Koliko se u svom životu stvarno pokazujemo drugima? A koliko toga zadržavamo za sebe; prešućujemo, umanjujemo, skrivamo?

Ponos i sram dvije su snažne emocije koje oblikuju način na koji doživljavamo sebe i ulazimo u odnose. Ponekad nas potiču da zauzmemo prostor i podijelimo ono što nam je važno. A ponekad nas povuku u tišinu, sumnju i potrebu da ostanemo neprimijećeni. U tom stalnom kretanju između pokazivanja i skrivanja, često se odvija velik dio našeg unutarnjeg života.

Na ovoj tribini istražujemo upravo taj prostor između, trenutke u kojima želimo biti viđeni, ali istovremeno strahujemo što će drugi vidjeti. Što se događa u nama kad se otvorimo, a što kad se povučemo? Kako učimo regulirati koliko ćemo se pokazati, a koliko zadržati za sebe? I što se događa s onim dijelovima nas koji ostaju skriveni? Kroz svakodnevne primjere i zajedničko promišljanje, otvaramo pitanja koja su mnogima poznata, ali rijetko izgovorena naglas.

U razgovoru će sudjelovati Marija Roth Jelisavčić, psihologinja i psihoterapeutkinja i Mihael Kozina, psiholog i psihoterapeut.

Odgađanje i perfekcionizam javljaju se kao dva različita obrasca, jedno povezujemo s odugovlačenjem i teškoćom započinjanja, drugo s visokim standardima i težnjom izvrsnosti. Ipak, u iskustvu mnogih ljudi oni su često duboko povezani i međusobno se pojačavaju. Odgađanje se nerijetko javlja upravo onda kada nam je do nečega jako stalo, kada želimo napraviti dobro, izbjeći pogrešku ili zadovoljiti visoke kriterije. U tim trenucima perfekcionizam može podići očekivanja toliko visoko da postaje teško napraviti prvi korak. Tada odgađanje ne proizlazi iz nezainteresiranosti, nego iz unutarnjeg pritiska i potrebe da budemo spremni, sigurni i “dovoljno dobri” prije nego što krenemo.

Na tribini Odgađanje i perfekcionizam: Savršeno sutra, istražujemo upravo taj odnos, gdje se ova dva obrasca razdvajaju, a gdje se susreću i međusobno pojačavaju. Govorit ćemo o tome kako nastaju, što ih održava i na koje načine oblikuju naše svakodnevno funkcioniranje, odluke i doživljaj sebe. Poseban naglasak bit će na situacijama u kojima nas istovremeno pokreću i zaustavljaju: kada želimo napraviti korak naprijed, ali ostajemo na mjestu. Kroz razgovor ćemo se dotaknuti i unutarnjih iskustava koja prate ove obrasce, sumnje, pritiska, odgađanja, ali i umora koji se s vremenom nakuplja te ćemo istražiti što nam u tim trenucima zapravo treba. Otvorit ćemo prostor za drugačiji odnos prema radu, grešci i vlastitim očekivanjima, u kojem je moguće kretati se bez potrebe da sve bude savršeno.

U razgovoru će sudjelovati psihologinje i psihoterapeutkinje Marija Roth Jelisavčić i Maja Josipovski Jakus.

Što je trauma? Je li ona posljedica samo velikih i dramatičnih događaja ili može nastati i kroz iskustva koja na prvi pogled ne prepoznajemo kao traumatska? Zašto neki ljudi, i dugo nakon što je opasnost prošla, i dalje žive kao da moraju biti na oprezu? I kako se događa da nosimo terete koji možda nisu započeli s nama?

Na ovoj tribini govori se o traumi iz perspektive suvremenih spoznaja neuroznanosti, psihologije i psihoterapije. Pokušava se razumjeti što se događa u živčanom sustavu kada smo izloženi iskustvima koja nadilaze naše kapacitete za nošenje sa stresom te kako trauma oblikuje način na koji osjećamo, mislimo, reagiramo i ulazimo u odnose s drugima. Trauma nije nužno samo sjećanje na neki događaj. Često se očituje kroz tijelo, obrasce ponašanja i odnose koje gradimo,kroz stalnu napetost, teškoće s opuštanjem, osjećaj preplavljenosti, potrebu za kontrolom ili osjećaj da smo stalno „na oprezu“, iako stvarna opasnost više ne postoji.

Posebna pozornost posvećuje se transgeneracijskoj traumi i načinima na koje se posljedice neproživljenih gubitaka, strahova, ratova, emocionalne uskraćenosti i drugih teških iskustava mogu prenositi kroz generacije. Govori se o tome kako nasljeđujemo ne samo obiteljske priče, nego i obrasce suočavanja sa stresom, odnose i osjećaj sigurnosti u svijetu.

U razgovoru sudjeluju Marija Roth Jelisavčić, psihologinja i psihoterapeutkinja i Irena Bezić, psihologinja i psihoterapeutkinja.