Polugodišnjak KIC-a za 2026. godinu donosi pregled programa i projekata ostvarenih tijekom prvih šest mjeseci 2026. godine. Publikacija obuhvaća diskurzivne, filmske, glazbene, izdavačke i galerijske programe te razvoj javnog digitalnog arhiva KIC-a.
Petar Grimani organizirao je svečano zatvaranje izložbe „Forum i grad“, uz razgovor s Brankom Franceschijem i glazbeni program violinista Oresta Shourgota.
Branko Franceschi je istaknuti hrvatski povjesničar umjetnosti, likovni kritičar, kustos i ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu, poznat po brojnim problemskim izložbama i doprinosu razvoju hrvatske likovne scene.
Orest Shourgot je hrvatski i ukrajinski violinist, koncertni majstor, dirigent i redoviti profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Bio je dobitnik nagrade Judita za 2023. godinu i nagrade Neven, a od 2014. nastupao je na violini King Guarneri, djelu Giuseppea Guarnerija del Gesùa.
Posljednjih par godina svjedočimo pokušajima normaliziranja svakodnevnog korištenja AI tehnologija u našim životima: od generiranja poslovnih emailova i shopping lista do cijelih web stranica i vizualnih identiteta. Korištenje AI-a predstavlja se kao ultimativno i neizbježno rješenje za svaki first world problem.
Rizike koje te tehnologije donose sa sobom dugoročan utjecaj na kognitivne sposobnosti, krizu nezaposlenosti, izrabljivanje nevidljive radne snage, potrošnju energije, vode i struje potrebnih za rad podatkovnih centara te narušavanje kvalitete života stanovnika koji žive pored njih njihovi zagovaratelji objašnjavaju time kako cilj opravdava sredstva i žrtve.
Dapače, bespogovorna podrška i vjera u spasiteljsku kvalitetu AI tehnologije jedino su što nam preostaje u ovom stanju polikrize, jer je jedino AGI, iliti umjetna opća inteligencija budućnosti, sposobna razriješiti sve probleme u koje se čovječanstvo uvalilo.
Razbacujući se izjavama o izvrsnosti umjetne inteligencije u intervjuima i blog postovima, tehnomanijaci oslikavaju mutnu utopiju u kojoj će tehnološki napredak dovesti do značajnih poboljšanja u uvjetima naših života. Detalji tih spasiteljskih predviđanja uvijek ostaju nejasni, a metode tajne: najbolje bi ih bilo usporediti s predizbornim obećanjima naših političara.
Utopijske vizije AI budućnosti ne nazivaju se bajkama radi jednog zgodnog marketinškog trika, već zbog zbira okamenjenih ideja o korisnosti tehnološkog napretka, kultu tehnološkog genija i ideje o neizbježnosti AI-a. Svi oni stvaraju narativ koji pomaže zasjeniti sve očite mane i manjkavosti umjetne inteligencije.
U ovoj Seansi Knjiške moljčice Ema Marača i Izabela Šegedin raspravljat će upravo o tim narativima kojima nam AI i tehnološki overlordi pokušavaju zamazati oči, s fokusom na Sama Altmana, direktora OpenAI-a, developera ChatGPT chatbota, i njegovog spiritualnog neprijatelja, Elona Muska, čija je tvrtka xAI razvila chatbot Grok.
Analizirat ćemo narative o neizbježnosti AI-a, koketirati s ludizmom i zapitati se: je li tehnološki napredak uvijek pozitivna stvar? Što je uopće tehnološki napredak? Je li zaista moguće neprekidno rasti? I konačno, je li utrka za stvaranje AGI-a samo jedan veliki ego trip?
Galeriji Forum u Zagrebu otvorena je izložba Vlaste Delimar „Zagrepčani, provjerite jeste li živi“. Izložba je bila dio višelokacijskog projekta „Provjerite jeste li živi“, zamišljenog kao anti-retrospektiva koja povezuje radove iz različitih razdoblja umjetničkog djelovanja Vlaste Delimar. Kustosice izložbe bile su Katerina Jovanović i Sabina Oroshi.
U središtu zagrebačkog postava bilo je tijelo kao prostor iskustva, otpora i pregovaranja, s posebnim naglaskom na pitanja starenja, vidljivosti ženskog tijela i prava na vlastitu reprezentaciju. Na otvorenju je Vlasta Delimar izvela performans „Uspješno starenje“, u kojem je govorila o vlastitom tijelu, seksualnosti, medicini, fizičkoj funkcionalnosti i promjenama koje donosi vrijeme.
Otvorenju izložbe prisustvovali su ravnatelj Kulturno informativnog centra Hrvoje Hribar i voditelj Galerije Forum Feđa Gavrilović, koji su sudjelovali u otvorenju izložbe i performansa.
19 sati u Galeriji Forum u Teslinoj 16 otvorila se izložba Vlaste Delimar „Zagrepčani, provjerite jeste li živi”, čije su kustosice bile Katerina Jovanović i Sabina Oroshi.
Izložba je bila dio projekta „Provjerite jeste li živi”, zamišljenog kao višelokacijska antiretrospektiva koja je, umjesto kronološkog pregleda gotovo pedeset godina umjetničkog djelovanja Vlaste Delimar, povezala radove iz različitih razdoblja i smjestila ih u nove prostorne i vremenske odnose.
U godini u kojoj je umjetnica obilježila 70. rođendan, njezin se opus ponovno otvorio sadašnjosti. Nakon prve epizode projekta u riječkoj Galeriji Kortil, „Provjerite jeste li živi” nastavio se u Zagrebu izložbom „Zagrepčani, provjerite jeste li živi”.
Za Vlastu Delimar vrijeme nikada nije bilo samo kronologija. Radovi nastali početkom osamdesetih dobili su nova značenja i otvorili pitanja koja su ostala aktualna i desetljećima nakon njihova nastanka. U zagrebačkom su se postavu susreli radovi nastali tijekom gotovo pedeset godina, propitujući što se događa s tijelom, željom i vidljivošću kada se promijene životna dob, društveni kontekst i način na koji zajednica promatra tijelo.
U središtu izložbe nalazilo se tijelo kao prostor iskustva, otpora i pregovaranja. Pitanja seksualnosti, autonomije i prava na vlastitu reprezentaciju, koja je Delimar otvarala još početkom osamdesetih, nastavila su se kroz teme starenja, vidljivosti i prava na želju.
Fotografije „Kurac volim” iz 1980. i „Jebite me” iz 1981. u susretu s recentnim radom „Hoćeš jebat, stani u red” iz 2026. otkrile su kontinuitet umjetničke pozicije Vlaste Delimar. Riječ je bila o dosljednom odbijanju da se tijelu unaprijed odredi što smije biti, kako smije izgledati i kada smije biti vidljivo.
Posebno mjesto u zagrebačkom postavu zauzelo je pitanje starenja i vidljivosti ženskog tijela. U performansu „Uspješno starenje”, izvedenom na otvorenju izložbe, Vlasta Delimar govorila je o vlastitom tijelu, seksualnosti, medicini, fizičkoj funkcionalnosti i promjenama koje donosi vrijeme, spajajući humor, erotiku i iskustvo svakodnevice.
U radu „Prema dostojanstvu starenja” iz 2026. to se pitanje iz galerijskog prostora proširilo u javni prostor. Starije žensko tijelo pojavilo se na jumbo plakatima i ušlo u vizualni jezik reklame, koji je tradicionalno bio usmjeren prema mladosti, poželjnosti i potrošnji.
Izložba je povezala osobno iskustvo s poviješću, sjećanjem i prostorima koji su nosili vlastite slojeve pamćenja. Radovi „Tišina živih skulptura u tišini oštećenih kuća” iz 2021., „Danica” iz 2023. i „Ovo sam bila ja 1980. kada je umro drug Tito” iz 1980. pokazali su kako se kolektivna povijest mogla čitati kroz pojedinačno tijelo i autobiografsko iskustvo.
Prošlost pritom nije bila zatvorena u vrijeme svojega nastanka. Ostala je prisutna u prostoru, sjećanju i načinu na koji smo je danas gledali.
Naslov „Zagrepčani, provjerite jeste li živi” bio je ujedno i izravni poziv publici. Živost se nije mjerila godinama, nego spremnošću da se suočimo s onim što nas je moglo uznemiriti, zainteresirati ili potaknuti da vlastite stavove sagledamo drugačije.
U susretu s radovima Vlaste Delimar naposljetku se nije provjeravalo samo koliko je živa umjetnost, nego i koliko je živ naš vlastiti pogled.
19 sati u Galeriji Forum u Teslinoj 16 otvorila se izložba Vlaste Delimar „Zagrepčani, provjerite jeste li živi”, čije su kustosice Katerina Jovanović i Sabina Oroshi.
U godini u kojoj je Vlasta Delimar obilježila 70. rođendan, njezin se opus ponovno otvorio u sadašnjosti, s pogledom prema načinima na koje se njegovo značenje mijenja kroz vrijeme. Projekt „Provjerite jeste li živi” zamišljen je kao višelokacijska antiretrospektiva koja je, umjesto linearnog pregleda gotovo pedeset godina umjetničkog djelovanja, povezala radove iz različitih razdoblja i promatrala što se događa kada se susretnu s novim prostorom, vremenom i publikom. Nakon prve epizode u riječkoj Galeriji Kortil, projekt se nastavio u zagrebačkoj Galeriji Forum izložbom „Zagrepčani, provjerite jeste li živi”.
Za njezin opus vrijeme nikada nije bilo samo kronologija. Radovi nastali početkom osamdesetih nisu ostali zaključani u vremenu svojega nastanka, a njihov se smisao mijenjao svaki put kada su ponovno bili gledani. U Zagrebu su se tako susreli radovi nastali tijekom gotovo pedeset godina, otvarajući pitanje što se događa s tijelom, željom i vidljivošću kada se promijene životna dob, društveni kontekst i način na koji zajednica gleda tijelo.
U središtu zagrebačkog postava bilo je tijelo, shvaćeno kao prostor iskustva, otpora i pregovaranja. Ono što je Delimar početkom osamdesetih otvarala kroz seksualnost, autonomiju i pravo na vlastitu reprezentaciju nastavilo se kroz pitanja starenja, vidljivosti i prava na želju.
Fotografije „Kurac volim” (1980.) i „Jebite me” (1981.), primjerice, u susretu s recentnim radom „Hoćeš jebat, stani u red” (2026.) otkrile su kontinuitet umjetničke pozicije, odnosno odbijanja da se tijelu unaprijed odredi što smije biti, kako smije izgledati i kada smije biti vidljivo.
Zagrebačka izložba pritom je posebno otvorila pitanje starenja i vidljivosti ženskog tijela. U performansu „Uspješno starenje”, izvedenom na otvorenju izložbe, Delimar je govorila o vlastitom tijelu, seksualnosti, medicini, fizičkoj funkcionalnosti i promjenama koje donosi vrijeme, pritom spajajući humor, erotiku i iskustvo svakodnevice.
U radu „Prema dostojanstvu starenja” (2026.) to se pitanje iz galerijskog prostora preselilo i u javni prostor. Starije žensko tijelo pojavilo se na jumbo plakatima, unutar vizualnog jezika reklame koja je tradicionalno usmjerena prema mladosti, poželjnosti i potrošnji.
Zagrebački postav ujedno je povezao osobno iskustvo s poviješću, sjećanjem i prostorima koji nose vlastite slojeve pamćenja. Radovi „Tišina živih skulptura u tišini oštećenih kuća” (2021.), „Danica” (2023.) i „Ovo sam bila ja 1980. kada je umro drug Tito” (1980.) pokazali su kako se kolektivna povijest može čitati kroz pojedinačno tijelo i autobiografsko iskustvo. Prošlost pritom je ostala prisutna u prostoru, sjećanju i načinu na koji danas gledamo.
Naslov „Zagrepčani, provjerite jeste li živi” zato je bio i poziv publici. Živost se ovdje mjerila spremnošću da se pogleda ono što nas može uznemiriti, zainteresirati ili natjerati da vlastite stavove vidimo drugačije. U susretu s Delimarinim radovima provjeravalo se, naposljetku, ne samo koliko je živa umjetnost nego i koliko je živ naš vlastiti pogled.
Na tribini „Komunikacija: pričanje, slušanje i ono između” psihologinja i psihoterapeutkinja Marija Roth Jelisavčić te psihologinja Ana Munivrana razgovaraju o komunikaciji, riječima i šutnji, odnosima i granicama, bliskosti i udaljavanju, sukobima i nesporazumima. Govore o teškoćama u izražavanju vlastitih misli, slušanju s ciljem odgovaranja te situacijama u kojima se sudionici razgovora međusobno ne razumiju. Razgovor se bavi i pitanjem što čini dobru komunikaciju te mogućnostima ponovnog uspostavljanja razumijevanja nakon nesporazuma i sukoba.
U Kulturno informativnom centru otvorit će se izložba Ivane Papić pod nazivom „U potrazi za Ljudorahom“. Biće iz naslova izložba imaginarni je organizam koji je evoluirao u spekulativnoj budućnosti.
Kustosica izložbe Dora Derado Giljanović pobliže objašnjava koncept:
„U multimedijalnoj instalaciji „U potrazi za Ljudorahom“ figura Ljudorahe predstavlja bitno više od fiktivnog lika. Ona je hibrid žene i divljeg oraha, samodostatna vrsta bez muškog primjerka, koja Zemlju obilazi sama i sadi sjemenke koje usput sakuplja, čime nastoji pomoći okolišu u njegovu zacjeljivanju.
Ivana Papić istražuje invazivnu vrstu u narodu zvanu divlji orah, odnosno pajasen (lat. Ailanthus altissima), niz godina. Premda je pajasen uvezen iz Azije u Europu u 18. stoljeću kao ukrasna vrsta, ljudi nisu mogli predvidjeti njegovo širenje. Što nas dovodi do nove situacije, odnosno „novog ljudskog problema“ koji zahtijeva prilagodbu. Umjetnica ove okolnosti potencira i stvara vlastitu spekulativnu fikciju čija je radnja smještena u neodređenom vremenu u budućnosti „nakon takozvanog Velikog geo-tektonskog događaja, događaja koji je promijenio život na Zemlji“.
Trenutak je to u kojem se ljudska vrsta dovela u nezavidni položaj, sve zahvaljujući vlastitim djelima i nedjelima.
„U potrazi za Ljudorahom“ sačinjava pet videoradova projiciranih na teksturirane površine kao što su spužva za zvučnu izolaciju, valovite ploče od recikliranih termoplastičnih materijala i lim (možebitni arheološki ostaci ljudske civilizacije od prije ovog apokaliptičnog događaja).“
Ivana Papić (Split, 1987.) multimedijalna je umjetnica i edukatorica. Koristeći tekst, video, zvuk i objekte u svojoj umjetničko-istraživačkoj praksi, ona gradi slojevite poetske radove koji se dotiču pojmova migracija, identiteta i pripadnosti iz perspektive odnosa čovjeka i biljnih svjetova.
Izlagala je na samostalnim i grupnim izložbama u Hrvatskoj, Srbiji, Njemačkoj i Peruu, među kojima se ističu samostalne izložbe u Galeriji MKC i Salonu Galić u Splitu, Pogon dvorani u Zagrebu te Podroom galeriji u Beogradu.
U okviru umjetničke prakse surađuje sa sveučilištima, nevladinim organizacijama i lokalnim zajednicama kroz seminare te radionice umjetničkog i spekulativnog dizajna.
Magistrirala je restauraciju (Umjetnička akademija u Splitu, 2011.) i Art in Context (UdK, Universität der Künste Berlin, 2022.). Na UdK-u je članica kolektiva Klasse Klima, gdje je predavala na pilot-projektu Studium Planetare te radila kao gostujuća predavačica na MA Art in Context i Studium Generale.
Galerija Forum, Nikole Tesle 16, Zagreb, 18:00–20:00.
Završno događanje projekta Vlaste Delimar Zagrepčani, provjerite jeste li živi, održano u Galeriji Forum. Program je obilježio završetak zagrebačke epizode projekta, nakon nekoliko tjedana izložbe, performansa, susreta i intervencija u javnom prostoru grada. Događanje je uključivalo druženje s umjetnicom i razgovor o izložbi i projektu.
U sklopu izložbe Vlaste Delimar Zagrepčani, provjerite jeste li živi, umjetnica Nina Novak izvela je happening Stol, održan 18. rujna od 17.30 do 20 sati ispred Galerije Forum.
Projekt je okupio osobe različite dobi, porijekla, životnih iskustava i političkih stavova za zajedničkim stolom. Sudionici su dijelili prostor, obrok i vrijeme, bez unaprijed određenih tema razgovora ili ishoda susreta. Stol je oblikovan kao privremeni javni prostor susreta i komunikacije.
Plakat izložbe Vlaste Delimar „Zagrepčani, provjerite jeste li živi“, održane u Galeriji Forum u Zagrebu od 4. do 26. rujna 2026. godine. Kustosice izložbe bile su Katerina Jovanović i Sabina Oroshi.
Katalog izložbe Vlaste Delimar Zagrepčani, provjerite jeste li živi, održane u Galeriji Forum u Zagrebu od 4. do 26. rujna 2026. godine. Kustosice izložbe: Katerina Jovanović i Sabina Oroshi.
Plakat projekcije i izložbe „Juriš kolači – Sjećanje na Mladena Stilinovića“
listopada, u 13 sati, u KIC-u je projekcija filma Juriš kolači – Sjećanje na Mladena Stilinovića (2016., 1 h 57 min). Uz projekciju je izložba u Galeriji na katu, od 10. do 14. listopada.
7. listopada održan program Miljenko Stančić / stogodišnjica rođenja, s početkom u 19 sati. Prikazan je film Miljenka Stančića u produkciji Televizije Zagreb iz 1987. godine, u režiji Mire Wolf. Nakon projekcije održati će se razgovor u kojem će sudjelovali Mira Wolf, redateljica, Igor Zidić, povjesničar umjetnosti, i Zlatko Kauzlarić Atač, slikar. Razgovor vodi Feđa Gavrilović.
