U utorak, 21. 4. u 19 sati u sklopu izložbe Zemlja zabrane, u Surogat kinu KIC u okviru programa Kinocenzura, na rasporedu su bili filmovi Pitka voda i sloboda III Rajka Grlića i Virdžina Srđana Karanovića.
Nakon projekcije s Rajkom Grlićem razgovarala je Jelena Pašić, kustosica i voditeljica programa Kinocenzura.
Filmski program pod naslovom Kinocenzura tijekom trajanja izložbe Zemlja zabrane okuplja sedam ostvarenja čija su javna prikazivanja zabranjivana zbog njihova odvažnog, beskompromisnog pogleda na društvenu zbilju i ironijskog zadiranja u političke dogme. Od prvog sudski zabranjenog filma Grad redateljskog trojca Marka Babca, Kokana Rakonjca i Živojina Pavlovića te crnovalnih klasika Rani radovi Želimira Žilnika i Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji Bate Čengića, preko provokativnih ostvarenja kratkoga metra u režiji Karpa Godine i Rajka Grlića te posljednjeg jugoslavenskog filma čije je prikazivanje u Hrvatskoj spriječeno zbog početka rata, pa do kontroverznog Plastičnog Isusa radi kojeg je Lazar Stojanović odslužio zatvorsku kaznu – ova djela obol su slobodi umjetničkog stvaranja i kritičkog mišljenja.
Roman Nade Gašić „Kutijica od školjki“ u izdanju Sandorfa predstavit će Katarina Luketić, Kruno Lokotar, Dinko Telećan i Nada Gašić.
„Ovo bi ljetovanje moralo biti drugačije“ ponadala se te 1961. godine skoro jedanaestogodišnja Tamala i nade su joj se ostvarile tako da to ni njezina neobuzdana mašta, često na rubu fantazije, nije mogla predvidjeti. Krenula je na ljetovanje s maminom najboljom, prelijepom mladom prijateljicom, pa u pretrpanim vlakovima i brodovima nepouzdanog voznog reda sretala Putnika Vrijeme, bajku s Labudom i njegovim knjigama, e da bi ih u Splitu dočekao Ljepozubi u čijoj će kući u Trogiru, uz njega i njegovu majku provesti kratko ljetovanje. Djevojčica će svjedočiti rađanju nabujale emotivne veze dvoje, uz nju treću, suvišnu. U svoj grad vratit će se kao izmijenjena osoba. Najesen, stići će neka pisma…
Nakon dovršene tetralogije o gradu Zagrebu, novi roman Nade Gašić, premda očuvanog autoričina stila, iznenađuje hrabrim zahvatom u žanru. Djevojčica i njen doživljaj ljudi, grada i gradića, u osjetljivom vremenu sazrijevanja, drži konce radnje da ne prijeđe u melodramu. Kutijica od školjki rekonstruira iščezlo vrijeme, grad/ gradove, jezik ondašnjeg Trogira, recepte i odjeću, međuljudske odnose i vrijednosti svijeta okrenuta budućnosti, pripovijedajući priču o zabranjenim ljubavima u kojoj se sreću Junak našeg doba i Gradić Peyton, mediteranska romansa i socijalistički zanos, progres i konzervativnost.
Izložba „Glasovi koje nasljeđujemo” umjetnica Katarina Alamat Kusijanović i Yvonne Andreini istražuje poveznice mediteranskih otoka Koločepa i Ventotenea kroz usmenu tradiciju, identitet i osobna iskustva života na Mediteranu. Kroz objekte i apstraktna platna radovi propituju odnos osobnog, kulturnog i povijesnog identiteta.
Odgađanje i perfekcionizam javljaju se kao dva različita obrasca, jedno povezujemo s odugovlačenjem i teškoćom započinjanja, drugo s visokim standardima i težnjom izvrsnosti. Ipak, u iskustvu mnogih ljudi oni su često duboko povezani i međusobno se pojačavaju. Odgađanje se nerijetko javlja upravo onda kada nam je do nečega jako stalo, kada želimo napraviti dobro, izbjeći pogrešku ili zadovoljiti visoke kriterije. U tim trenucima perfekcionizam može podići očekivanja toliko visoko da postaje teško napraviti prvi korak. Tada odgađanje ne proizlazi iz nezainteresiranosti, nego iz unutarnjeg pritiska i potrebe da budemo spremni, sigurni i “dovoljno dobri” prije nego što krenemo.
Na tribini Odgađanje i perfekcionizam: Savršeno sutra, istražujemo upravo taj odnos, gdje se ova dva obrasca razdvajaju, a gdje se susreću i međusobno pojačavaju. Govorit ćemo o tome kako nastaju, što ih održava i na koje načine oblikuju naše svakodnevno funkcioniranje, odluke i doživljaj sebe. Poseban naglasak bit će na situacijama u kojima nas istovremeno pokreću i zaustavljaju: kada želimo napraviti korak naprijed, ali ostajemo na mjestu. Kroz razgovor ćemo se dotaknuti i unutarnjih iskustava koja prate ove obrasce, sumnje, pritiska, odgađanja, ali i umora koji se s vremenom nakuplja te ćemo istražiti što nam u tim trenucima zapravo treba. Otvorit ćemo prostor za drugačiji odnos prema radu, grešci i vlastitim očekivanjima, u kojem je moguće kretati se bez potrebe da sve bude savršeno.
U razgovoru će sudjelovati psihologinje i psihoterapeutkinje Marija Roth Jelisavčić i Maja Josipovski Jakus.
Izložba Dizajn, socijalizam, modernizam: Didaktička izložba polazi od shvaćanja da upravo dizajn, vizualne komunikacije, popularna kultura i umjetnost u najširem smislu, mogu biti “kraljevski put” za analizu i tumačenje razvoja jugoslavenskog društva u periodu socijalističke modernizacije druge polovine 20. stoljeća. Svojim opsegom izložba ne pretendira na sveobuhvatni kritički pregled niti prikazati neki idealan izbor “najvećih remek djela” iz povijesti domaćeg dizajna, nego prije svega kroz prizmu dizajna i vizualnih komunikacija postavljati pitanja kako su se unutarnje dinamike i napetosti društvenih odnosa reflektirale u sferi jugoslavenske kulturne proizvodnje. Na koji su način vizualni jezik, grafički dizajn i umjetničke prakse oblikovali – i bili oblikovani – promjenama društva?
Priče koje danas kao društvo sebi pričamo o socijalističkom periodu i umjetnosti tog vremena daleko su od jednostavnih. Prepune su kontradikcija, ambivalentnosti, ideološki suprotstavljenih pozicija i tumačenja, i upravo zbog toga se – posebno u postsocijalističkom kontekstu – simplificiraju i svode na klišeje. Ustaljene odrednice kao što su “socijalistička umjetnost” i “umjetnost u socijalizmu”, često više prikrivaju nego što nam otkrivaju. Prva podrazumijeva da je cjelokupna umjetnost tog vremena nužno bila ideološki određena i predmet političkog diktata. Druga sintagma pak odnos umjetnosti i društvenog predstavlja pasivno i depolitizirajuće, kao nešto što se “naprosto događalo” unutar društvenog sustava, svodeći tako umjetnice i umjetnike na pasivne aktere bez stvarne moći djelovanja, kreiranja društvenih transformacija ali i pregovaranja i otpora.
U oba slučaja tako se prikrivaju složeni međuodnosi umjetnosti i politike. Sintagma umjetnost socijalizma, priznaje da su umjetnost i dizajn tog razdoblja nastajali u dinamičnim odnosima prema socijalističkom projektu modernizacije i društvene emancipacije. Shvaćajući proizvode grafičkog dizajna kao materijalne tragove jednog društva u određenom vremenu, izložba Dizajn, socijalizam, modernizam posvećena je odnosu, smjenama i međusobnim napetostima tendencija koje su poznate ali često nejasno definirane – ili do karikature pojednostavljene – pod nazivima socijalistički realizam, socijalistički modernizam i socijalistički estetizam. Dok je rascjep socijalističkog realizma i socijalističkog modernizma često tematiziran, pa tako i sveden na nekoliko često problematičnih klišea, odnos socijalističkog modernizma i socijalističkog estetizma je daleko manje i rjeđe obrađivan.
Didaktička izložba u sklopu Subversive festivala, u razgovoru sudjeluju Marko Golub i Tena Lovrenčić, a kustos izložbe je Dejan Kršić.
Na tribini govore prof.dr.sc. Zlata Đurđević, izv. prof. dr.sc. Ana Horvat Vuković, prof. dr. sc Goran Čular, a moderira Sanja Sarnavka. Pokušavamo ponuditi odgovor na pitanja zašto je odgovoran i funkcionalan Ustavni sud (pre)važan za Hrvatsku, kako osigurati njegovu neovisnost od snažnih političkih utjecaja, kako premostiti trenutnu krizu i mnoga druga.
Neovisnost Ustavnog suda ne smije biti predmet stranačkog nadmetanja. Inicijativa za Hrvatsku slobode diže svoj glas u obranu ustavne demokracije i pravne sigurnosti svih građana Republike Hrvatske. Razgovorom otvaramo ciklus dijaloga o temama bitnim za ostvarenje svega što kao Inicijativa želimo.
U srijedu, 6. svibnja u 19 sati, u Galeriji Forum, Teslina 16, otvorila se izložba Katarine Alamat Kusijanović i Yvonne Andreini pod nazivom Glasovi koje nasljeđujemo.
Suradnja dviju umjetnica rođena je iz mnogobrojnih ustanovljenih poveznica između mentaliteta i porijekla mediteranskih otoka Koločepa (Kalamote) u Jadranskom moru i Ventotenea u Tirenskom moru, čije su sličnosti, u usmenim tradicijama, prepoznale i umjetnice i kustosica ove izložbe, Jelena Tamindžija Donnart.
Izloženi objekti i apstraktna platna govore o osobno proživljenim narativima života na Mediteranu. U njihovim radovima kustosica Jelena Tamindžija Donnart uočila je korespondirajuće narative: „Čovjekov identitet nikad nije jednodimenzionalno određen ni slučajan, kao što nije slučajan ni susret ovih dviju autorica na izložbi: on je plod dijaloga kroz rad i vrijeme tijekom kojih su promišljeni i vlastiti identiteti satkani od raznoraznih konopa, pažljivo umotanih paketića i vrtloga apstraktnih elemenata koje ne možemo točno definirati jer se nalaze na granici svjesnog i nesvjesnog, stvarnosti i iluzije, poput izmjene energetskih polja u Andreininoj slici. Duboko introspektivni radovi dviju autorica promišljaju ulogu pojedinca – kroz osobnu, povijesnu i kulturnu prizmu – u društvu gdje u vizualnom mediju istražuju kako se iskustvo i uloga pojedinca oblikuju kroz bliske i opće narative.“
U sklopu ciklusa Jazz na Polukatu publika će imati priliku poslušati koncert Maja Savić New Quartet, novog sastava jazz vokalistice koji donosi spoj autorske glazbe, improvizacije i svježeg pristupa jazz tradiciji.
Maja Savić je jazz vokalistica prepoznatljiva po toplom, soulful izrazu i zreloj interpretaciji, s više od petnaest godina iskustva na klupskim pozornicama, festivalima i televizijskim nastupima u Hrvatskoj i inozemstvu. Trenutno djeluje između Pariza i Zagreba, te uz koncertni rad aktivno promiče jazz kulturu te djeluje kao vokalna pedagoginja.
Program pod nazivom Invitation vodi publiku kroz autorske skladbe s istoimenog EP-ja, uz pažljivo odabrane jazz standarde u modernim obradama. Riječ je o koncertnoj večeri koja spaja emociju, slobodu improvizacije i suvremeni zvuk vrhunskih glazbenika. Uz Maju Savić na vokalu nastupaju američki pijanist Ryan Smith, Ivan Džajić na kontrabasu te Borko Rupena na bubnjevima.
Na Dan državnosti, 30.5., održala se promocija knjige Dejana Kršića Zaludni neimar i slijepa mrlja ideologije: Povodom partizanskih nekropola Bogdana Bogdanovića, a osim toga i zatvaranje izložbe Dizajn, socijalizam i modernizam.
U osnovi izložbe i knjige leži isti interes za politička značenja odnosa socijalističkog modernizma i socijalističkog estetizma. Upravo djelo Bogdana Bogdanovića utjelovljuje taj rascjep između socijalističkog modernizma i socijalističkog estetizma, a kroz njega se mogu promatrati i tumačiti društvene i političke promjene jugoslavenskog društva, od modernističkog univerzalizma, preko identitetskog zaokreta krajem 60-ih, do konstrukcije nacionalističkih politika krajem 70-ih i tijekom 80-ih godina.
Naslov knjige, naravno, referenca je na Bogdanovićevu knjigu Ukleti neimar, kao i na činjenicu da su ga obožavatelji njegova rada često tako nazivali. No, kako stoji u podnaslovu, Bogdanovićevo umjetničko djelo prije svega je povod, odnosno polazna točka za šira, ali međusobno povezana razmatranja o sudbini spomenika i brisanju tradicija NOB-a, kulturalizaciji antifašizma i suvremenom revizionizmu, pitanjima odnosa prema holokaustu i genocidu, ali i slijepim mrljama te nedosljednostima njegova hvaljenog antimiloševićevskog političkog angažmana tijekom 80-ih i 90-ih.
U razgovoru sudjelovali su Boris Buden, filozof, publicist i kulturni kritičar, Ana Dević, likovna kritičarka i kustosica, Marko Golub, likovni kritičar, kustos i povjesničar dizajna te Dejan Kršić, grafički dizajner i publicist. Moderirala je Đurđica Ćilić.
Šahtofonski koncerti se izvode na autentičnim instrumentima – zvučnim kutijama s oprugama, posebno napravljenim za svaku dob, primjerenih dimenzija i materijala, samoprozvanim šahtofonima i grafičkim kolorističkim partiturama uz vodstvo Tanje Vrvilo i Damira Bartola Indoša u suradnji s Janom Šivak.
Projekt Kuće ekstremnog muzičkog kazališta Damira Bartola Indoša i Tanje Vrvilo provodi se u partnerstvu s Kulturno informativnim centrom u sklopu programa Kultura i umjetnost u zajednici Grada Zagreba.
Program Tuškanac u gostima održao je filmski ciklus posvećen sovjetskom redatelju i teoretičaru tijekom svibnja 2026. godine (od 3. svibnja do 17. svibnja 2026. godine) u prostoru KIC-a (Kulturno informativni centar) u Zagrebu.
Simpozij "Suradnje između periferija" održan je od 21. do 23. svibnja 2026. godine u Dokukinu KIC (Preradovićeva 5, Zagreb) u sklopu 19. Subversive Festivala ("Neljudska moć: Algoritmi kapitala").
U sklopu KIC podcasta razgovarali smo s umjetnicama Katarinom Alamat Kusijanović i Yvonne Andreini te kustosicom Jelenom Tamindžijom Donnart povodom njihove zajedničke izložbe „Glasovi koje nasljeđujemo”, održane od 6. do 29. svibnja 2026. u Galeriji Forum u Zagrebu.Razgovor je bio posvećen poveznicama između dviju umjetnica koje, unatoč različitim likovnim izrazima i pristupima umjetničkom stvaranju, povezuje mediteransko podrijetlo i kulturno nasljeđe. Katarina Alamat Kusijanović rođena je u Dubrovniku, a njezin je rad povezan s otokom Koločepom (Kalamotom), dok je Yvonne Andreini, rođena u Rimu, umjetnički vezana uz talijanski otok Ventotene. Upravo su sličnosti između tih dvaju otoka, njihovih tradicija, mentaliteta i osobnih iskustava bile polazište izložbe.Dotaknuli smo se različitih umjetničkih pristupa, od Katarininih objekata i prostornih kompozicija do Yvonneina apstraktnog slikarstva, te načina na koji obje umjetnice kroz vlastiti izraz istražuju identitet, sjećanje i naslijeđene priče. S kustosicom Jelenom Tamindžijom Donnart razgovarali smo o nastanku izložbe, poveznicama koje je prepoznala u njihovim radovima te o tome kako se dva naizgled različita umjetnička svijeta susreću u zajedničkoj mediteranskoj priči.
Okajanje je ekranizacija romana Iana McEwana (2001). Wrightova režija emotivnu složenost likova glamurozno vizualizira; film nudi bogat teren za raspravu o odgovornosti, laganju, sjećanju, impulzivnom ponašanju i posljedicama jedne, ali kobne pogrešne odluke. Sve to, uz pitanje do kuda nas može dovesti vlastita volja, bit će predmet analize na panelu nakon projekcije.
Film je nominiran za 14 nagrada BAFTA, 7 Oscara i 7 Zlatnih globusa te 3 Europske filmske nagrade. Osvojio je 5 nagrada BAFTA (najbolji film i scenografija), 2 Zlatna globusa(najbolji film i najbolja originalna glazba), a za najbolju glazbu nagrađen je i jednim Oscarom.
Nakon projekcije slijedi panel diskusija na kojoj sudjeluju spisateljica prof. Korana Svilar; dr. Sandra Ferenčić Ćuk, psihijatrica, educirana u psihodrami, psihodinamijskoj i psihoanalitičkoj terapiji, transakcijskoj analizi i Gestalt terapiji te izv. prof. art. Katarina Zrinka Matijević, filmska redateljica i sveučilišna profesorica, kustosica programa i moderatorica panel diskusije.
Grupna izložba autora odabranih u Veliko natjecanje kratkometražnog filma predstavlja umjetnike sa širokim dijapazonom radova, od slika, skica, crteža, grafika, kolaža, preko dijelova scenografije, modela, studija, knjiga snimanja, sve do instalacija i multimedije.
Predstavljeni su radovi sljedećih umjetnika: Alex Boya, Ana Horvat, Anna Mantzaris, Carlo Galbiati, Carmen Córdoba, María Herreros, Chloë Danguy, Frank Ternier, Georges Schwizgebel, Jocelyn Charles, Leo Černic, Luciano Lepinay, Luma Flôres, Mária Kralovič, Markus Tangre, Michelle Gruppetta, Natalia Mirzoyan, Sandra Desmazières, Sylwia Szkiłądź, Vladislav Ivanov, Xie Li.
FILMBOOK by KIC su filmske večeri posvećene filmovima koji su nastali prema književnim djelima. Program nudi profesionalne uvide u filmska i književna djela kroz tri područja djelovanja; filmsko, književno i psihološko-psihijatrijsko.
Na ovom FILMBOOK susretu ponuđen je uvid u film Pijev život.
Pi Patel odrasta u obiteljskom zoološkom vrtu u Indiji gdje su mu roditelji usadili znanje o životinjama i religijsku radoznalost — Pi prakticira hinduizam, kršćanstvo i islam u potrazi za smislom. Obitelj je prisiljena preseliti svoj zoološki vrt preko oceana, no doživjet će brodolom. Nakon brodoloma Pi jedini preživljava na splavi s bengalskim tigrom Richardom Parkerom; preživljavanje postaje borba za hranu, vodu i kontrolu tigra, ali i psihičko suočavanje s usamljenošću. Pijeva sjećanja na dom i obitelj isprepliću se s njegovom borbom, nadom i vjerom u preživljavanje u ekstremnim uvjetima. Film završava dvostrukom verzijom događaja — fantastičnom i surovo realnom — postavljajući pitanje o narativnoj istini i ulozi priče u suočavanju s traumom.
