U ovoj Seansi ćemo se okrenuti najopćenitijoj i najsveobuhvatnijoj temi: politici. Politika je vječni izvor meme-materijala, ali svaka akcija ima svoju reakciju. Ništa nije jednosmjerno: kao što aktualni politički akteri i zbivanja utječu na sadržaj memova, tako i politički memovi oblikuju naš dojam o političkoj realnosti.

Stoga vam ovog puta na Seansi Knjiškog moljca pripremamo kratak pregled povijesti i teorije fenomena memea, od njegovih začetaka u jeziku i kulturi, pa sve do današnjih iteracija modernog internet memea i načina na koji se isti koristio u svrhe političke radikalizacije u posljednjih desetak godina. Što se mikrolokacijskog i lokalpatriotskog konteksta Lijepe Naše tiče, osvrnut ćemo se i na kultne hrvatske političke meme stranice: Di su pare?, ĆAĆA SE VRAĆA i Ljetni Tuđman. Što čini poetiku tih stranica? Kako su utjecale na imidž figura koje su parodirale? I, naravno, di su pare? Vidimo se na 13. seansi Knjiškog moljca u ponedjeljak, 30. 3. 2026. od 19 sati u KIC-u!

U utorak, 21. 4. u 19 sati u sklopu izložbe Zemlja zabrane, u Surogat kinu KIC u okviru programa Kinocenzura, na rasporedu su bili filmovi Pitka voda i sloboda III Rajka Grlića i Virdžina Srđana Karanovića.

Nakon projekcije s Rajkom Grlićem razgovarala je Jelena Pašić, kustosica i voditeljica programa Kinocenzura.

Filmski program pod naslovom Kinocenzura tijekom trajanja izložbe Zemlja zabrane okuplja sedam ostvarenja čija su javna prikazivanja zabranjivana zbog njihova odvažnog, beskompromisnog pogleda na društvenu zbilju i ironijskog zadiranja u političke dogme. Od prvog sudski zabranjenog filma Grad redateljskog trojca Marka Babca, Kokana Rakonjca i Živojina Pavlovića te crnovalnih klasika Rani radovi Želimira Žilnika i Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji Bate Čengića, preko provokativnih ostvarenja kratkoga metra u režiji Karpa Godine i Rajka Grlića te posljednjeg jugoslavenskog filma čije je prikazivanje u Hrvatskoj spriječeno zbog početka rata, pa do kontroverznog Plastičnog Isusa radi kojeg je Lazar Stojanović odslužio zatvorsku kaznu – ova djela obol su slobodi umjetničkog stvaranja i kritičkog mišljenja.

Izložba Dizajn, socijalizam, modernizam: Didaktička izložba polazi od shvaćanja da upravo dizajn, vizualne komunikacije, popularna kultura i umjetnost u najširem smislu, mogu biti “kraljevski put” za analizu i tumačenje razvoja jugoslavenskog društva u periodu socijalističke modernizacije druge polovine 20. stoljeća. Svojim opsegom izložba ne pretendira na sveobuhvatni kritički pregled niti prikazati neki idealan izbor “najvećih remek djela” iz povijesti domaćeg dizajna, nego prije svega kroz prizmu dizajna i vizualnih komunikacija postavljati pitanja kako su se unutarnje dinamike i napetosti društvenih odnosa reflektirale u sferi jugoslavenske kulturne proizvodnje. Na koji su način vizualni jezik, grafički dizajn i umjetničke prakse oblikovali – i bili oblikovani – promjenama društva?

Priče koje danas kao društvo sebi pričamo o socijalističkom periodu i umjetnosti tog vremena daleko su od jednostavnih. Prepune su kontradikcija, ambivalentnosti, ideološki suprotstavljenih pozicija i tumačenja, i upravo zbog toga se – posebno u postsocijalističkom kontekstu – simplificiraju i svode na klišeje. Ustaljene odrednice kao što su “socijalistička umjetnost” i “umjetnost u socijalizmu”, često više prikrivaju nego što nam otkrivaju. Prva podrazumijeva da je cjelokupna umjetnost tog vremena nužno bila ideološki određena i predmet političkog diktata. Druga sintagma pak odnos umjetnosti i društvenog predstavlja pasivno i depolitizirajuće, kao nešto što se “naprosto događalo” unutar društvenog sustava, svodeći tako umjetnice i umjetnike na pasivne aktere bez stvarne moći djelovanja, kreiranja društvenih transformacija ali i pregovaranja i otpora.

U oba slučaja tako se prikrivaju složeni međuodnosi umjetnosti i politike. Sintagma umjetnost socijalizma, priznaje da su umjetnost i dizajn tog razdoblja nastajali u dinamičnim odnosima prema socijalističkom projektu modernizacije i društvene emancipacije. Shvaćajući proizvode grafičkog dizajna kao materijalne tragove jednog društva u određenom vremenu, izložba Dizajn, socijalizam, modernizam posvećena je odnosu, smjenama i međusobnim napetostima tendencija koje su poznate ali često nejasno definirane – ili do karikature pojednostavljene – pod nazivima socijalistički realizam, socijalistički modernizam i socijalistički estetizam. Dok je rascjep socijalističkog realizma i socijalističkog modernizma često tematiziran, pa tako i sveden na nekoliko često problematičnih klišea, odnos socijalističkog modernizma i socijalističkog estetizma je daleko manje i rjeđe obrađivan.

Didaktička izložba u sklopu Subversive festivala, u razgovoru sudjeluju Marko Golub i Tena Lovrenčić, a kustos izložbe je Dejan Kršić.

Drugo izdanje festivala “Protiv zaborava”, posvećenog kulturi sjećanja, ljudskim pravima i društvenoj odgovornosti.

Festival okuplja istraživače, umjetnike, novinare, aktiviste i predstavnike civilnog društva s ciljem otvaranja prostora za dijalog o nasljeđu devedesetih godina, izazovima suočavanja s prošlošću i važnosti očuvanja sjećanja u suvremenom društvu.

Program je obilježen spomen šetnjom ‘’Zagreb i 90-e“, koja će sudionicima približiti mjesta, događaje i društvene procese koji su obilježili glavni grad tijekom ratnog i poratnog razdoblja. Tijekom šetnje pričalo se o lokacijama povezanima uz raketiranje Zagreba, mjesta zatočenja poput Paviljona 22 na Zagrebačkog Velesajmu, Gajeve ulice 30a, Kerestinca, ubojstva Aleksandre, Marije i Mihajla Zec, te Zida boli na Mirogoju. Također, tijekom šetnje, sudionici su obišli autentične lokacije važne za rad Antiratne kampanje Hrvatske. 

Središnji dio festivala održan je u Kulturno-informativnom centru (KIC) u Zagrebu. Festival je otvorio prostor za razgovor o nasljeđu građanskog aktivizma i nezavisne kulture devedesetih godina kroz predstavljanje ARK platforme i raspravu o važnosti arhiviranja, dokumentiranja i očuvanja društvenih inicijativa koje su obilježile razdoblje rata i tranzicije. U razgovoru sudjeluju Sanja Burlović, Matija Mrakovčić, Hana Marta Jurčević Bulić, Nikola Mokrović (moderatorica)

8. srpnja 2026.

U Galeriji Forum održana je promocija kataloga i ponovno je predstavljena prostorna instalacija Petra Grimanija Forum i grad.

Katalog je predstavio jedinstveni postav u Galeriji Forum, kao i nekoliko urbanih intervencija Petra Grimanija nastalih povodom izložbe Forum i grad, koja je bila otvorena do 25. srpnja.

Na promociji je govorio književni kritičar Zdravko Zima.