Veljača 2026. Izložba: Bacač svjetla Autorica: Petra Grozaj Lokacija: Galerija Forum Trajanje: 5.–28. veljače
Katalog izložbe Bacač svjetla prati samostalnu izložbu akademske slikarice Petre Grozaj održanu u Galeriji Forum. Predstavljen je ciklus slika u kojem autorica razvija vlastiti vizualni jezik kroz igru svjetla, forme i fragmenta, istražujući odnose figuracije i apstrakcije.
Katalog dokumentira izložene radove te pruža uvid u kontinuitet i nove smjerove autoričina slikarskog istraživanja, istovremeno bilježeći jednu recentnu etapu suvremene likovne produkcije u okviru programa Galerije Forum.
ZAŠTO VIŠE NEMA NAME (privatizacija kao nacionalna sudbina ) Učilište potrošačkih navika generacija građana, raskošna institucija grada, oslonac lokalnog identiteta i uspješan radni kolektiv – odlazi putem kojim su otišla gotovo sva uspješna poduzeća iz modernog razdoblja naše Republike. O okolnostima, razlozima i budućim posljedicama ovog događaja razgovaramo u srijedu, 4. ožujka, u 19 sati u Kulturno informativnom centru.
Gosti: Marina Pavković, doktorica arhitekture i ekonomistica, Lana Kosovac, redateljica i politologinja, Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata, uz sudjelovanje drugih stručnih dionika dugotrajnog procesa gašenja naše robne kuće.
U Galeriji Forum Kulturno informativnog centra otvorena je izložba jednog od najznačajnijih živućih slovenskih slikara, Marka Jakšea. Kustos izložbe je Peter Tomaž Dobrila, koji ističe kako Jakše pripada među najistaknutije suvremene slikare čiji rad zbog svoje originalnosti izmiče uobičajenim stilskim klasifikacijama. Njegove slike karakteriziraju snažna dinamika boja i kompozicije, bogatstvo motiva te slobodan odnos prema materijalima i podlogama, pri čemu najčešće koristi ulje na platnu, ali često eksperimentira i s različitim površinama.
Marko Jakše rođen je 1959. u Ljubljani, gdje je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima i nagrade Prešernova fonda 2015. godine. Od 1993. živi u Mohorju, a redovito izlaže u Sloveniji i međunarodno. Godine 2022. predstavljao je Republiku Sloveniju na Venecijanskom bijenalu.
Izložba je otvorena za posjetitelje do 28. ožujka. 2026.
Fotografije s otvorenja izložbe Marka Jakšea, održanog u petak 6. ožujka 2026. u 19 sati u Galeriji Forum, Teslina 16. Kustos izložbe je Peter Tomaž Dobrila. Izložba ostaje otvorena do 28. ožujka 2026.
ožujka 2026. Autor i snimatelj: Branko Istvančić Tribina: Gubitak i tugovanje II
Prekid odnosa često znači puno više od samog završetka kontakta – gubi se zajednička svakodnevica, planovi i osjećaj pripadanja. Tribina se bavi različitim vrstama prekida, od partnerskih do prijateljskih i obiteljskih, kao i složenim emocijama koje ih prate – tugom, ljutnjom, krivnjom, ali i olakšanjem i nadom.
Razgovara se o procesu tugovanja, teškoći zatvaranja odnosa i načinima kako pronaći novu unutarnju ravnotežu nakon gubitka bliskosti.
Sudjeluju: prof. dr. sc. Lidija Arambašić i Marija Roth Jelisavčić.
Tribina otvara prostor za razgovor o ulozi religijskih institucija u oblikovanju rodnih uloga, javnom govoru o ženama i društvenom odnosu prema nasilju. Fokus je na odgovornosti institucija u kontekstu rastućeg konzervativizma, iskustava isključenosti i pitanja ravnopravnosti i ženske autonomije.
Sudjeluju: Lana Bobić, Greta Grakalić, Arijana Lekić-Fridrih Moderira: Đurđica Čilić
U Kulturno informativnom centru održano je pjesničko druženje uz sudjelovanje Sonje Zubović, Stanke Gjurić, Lade Žigo Španić, Željke Bitenc, Tomislava Šovagovića, Miroslava Kirina i Ivana Babića, uz glazbeni nastup Nine Bajsić.
U Kulturno informativnom centru, 19. ožujka, održana je tribina povodom filma Psihonauti, kratki animirani film nastao u okviru umjetničke terapije usmjerene na rehabilitaciju pacijenata u Pshijatrijskoj bolnici Vrapče.
Na tribini sudjeluju Niko Radas, autor filma i kipar, dr Marko Ćurković, specijalist psihijatrije i Josip Grozdanić, filmski kritičar, a razgovor moderira Rajka Rusan.
U filmu psihičke bolesti poprimaju antropomorfni lik i s jedne strane pomažu osvijestiti u gledateljima kakve su to bolesti, a s druge strane djeluju katarzično budući da ljudi „zarobljeni” unutar psihičke bolesti stječu osjećaj da bolest ipak nema onoliku moć nad njima koliko se to možda čini u nekim trenucima.
U Kulturno informativnom centru održana je šesta tribina iz ciklusa Pisci u stisci, koja donosi razgovore s autorima o životnim, kreativnim i egzistencijalnim okolnostima koje prate književni rad. Gošća tribine bila je književnica Olja Knežević, spisateljica domaća i strana, čuvarkuća i vagabund, s trenutačno njujorškom adresom. Svojom „cestom sreće“ provezla se kroz nagrađeni roman i njome putuje (piše) dalje, s odmakom i pripadnošću u isto vrijeme.
Razgovor je otvorio teme slobode, treba li u nju bježati, može li domovina postati osjećaj te odgovara na pitanje kada sebi "postajemo kuća".
U Kulturno informativnom centru održano je predstavljanje ponovno pokrenute svjetski poznate francuske džepne enciklopedijske edicije „Što znam?“ („Que sais-je?“) u izdanju Kulturno informativnog centra. Uz predstavljanje same biblioteke, predstavljena su i četiri nova naslova: Mitovi i književnost, Kulturna povijest, Imaginacija i Depresija u tiskanom i audio obliku u suradnji s našom prvom i najvećom audio bibliotekom Book&zvook.
O biblioteci i knjigama govorili su Ljubica Letinić (Book&zvook), Marko Gregorić, prevoditelj i Petar Bujas, urednik biblioteke.
Tekst daje osvrt na izložbu ZEMLJA ZABRANE, kustosice Davorke Perić kao što i pokazuje nekoliko fotografija postava unutar Galerije Forum te Galerije na katu.
Članak govori o tome kako su umjetnost i sloboda izražavanja često bili ograničavani zbog političkih pritisaka. Ideja “umjetnosti za narod” i otvoreno iznošenje istine smatrani su prijetnjom vlasti, pa su umjetnici i intelektualci bili izloženi cenzuri, kontroli tiska i čak zatvaranjima.
Izložba o kojoj je riječ prikazuje upravo ta razdoblja zabrana i represije, povezujući ih s važnim povijesnim događajima, poput političkog nasilja i smrti Stjepan Radić. Glavna poruka je da su zabrane i šutnja često bile nametnute, ali i da su ljudi ponekad sami sebe ograničavali iz straha.
Tekst „Umjetnost pod ključem” naglašava kako izložba „Zemlja zabrane” Davorke Perić povezuje zabrane umjetnosti od vremena Šestosiječanjske diktature do danas, pokazujući da se oblici pritiska mijenjaju, ali ne nestaju. Ističe se da su umjetnici nekad bili zabranjivani zbog prikazivanja siromaštva i društvene stvarnosti, dok se danas suočavaju s političkim, društvenim i financijskim pritiscima te cenzurom. Članak posebno naglašava kontinuitet represije nad umjetnošću i poruku izložbe da sloboda izražavanja i dalje ima jasne granice koje društvo nameće.
Tekst „Plastični Jezus” povezuje aktualne političke pritiske (poput rasprava oko Venecijanskog bijenala) s povijesnim i suvremenim oblicima cenzure u umjetnosti. Kroz primjer filma Plastični Isus i izložbe „Zemlja zabrane” pokazuje se kako su umjetnici kroz različita razdoblja kažnjavani zbog ideološke nepodobnosti. Naglasak je na tome da cenzura danas često djeluje suptilnije – kroz financijske pritiske i samocenzuru – ali i dalje snažno oblikuje umjetničku slobodu.
U srijedu, 15. 4. u 19 sati u sklopu izložbe Zemlja zabrane, u Surogat kinu KIC u okviru programa Kinocenzura, na rasporedu su bili filmovi O ljubavnim vještinama ili film sa 14441 kvadratom Karpa Godine i Rani radovi Želimira Žilnika.
Nakon projekcije s Karpom Godinom i Želimirom Žilnikom razgovarala je Jelena Pašić, kustosica i voditeljica programa Kinocenzura.
Filmski program pod naslovom Kinocenzura tijekom trajanja izložbe Zemlja zabrane okuplja sedam ostvarenja čija su javna prikazivanja zabranjivana zbog njihova odvažnog, beskompromisnog pogleda na društvenu zbilju i ironijskog zadiranja u političke dogme. Od prvog sudski zabranjenog filma Grad redateljskog trojca Marka Babca, Kokana Rakonjca i Živojina Pavlovića te crnovalnih klasika Rani radovi Želimira Žilnika i Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji Bate Čengića, preko provokativnih ostvarenja kratkoga metra u režiji Karpa Godine i Rajka Grlića te posljednjeg jugoslavenskog filma čije je prikazivanje u Hrvatskoj spriječeno zbog početka rata, pa do kontroverznog Plastičnog Isusa radi kojeg je Lazar Stojanović odslužio zatvorsku kaznu – ova djela obol su slobodi umjetničkog stvaranja i kritičkog mišljenja.
U Surogatkinu KIC održana je večer ciklusa FILMBOOK uz projekciju igranog filma Soba s pogledom (A Room With A View) redatelja Jamesa Ivoryja.
Soba s pogledom ekranizacija je romana E. M. Forstera iz 1908. Film prati mladu Lucy Honeychurch i njezino emotivno buđenje tijekom putovanja u Firencu te povratka u englesko društvo početkom 20. stoljeća. Kombinacija romantične drame i društvene kritike otvara pitanja o slobodi pojedinca naspram društvenih očekivanja, unutarnjoj snazi i izborima u ljubavi. Film je imao 14 nominacija za BAFTA nagradu, 8 nominacija za Oscara, 3 nominacije za Zlatni globus i jednu za Zlatnog lava. Osvojio je 3 Oscara (za najbolji adaptirani scenarij, kostimografiju i scenografiju) te 5 BAFTA-i (za glavnu i sporednu glumicu, kostime, scenografiju i za najbolji film) i jedan Zlatni globus (za sporednu glumicu).
Nakon projekcije slijedi panel diskusija na kojoj sudjeluju spisateljica prof. Korana Svilar, dr. Sandra Ferenčić Ćuk, psihijatrica, educirana u psihodrami, psihodinamijskoj i psihoanalitičkoj terapiji, transakcijskoj analizi i Gestalt terapiji, te izv. prof. art. Katarina Zrinka Matijević, filmska redateljica i sveučilišna profesorica, kustosica programa i moderatorica panel diskusije.
U srijedu, 8. travnja u 19 sati u Galeriji Forum (Teslina 16) i Galeriji na katu (Preradovićeva 5), u sklopu Kulturno informativnog centra, otvara se izložba Zemlja zabrane, koja kroz dijalog povijesnih i suvremenih radova propituje političke pritiske, zabrane i mehanizme cenzure u umjetnosti – od 1930-ih do danas. Izložba ostaje otvorena do 1. svibnja.
U središtu izložbe nalazi se djelovanje Udruženja umjetnika Zemlja, čiji su članovi u međuratnom razdoblju bili izloženi zabranama zbog kritičkog prikazivanja društvene stvarnosti, siromaštva i nejednakosti. Povijesni trenutak koji označava vrhunac represije dogodio se 7. travnja 1935., kada je Krsto Hegedušić na vrata Umjetničkog paviljona stavio lokot nakon policijske zabrane VII izložbe Udruženja. Taj simbolički čin postaje polazište za promišljanje suvremenih oblika pritiska, autocenzure i institucionalne kontrole nad umjetničkim djelovanjem. Kustosica izložbe Davorka Perić naglašava da radovi povijesnih „zemljaša“ ulaze u dijalog sa suvremenim autorima koji se bave sličnim temama – urušavanjem društvenih vrijednosti, siromaštvom, discipliniranjem javnog prostora i perfidnim oblicima zabrane. Izložba ukazuje da umjetnost koja razotkriva naličje sustava i danas izaziva otpor, jednako kao i prije devedeset godina. Uz radove iz povijesnih zbirki i muzeja, predstavljeni su i suvremeni umjetnici čija djela tematiziraju autocenzuru, strah i društveni konformizam. Poseban naglasak stavljen je na radove koji problematiziraju šutnju kao strategiju preživljavanja u društvu nadzora, ali i na umjetničke geste koje pozivaju na hrabrost i javni otpor, autorske komentare zabrana i cenzura kroz socijalističko razdoblje, sve do aktualnog Sinja, Benkovca, Velike Gorice i Splita.
Zastupljeni će biti umjetnici i umjetnice, filmski autori i glazbenici: Neli Ružić, Gildo Bavčević, Boris Burić, Vlado Martek, Mladen Stilinović, Božena Končić Badurina, Vlasta Delimar, Marko Paunović, Krsto Hegedušić, Marko Ristić, Ljubomir Micić alias Dr. Rasinov, Novi Kolektivizam, Marijan Detoni, Fedor Vaić, Kamilo Tompa, Branka Hegedušić, Željko Hegedušić, Kamilo Ružička, Ernest Tomašević, Vilim Svečnjak, Oton Postružnik, Vanja Radauš, Sara Renar, Antun Mezdjić, Petar Franjić, Edo Kovačević, Obrad Gluščević, Lazar Stojanović, Marko Babac, Vojislav Kokan Rakonjac, Živojin Pavlović, Želimir Žilnik, Bahrudin 'Bato' Čengić, Rajko Grlić, Vlado Kristl, Srđan Karanović.
Dio programa čine i filmske projekcije autora koji su u svojim sredinama bili proskribirani zbog kritičkog pristupa društvu. Program uključuje filmove nastale u tradiciji „crnog vala“ i eksperimentalnog filma, koji su, poput radova grupe Zemlja, odbijali prikazivati idealiziranu sliku stvarnosti. Uz izložbu je do kraja travnja organiziran i popratni program koji uključuje projekcije u Surogatkinu KIC, tribinu Geografija zabrana u dvorani KIC-a, a na dan otvorenja u 21 sat, nastup Sare Renar Nježne riječi u Zemlji zabrane.
Tribina se održava u sklopu izložbe Zemlja zabrane i istražuje složene mehanizme cenzure, krećući se od povijesnih institucionalnih zabrana pa sve do suvremene biopolitičke kontrole.
Poseban fokus bit će na autocenzuri, koju prepoznajemo kao najperfidniji i najopasniji oblik zabrane jer djeluje tiho rastačući slobodu iznutra. Širi kontekst za ovu raspravu pronalazimo u sustavnoj čistki unutar američkih Smithsonian muzeja tijekom 2025. godine, koji je ujedno motivacija za izložbu Zemlja zabrane, gdje je pod krinkom novog nacionalnog narativa uklonjena povijest rasne pravde i LGBTQ+ zajednice, što nas podsjeća da „geografija zabrana“ nije samo lokalni, već globalni fenomen u prorastu u 2025. godini.
O povijesnom nasljeđu represije, odgovornosti umjetnika u svijetu koji trguje istinom, biopolitičkoj cenzuri tijela u aktualnoj „godini lokota“, redefiniranju kolektivnog sjećanja kroz pokušaje uklanjanja pojedinca i drugim važnim pitanjima koje će ova rasprava otvoriti, govorit će Ivana Hanaček, povjesničarka umjetnosti i kustosica, Vlado Martek, umjetnik i pjesnik i MIljenko Jergović, pisac. Tribinu moderira polonistica, prevoditeljica i spisateljica Đurđica Čilić.
