U Kulturno informativnom centru održano je predstavljanje ponovno pokrenute svjetski poznate francuske džepne enciklopedijske edicije „Što znam?“ („Que sais-je?“) u izdanju Kulturno informativnog centra. Uz predstavljanje same biblioteke, predstavljena su i četiri nova naslova: Mitovi i književnost, Kulturna povijest, Imaginacija i Depresija u tiskanom i audio obliku u suradnji s našom prvom i najvećom audio bibliotekom Book&zvook.

O biblioteci i knjigama govorili su Ljubica Letinić (Book&zvook), Marko Gregorić, prevoditelj i Petar Bujas, urednik biblioteke.

U srijedu, 15. 4. u 19 sati u sklopu izložbe Zemlja zabrane, u Surogat kinu KIC u okviru programa Kinocenzura, na rasporedu su bili filmovi O ljubavnim vještinama ili film sa 14441 kvadratom Karpa Godine i Rani radovi Želimira Žilnika.

Nakon projekcije s Karpom Godinom i Želimirom Žilnikom razgovarala je Jelena Pašić, kustosica i voditeljica programa Kinocenzura. 

Filmski program pod naslovom Kinocenzura tijekom trajanja izložbe Zemlja zabrane okuplja sedam ostvarenja čija su javna prikazivanja zabranjivana zbog njihova odvažnog, beskompromisnog pogleda na društvenu zbilju i ironijskog zadiranja u političke dogme. Od prvog sudski zabranjenog filma Grad redateljskog trojca Marka Babca, Kokana Rakonjca i Živojina Pavlovića te crnovalnih klasika Rani radovi Želimira Žilnika i Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji Bate Čengića, preko provokativnih ostvarenja kratkoga metra u režiji Karpa Godine i Rajka Grlića te posljednjeg jugoslavenskog filma čije je prikazivanje u Hrvatskoj spriječeno zbog početka rata, pa do kontroverznog Plastičnog Isusa radi kojeg je Lazar Stojanović odslužio zatvorsku kaznu – ova djela obol su slobodi umjetničkog stvaranja i kritičkog mišljenja.

U Surogatkinu KIC održana je večer ciklusa FILMBOOK uz projekciju igranog filma Soba s pogledom (A Room With A View) redatelja Jamesa Ivoryja.

Soba s pogledom ekranizacija je romana E. M. Forstera iz 1908. Film prati mladu Lucy Honeychurch i njezino emotivno buđenje tijekom putovanja u Firencu te povratka u englesko društvo početkom 20. stoljeća. Kombinacija romantične drame i društvene kritike otvara pitanja o slobodi pojedinca naspram društvenih očekivanja, unutarnjoj snazi i izborima u ljubavi. Film je imao 14 nominacija za BAFTA nagradu, 8 nominacija za Oscara, 3 nominacije za Zlatni globus i jednu za Zlatnog lava. Osvojio je 3 Oscara (za najbolji adaptirani scenarij, kostimografiju i scenografiju) te 5 BAFTA-i (za glavnu i sporednu glumicu, kostime, scenografiju i za najbolji film) i jedan Zlatni globus (za sporednu glumicu).

Nakon projekcije slijedi panel diskusija na kojoj sudjeluju spisateljica prof. Korana Svilar, dr. Sandra Ferenčić Ćuk, psihijatrica, educirana u psihodrami, psihodinamijskoj i psihoanalitičkoj terapiji, transakcijskoj analizi i Gestalt terapiji, te izv. prof. art. Katarina Zrinka Matijević, filmska redateljica i sveučilišna profesorica, kustosica programa i moderatorica panel diskusije. 

U srijedu, 8. travnja u 19 sati u Galeriji Forum (Teslina 16) i Galeriji na katu (Preradovićeva 5), u sklopu Kulturno informativnog centra, otvara se izložba Zemlja zabrane, koja kroz dijalog povijesnih i suvremenih radova propituje političke pritiske, zabrane i mehanizme cenzure u umjetnosti – od 1930-ih do danas. Izložba ostaje otvorena do 1. svibnja.

U središtu izložbe nalazi se djelovanje Udruženja umjetnika Zemlja, čiji su članovi u međuratnom razdoblju bili izloženi zabranama zbog kritičkog prikazivanja društvene stvarnosti, siromaštva i nejednakosti. Povijesni trenutak koji označava vrhunac represije dogodio se 7. travnja 1935., kada je Krsto Hegedušić na vrata Umjetničkog paviljona stavio lokot nakon policijske zabrane VII izložbe Udruženja. Taj simbolički čin postaje polazište za promišljanje suvremenih oblika pritiska, autocenzure i institucionalne kontrole nad umjetničkim djelovanjem. Kustosica izložbe Davorka Perić naglašava da radovi povijesnih „zemljaša“ ulaze u dijalog sa suvremenim autorima koji se bave sličnim temama – urušavanjem društvenih vrijednosti, siromaštvom, discipliniranjem javnog prostora i perfidnim oblicima zabrane. Izložba ukazuje da umjetnost koja razotkriva naličje sustava i danas izaziva otpor, jednako kao i prije devedeset godina. Uz radove iz povijesnih zbirki i muzeja, predstavljeni su i suvremeni umjetnici čija djela tematiziraju autocenzuru, strah i društveni konformizam. Poseban naglasak stavljen je na radove koji problematiziraju šutnju kao strategiju preživljavanja u društvu nadzora, ali i na umjetničke geste koje pozivaju na hrabrost i javni otpor, autorske komentare zabrana i cenzura kroz socijalističko razdoblje, sve do aktualnog Sinja, Benkovca, Velike Gorice i Splita.

Zastupljeni će biti umjetnici i umjetnice, filmski autori i glazbenici: Neli Ružić, Gildo Bavčević, Boris Burić, Vlado Martek, Mladen Stilinović, Božena Končić Badurina, Vlasta Delimar, Marko Paunović, Krsto Hegedušić, Marko Ristić, Ljubomir Micić alias Dr. Rasinov, Novi Kolektivizam, Marijan Detoni, Fedor Vaić, Kamilo Tompa, Branka Hegedušić, Željko Hegedušić, Kamilo Ružička, Ernest Tomašević, Vilim Svečnjak, Oton Postružnik, Vanja Radauš, Sara Renar, Antun Mezdjić, Petar Franjić, Edo Kovačević, Obrad Gluščević, Lazar Stojanović, Marko Babac, Vojislav Kokan Rakonjac, Živojin Pavlović, Želimir Žilnik, Bahrudin 'Bato' Čengić, Rajko Grlić, Vlado Kristl, Srđan Karanović.

Dio programa čine i filmske projekcije autora koji su u svojim sredinama bili proskribirani zbog kritičkog pristupa društvu. Program uključuje filmove nastale u tradiciji „crnog vala“ i eksperimentalnog filma, koji su, poput radova grupe Zemlja, odbijali prikazivati idealiziranu sliku stvarnosti. Uz izložbu je do kraja travnja organiziran i popratni program koji uključuje projekcije u Surogatkinu KIC, tribinu Geografija zabrana u dvorani KIC-a, a na dan otvorenja u 21 sat, nastup Sare Renar Nježne riječi u Zemlji zabrane.

Tribina se održava u sklopu izložbe Zemlja zabrane i istražuje složene mehanizme cenzure, krećući se od povijesnih institucionalnih zabrana pa sve do suvremene biopolitičke kontrole.

Poseban fokus bit će na autocenzuri, koju prepoznajemo kao najperfidniji i najopasniji oblik zabrane jer djeluje tiho rastačući slobodu iznutra. Širi kontekst za ovu raspravu pronalazimo u sustavnoj čistki unutar američkih Smithsonian muzeja tijekom 2025. godine, koji je ujedno motivacija za izložbu Zemlja zabrane, gdje je pod krinkom novog nacionalnog narativa uklonjena povijest rasne pravde i LGBTQ+ zajednice, što nas podsjeća da „geografija zabrana“ nije samo lokalni, već globalni fenomen u prorastu u 2025. godini.

O povijesnom nasljeđu represije, odgovornosti umjetnika u svijetu koji trguje istinom, biopolitičkoj cenzuri tijela u aktualnoj „godini lokota“, redefiniranju kolektivnog sjećanja kroz pokušaje uklanjanja pojedinca i drugim važnim pitanjima koje će ova rasprava otvoriti, govorit će Ivana Hanaček, povjesničarka umjetnosti i kustosica, Vlado Martek, umjetnik i pjesnik i MIljenko Jergović, pisac. Tribinu moderira polonistica, prevoditeljica i spisateljica Đurđica Čilić.

Koliko se u svom životu stvarno pokazujemo drugima? A koliko toga zadržavamo za sebe; prešućujemo, umanjujemo, skrivamo?

Ponos i sram dvije su snažne emocije koje oblikuju način na koji doživljavamo sebe i ulazimo u odnose. Ponekad nas potiču da zauzmemo prostor i podijelimo ono što nam je važno. A ponekad nas povuku u tišinu, sumnju i potrebu da ostanemo neprimijećeni. U tom stalnom kretanju između pokazivanja i skrivanja, često se odvija velik dio našeg unutarnjeg života.

Na ovoj tribini istražujemo upravo taj prostor između, trenutke u kojima želimo biti viđeni, ali istovremeno strahujemo što će drugi vidjeti. Što se događa u nama kad se otvorimo, a što kad se povučemo? Kako učimo regulirati koliko ćemo se pokazati, a koliko zadržati za sebe? I što se događa s onim dijelovima nas koji ostaju skriveni? Kroz svakodnevne primjere i zajedničko promišljanje, otvaramo pitanja koja su mnogima poznata, ali rijetko izgovorena naglas.

U razgovoru će sudjelovati Marija Roth Jelisavčić, psihologinja i psihoterapeutkinja i Mihael Kozina, psiholog i psihoterapeut.

Na tribini ćemo govoriti o promjenama koje je donijela Fiskalizacija 2.0 i o tome kako e-računi danas funkcioniraju u poslovnoj praksi. Kroz jednostavna objašnjenja i primjere pokazat ćemo što se promijenilo u izdavanju i zaprimanja računa te kako se poduzetnici mogu lakše prilagoditi novom načinu poslovanja. Poseban naglasak bit će na tome kako se poduzetnici mogu lakše prilagoditi novom sustavu, koje su njihove obveze, ali i koje prednosti donosi digitalizacija poslovnih procesa. Sudionici će dobiti pregled najvažnijih pravila i preporuka za učinkovitije upravljanje e-računima.

Marija Zrilić, mag.oec., kroz dugogodišnje iskustvo u području poslovnih informacijskih sustava specijalizirala se za savjetovanje tvrtki i poduzetnika u procesu digitalizacije i optimizacije poslovnih procesa. U svom radu usmjerena je na rješenja koja omogućuju učinkovitije upravljanje poslovanjem, automatizaciju procesa i bolju kontrolu podataka. Posebno iskustvo stekla je u projektima vezanim uz digitalnu razmjenu dokumenata, implementaciju e-računa te prilagodbu poslovnih sustava novim regulatornim zahtjevima.

RAISON D’ETRE - pokrenut je 1991., a iza projekta stoji multitalentirani umjetnik zvuka Peter Andersson. Već gotovo tri desetljeća, s velikim brojem objavljenih albuma, Raison d'être stvara glazbu s neodoljivim dark ambijentalnim drone industrial kvalitetama koje su od samih početaka kultne švedske etikete Cold Meat Industry prepoznali brojni slušatelji. Posljednjih godina Andersson uglavnom radi s terenskim snimkama i akustičnim instrumentima poput gongova, činela, zvona, flauta, klavira, raznih metalnih ploča i gudačkih instrumenata snimljenih i manipuliranih u digitalnoj domeni kako bi zvukovi bili jedinstveni i usavršeni. Raison d’être u samom je vrhu dark ambient glazbe i jedan od najpoznatijih, najcjenjenijih i najutjecajnijih umjetnika unutar žanra. Danas se njegova izdanja mogu pronaći na poznatoj etiketi Cyclic Law. 

DESIDERII MARGINIS - Desiderii Marginis jedan je od vodećih projekata dark ambient glazbe već gotovo 30 godina. Od samog početka 1993. i prvog nastupa za legendarnu švedsku etiketu Cold Meat Industry 1995., Johan Levin, osnivač i jedini član, istražuje i usavršava svoj svemir duboko mračnih, ali i duboko emocionalnih i evokativno snolikih zvučnih pejzaža. Katalog Desiderii Marginis obuhvaća preko dvanaest albuma i predstavlja dosljedno atmosferičan i intiman opus, pomno izrađen korištenjem širokog spektra zvučnih izvora - od analogne do digitalne elektronike, terenskih snimaka i akustičnih instrumenata. Najnovija izdanja sada su dostupna i na Cyclic Lawu.

Plenković, Trump, Sanader, Bernie, Obama, skandali, ratovi, genocidi - prije ili kasnije će neki korisnik interneta putem memea odlučiti izraziti svoje mišljenje o svakoj pojavi. Pojedinačni političari se ismijavaju i kritiziraju, a ponekad odabrane fotografije nadrastu lik stvarnih osoba na njima i reafirmiraju se kao meme predlošci. Kompleksni politički i društveni odnosi se maksimalno kondenziraju u memove - komentare situacije, te algoritamskim putem dospijevaju na naše ekrane, neovisno o svojoj moralnoj i faktualnoj točnosti.

Budući da su memovi univerzalan jezik interneta koji briše jezične barijere, svaki opažajni fenomen ljudskog iskustva može biti izražen njima, od individualnih doživljaja i zapažanja do događaja od globalnog značaja. U ovoj Seansi ćemo se okrenuti najopćenitijoj i najsveobuhvatnijoj temi: politici. Politika je vječni izvor meme-materijala, ali svaka akcija ima svoju reakciju. Ništa nije jednosmjerno: kao što aktualni politički akteri i zbivanja utječu na sadržaj memova, tako i politički memovi oblikuju naš dojam o političkoj realnosti.

Stoga vam ovog puta na Seansi Knjiškog moljca pripremamo kratak pregled povijesti i teorije fenomena memea, od njegovih začetaka u jeziku i kulturi, pa sve do današnjih iteracija modernog internet memea i načina na koji se isti koristio u svrhe političke radikalizacije u posljednjih desetak godina. Što se mikrolokacijskog i lokalpatriotskog konteksta Lijepe Naše tiče, osvrnut ćemo se i na kultne hrvatske političke meme stranice: Di su pare?, ĆAĆA SE VRAĆA i Ljetni Tuđman. Što čini poetiku tih stranica? Kako su utjecale na imidž figura koje su parodirale? I, naravno, di su pare? Vidimo se na 13. seansi Knjiškog moljca u ponedjeljak, 30. 3. 2026. od 19 sati u KIC-u!

Osjeća se loše u čoporima, a pisac je samo kada piše – inače je hodač i vrtlar, radnik i dokoličar. Aktivist. Kako živjeti između Utrina i Velebita, zašto piše špageti krimiće i kako zvuči koncert za tequilu i apaurin, o tome je Edo Popović napisao mnoge stranice, ali samo je jedna Stranica Gornja – o njoj se piše udvoje. Ulomke iz knjiga čitat će VIli Matula.

Edo Popović (1957.) studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Živi između Zagreba i Stranice Gornje u Ribničkoj dolini. Knjige su mu prevedene na desetak jezika. Objavio je Ponoćni boogie (priče, 1987), San žutih zmija (priče, 2000), Kameni pas : refuli (dnevnička proza, 2001), Izlaz Zagreb jug (roman, 2003), Igrači (roman, 2006), Tetovirane priče (priče, u saradnji s Igorom Hofbauerom, 2006), Oči (roman, 2007), Priručnik za hodače (putopisno-esejistička proza, 2009), Lomljenje vjetra (roman, 2011), Ponoćni boogie i druge priče (priče, posebno izdanje povodom 25 godina objavljivanja, 2012), U Velebitu (putopisno-esejistička proza, 2013), Mjesečev meridijan (roman, 2015), Poglavnikov pudl (roman, 2016), Čovjek i planina (putopisno-esejistička proza, 2018), Zapisi iz Stranice Gornje (autobiografska proza, zajedno s Ljiljanom Đorđević, 2019), Kako sam brojio ružičaste robote (roman, 2021), Hrvatski pasijans (roman, 2024).

U utorak, 21. 4. u 19 sati u sklopu izložbe Zemlja zabrane, u Surogat kinu KIC u okviru programa Kinocenzura, na rasporedu su bili filmovi Pitka voda i sloboda III Rajka Grlića i Virdžina Srđana Karanovića.

Nakon projekcije s Rajkom Grlićem razgovarala je Jelena Pašić, kustosica i voditeljica programa Kinocenzura.

Filmski program pod naslovom Kinocenzura tijekom trajanja izložbe Zemlja zabrane okuplja sedam ostvarenja čija su javna prikazivanja zabranjivana zbog njihova odvažnog, beskompromisnog pogleda na društvenu zbilju i ironijskog zadiranja u političke dogme. Od prvog sudski zabranjenog filma Grad redateljskog trojca Marka Babca, Kokana Rakonjca i Živojina Pavlovića te crnovalnih klasika Rani radovi Želimira Žilnika i Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji Bate Čengića, preko provokativnih ostvarenja kratkoga metra u režiji Karpa Godine i Rajka Grlića te posljednjeg jugoslavenskog filma čije je prikazivanje u Hrvatskoj spriječeno zbog početka rata, pa do kontroverznog Plastičnog Isusa radi kojeg je Lazar Stojanović odslužio zatvorsku kaznu – ova djela obol su slobodi umjetničkog stvaranja i kritičkog mišljenja.

Roman Nade Gašić „Kutijica od školjki“ u izdanju Sandorfa predstavit će Katarina Luketić, Kruno Lokotar, Dinko Telećan i Nada Gašić.

„Ovo bi ljetovanje moralo biti drugačije“ ponadala se te 1961. godine skoro jedanaestogodišnja Tamala i nade su joj se ostvarile tako da to ni njezina neobuzdana mašta, često na rubu fantazije, nije mogla predvidjeti. Krenula je na ljetovanje s maminom najboljom, prelijepom mladom prijateljicom, pa u pretrpanim vlakovima i brodovima nepouzdanog voznog reda sretala Putnika Vrijeme, bajku s Labudom i njegovim knjigama, e da bi ih u Splitu dočekao Ljepozubi u čijoj će kući u Trogiru, uz njega i njegovu majku provesti kratko ljetovanje. Djevojčica će svjedočiti rađanju nabujale emotivne veze dvoje, uz nju treću, suvišnu. U svoj grad vratit će se kao izmijenjena osoba. Najesen, stići će neka pisma…

Nakon dovršene tetralogije o gradu Zagrebu, novi roman Nade Gašić, premda očuvanog autoričina stila, iznenađuje hrabrim zahvatom u žanru. Djevojčica i njen doživljaj ljudi, grada i gradića, u osjetljivom vremenu sazrijevanja, drži konce radnje da ne prijeđe u melodramu. Kutijica od školjki rekonstruira iščezlo vrijeme, grad/ gradove, jezik ondašnjeg Trogira, recepte i odjeću, međuljudske odnose i vrijednosti svijeta okrenuta budućnosti, pripovijedajući priču o zabranjenim ljubavima u kojoj se sreću Junak našeg doba i Gradić Peyton, mediteranska romansa i socijalistički zanos, progres i konzervativnost.

Odgađanje i perfekcionizam javljaju se kao dva različita obrasca, jedno povezujemo s odugovlačenjem i teškoćom započinjanja, drugo s visokim standardima i težnjom izvrsnosti. Ipak, u iskustvu mnogih ljudi oni su često duboko povezani i međusobno se pojačavaju. Odgađanje se nerijetko javlja upravo onda kada nam je do nečega jako stalo, kada želimo napraviti dobro, izbjeći pogrešku ili zadovoljiti visoke kriterije. U tim trenucima perfekcionizam može podići očekivanja toliko visoko da postaje teško napraviti prvi korak. Tada odgađanje ne proizlazi iz nezainteresiranosti, nego iz unutarnjeg pritiska i potrebe da budemo spremni, sigurni i “dovoljno dobri” prije nego što krenemo.

Na tribini Odgađanje i perfekcionizam: Savršeno sutra, istražujemo upravo taj odnos, gdje se ova dva obrasca razdvajaju, a gdje se susreću i međusobno pojačavaju. Govorit ćemo o tome kako nastaju, što ih održava i na koje načine oblikuju naše svakodnevno funkcioniranje, odluke i doživljaj sebe. Poseban naglasak bit će na situacijama u kojima nas istovremeno pokreću i zaustavljaju: kada želimo napraviti korak naprijed, ali ostajemo na mjestu. Kroz razgovor ćemo se dotaknuti i unutarnjih iskustava koja prate ove obrasce, sumnje, pritiska, odgađanja, ali i umora koji se s vremenom nakuplja te ćemo istražiti što nam u tim trenucima zapravo treba. Otvorit ćemo prostor za drugačiji odnos prema radu, grešci i vlastitim očekivanjima, u kojem je moguće kretati se bez potrebe da sve bude savršeno.

U razgovoru će sudjelovati psihologinje i psihoterapeutkinje Marija Roth Jelisavčić i Maja Josipovski Jakus.

Izložba Dizajn, socijalizam, modernizam: Didaktička izložba polazi od shvaćanja da upravo dizajn, vizualne komunikacije, popularna kultura i umjetnost u najširem smislu, mogu biti “kraljevski put” za analizu i tumačenje razvoja jugoslavenskog društva u periodu socijalističke modernizacije druge polovine 20. stoljeća. Svojim opsegom izložba ne pretendira na sveobuhvatni kritički pregled niti prikazati neki idealan izbor “najvećih remek djela” iz povijesti domaćeg dizajna, nego prije svega kroz prizmu dizajna i vizualnih komunikacija postavljati pitanja kako su se unutarnje dinamike i napetosti društvenih odnosa reflektirale u sferi jugoslavenske kulturne proizvodnje. Na koji su način vizualni jezik, grafički dizajn i umjetničke prakse oblikovali – i bili oblikovani – promjenama društva?

Priče koje danas kao društvo sebi pričamo o socijalističkom periodu i umjetnosti tog vremena daleko su od jednostavnih. Prepune su kontradikcija, ambivalentnosti, ideološki suprotstavljenih pozicija i tumačenja, i upravo zbog toga se – posebno u postsocijalističkom kontekstu – simplificiraju i svode na klišeje. Ustaljene odrednice kao što su “socijalistička umjetnost” i “umjetnost u socijalizmu”, često više prikrivaju nego što nam otkrivaju. Prva podrazumijeva da je cjelokupna umjetnost tog vremena nužno bila ideološki određena i predmet političkog diktata. Druga sintagma pak odnos umjetnosti i društvenog predstavlja pasivno i depolitizirajuće, kao nešto što se “naprosto događalo” unutar društvenog sustava, svodeći tako umjetnice i umjetnike na pasivne aktere bez stvarne moći djelovanja, kreiranja društvenih transformacija ali i pregovaranja i otpora.

U oba slučaja tako se prikrivaju složeni međuodnosi umjetnosti i politike. Sintagma umjetnost socijalizma, priznaje da su umjetnost i dizajn tog razdoblja nastajali u dinamičnim odnosima prema socijalističkom projektu modernizacije i društvene emancipacije. Shvaćajući proizvode grafičkog dizajna kao materijalne tragove jednog društva u određenom vremenu, izložba Dizajn, socijalizam, modernizam posvećena je odnosu, smjenama i međusobnim napetostima tendencija koje su poznate ali često nejasno definirane – ili do karikature pojednostavljene – pod nazivima socijalistički realizam, socijalistički modernizam i socijalistički estetizam. Dok je rascjep socijalističkog realizma i socijalističkog modernizma često tematiziran, pa tako i sveden na nekoliko često problematičnih klišea, odnos socijalističkog modernizma i socijalističkog estetizma je daleko manje i rjeđe obrađivan.

Didaktička izložba u sklopu Subversive festivala, u razgovoru sudjeluju Marko Golub i Tena Lovrenčić, a kustos izložbe je Dejan Kršić.

Na tribini govore prof.dr.sc. Zlata Đurđević, izv. prof. dr.sc. Ana Horvat Vuković, prof. dr. sc Goran Čular, a moderira Sanja Sarnavka. Pokušavamo ponuditi odgovor na pitanja zašto je odgovoran i funkcionalan Ustavni sud (pre)važan za Hrvatsku, kako osigurati njegovu neovisnost od snažnih političkih utjecaja, kako premostiti trenutnu krizu i mnoga druga.

Neovisnost Ustavnog suda ne smije biti predmet stranačkog nadmetanja. Inicijativa za Hrvatsku slobode diže svoj glas u obranu ustavne demokracije i pravne sigurnosti svih građana Republike Hrvatske. Razgovorom otvaramo ciklus dijaloga o temama bitnim za ostvarenje svega što kao Inicijativa želimo.

U srijedu, 6. svibnja u 19 sati, u Galeriji Forum, Teslina 16, otvorila se izložba Katarine Alamat Kusijanović i Yvonne Andreini pod nazivom Glasovi koje nasljeđujemo.

Suradnja dviju umjetnica rođena je iz mnogobrojnih ustanovljenih poveznica između mentaliteta i porijekla mediteranskih otoka Koločepa (Kalamote) u Jadranskom moru i Ventotenea u Tirenskom moru, čije su sličnosti, u usmenim tradicijama, prepoznale i umjetnice i kustosica ove izložbe, Jelena Tamindžija Donnart.

Izloženi objekti i apstraktna platna govore o osobno proživljenim narativima života na Mediteranu. U njihovim radovima kustosica Jelena Tamindžija Donnart uočila je korespondirajuće narative: „Čovjekov identitet nikad nije jednodimenzionalno određen ni slučajan, kao što nije slučajan ni susret ovih dviju autorica na izložbi: on je plod dijaloga kroz rad i vrijeme tijekom kojih su promišljeni i vlastiti identiteti satkani od raznoraznih konopa, pažljivo umotanih paketića i vrtloga apstraktnih elemenata koje ne možemo točno definirati jer se nalaze na granici svjesnog i nesvjesnog, stvarnosti i iluzije, poput izmjene energetskih polja u Andreininoj slici. Duboko introspektivni radovi dviju autorica promišljaju ulogu pojedinca – kroz osobnu, povijesnu i kulturnu prizmu – u društvu gdje u vizualnom mediju istražuju kako se iskustvo i uloga pojedinca oblikuju kroz bliske i opće narative.“

U sklopu ciklusa Jazz na Polukatu publika će imati priliku poslušati koncert Maja Savić New Quartet, novog sastava jazz vokalistice koji donosi spoj autorske glazbe, improvizacije i svježeg pristupa jazz tradiciji.

Maja Savić je jazz vokalistica prepoznatljiva po toplom, soulful izrazu i zreloj interpretaciji, s više od petnaest godina iskustva na klupskim pozornicama, festivalima i televizijskim nastupima u Hrvatskoj i inozemstvu. Trenutno djeluje između Pariza i Zagreba, te uz koncertni rad aktivno promiče jazz kulturu te djeluje kao vokalna pedagoginja.

Program pod nazivom Invitation vodi publiku kroz autorske skladbe s istoimenog EP-ja, uz pažljivo odabrane jazz standarde u modernim obradama. Riječ je o koncertnoj večeri koja spaja emociju, slobodu improvizacije i suvremeni zvuk vrhunskih glazbenika. Uz Maju Savić na vokalu nastupaju američki pijanist Ryan Smith, Ivan Džajić na kontrabasu te Borko Rupena na bubnjevima.

Na Dan državnosti, 30.5., održala se promocija knjige Dejana Kršića Zaludni neimar i slijepa mrlja ideologije: Povodom partizanskih nekropola Bogdana Bogdanovića, a osim toga i zatvaranje izložbe Dizajn, socijalizam i modernizam.

U osnovi izložbe i knjige leži isti interes za politička značenja odnosa socijalističkog modernizma i socijalističkog estetizma. Upravo djelo Bogdana Bogdanovića utjelovljuje taj rascjep između socijalističkog modernizma i socijalističkog estetizma, a kroz njega se mogu promatrati i tumačiti društvene i političke promjene jugoslavenskog društva, od modernističkog univerzalizma, preko identitetskog zaokreta krajem 60-ih, do konstrukcije nacionalističkih politika krajem 70-ih i tijekom 80-ih godina.

Naslov knjige, naravno, referenca je na Bogdanovićevu knjigu Ukleti neimar, kao i na činjenicu da su ga obožavatelji njegova rada često tako nazivali. No, kako stoji u podnaslovu, Bogdanovićevo umjetničko djelo prije svega je povod, odnosno polazna točka za šira, ali međusobno povezana razmatranja o sudbini spomenika i brisanju tradicija NOB-a, kulturalizaciji antifašizma i suvremenom revizionizmu, pitanjima odnosa prema holokaustu i genocidu, ali i slijepim mrljama te nedosljednostima njegova hvaljenog antimiloševićevskog političkog angažmana tijekom 80-ih i 90-ih.

U razgovoru sudjelovali su Boris Buden, filozof, publicist i kulturni kritičar, Ana Dević, likovna kritičarka i kustosica, Marko Golub, likovni kritičar, kustos i povjesničar dizajna te Dejan Kršić, grafički dizajner i publicist. Moderirala je Đurđica Ćilić.

Šahtofonski koncerti se izvode na autentičnim instrumentima – zvučnim kutijama s oprugama, posebno napravljenim za svaku dob, primjerenih dimenzija i materijala, samoprozvanim šahtofonima i grafičkim kolorističkim partiturama uz vodstvo Tanje Vrvilo i Damira Bartola Indoša u suradnji s Janom Šivak.

Projekt Kuće ekstremnog muzičkog kazališta Damira Bartola Indoša i Tanje Vrvilo provodi se u partnerstvu s Kulturno informativnim centrom u sklopu programa Kultura i umjetnost u zajednici Grada Zagreba.

Okajanje je ekranizacija romana Iana McEwana (2001). Wrightova režija emotivnu složenost likova glamurozno vizualizira; film nudi bogat teren za raspravu o odgovornosti, laganju, sjećanju, impulzivnom ponašanju i posljedicama jedne, ali kobne pogrešne odluke. Sve to, uz pitanje do kuda nas može dovesti vlastita volja, bit će predmet analize na panelu nakon projekcije.

Film je nominiran za 14 nagrada BAFTA, 7 Oscara i 7 Zlatnih globusa te 3 Europske filmske nagrade. Osvojio je 5 nagrada BAFTA (najbolji film i scenografija), 2 Zlatna globusa(najbolji film i najbolja originalna glazba), a za najbolju glazbu nagrađen je i jednim Oscarom.

Nakon projekcije slijedi panel diskusija na kojoj sudjeluju spisateljica prof. Korana Svilar; dr. Sandra Ferenčić Ćuk, psihijatrica, educirana u psihodrami, psihodinamijskoj i psihoanalitičkoj terapiji, transakcijskoj analizi i Gestalt terapiji te izv. prof. art. Katarina Zrinka Matijević, filmska redateljica i sveučilišna profesorica, kustosica programa i moderatorica panel diskusije.