Grupna izložba autora odabranih u Veliko natjecanje kratkometražnog filma predstavlja umjetnike sa širokim dijapazonom radova, od slika, skica, crteža, grafika, kolaža, preko dijelova scenografije, modela, studija, knjiga snimanja, sve do instalacija i multimedije.
Predstavljeni su radovi sljedećih umjetnika: Alex Boya, Ana Horvat, Anna Mantzaris, Carlo Galbiati, Carmen Córdoba, María Herreros, Chloë Danguy, Frank Ternier, Georges Schwizgebel, Jocelyn Charles, Leo Černic, Luciano Lepinay, Luma Flôres, Mária Kralovič, Markus Tangre, Michelle Gruppetta, Natalia Mirzoyan, Sandra Desmazières, Sylwia Szkiłądź, Vladislav Ivanov, Xie Li.
FILMBOOK by KIC su filmske večeri posvećene filmovima koji su nastali prema književnim djelima. Program nudi profesionalne uvide u filmska i književna djela kroz tri područja djelovanja; filmsko, književno i psihološko-psihijatrijsko.
Na ovom FILMBOOK susretu ponuđen je uvid u film Pijev život.
Pi Patel odrasta u obiteljskom zoološkom vrtu u Indiji gdje su mu roditelji usadili znanje o životinjama i religijsku radoznalost — Pi prakticira hinduizam, kršćanstvo i islam u potrazi za smislom. Obitelj je prisiljena preseliti svoj zoološki vrt preko oceana, no doživjet će brodolom. Nakon brodoloma Pi jedini preživljava na splavi s bengalskim tigrom Richardom Parkerom; preživljavanje postaje borba za hranu, vodu i kontrolu tigra, ali i psihičko suočavanje s usamljenošću. Pijeva sjećanja na dom i obitelj isprepliću se s njegovom borbom, nadom i vjerom u preživljavanje u ekstremnim uvjetima. Film završava dvostrukom verzijom događaja — fantastičnom i surovo realnom — postavljajući pitanje o narativnoj istini i ulozi priče u suočavanju s traumom.
Što je trauma? Je li ona posljedica samo velikih i dramatičnih događaja ili može nastati i kroz iskustva koja na prvi pogled ne prepoznajemo kao traumatska? Zašto neki ljudi, i dugo nakon što je opasnost prošla, i dalje žive kao da moraju biti na oprezu? I kako se događa da nosimo terete koji možda nisu započeli s nama?
Na ovoj tribini govori se o traumi iz perspektive suvremenih spoznaja neuroznanosti, psihologije i psihoterapije. Pokušava se razumjeti što se događa u živčanom sustavu kada smo izloženi iskustvima koja nadilaze naše kapacitete za nošenje sa stresom te kako trauma oblikuje način na koji osjećamo, mislimo, reagiramo i ulazimo u odnose s drugima. Trauma nije nužno samo sjećanje na neki događaj. Često se očituje kroz tijelo, obrasce ponašanja i odnose koje gradimo,kroz stalnu napetost, teškoće s opuštanjem, osjećaj preplavljenosti, potrebu za kontrolom ili osjećaj da smo stalno „na oprezu“, iako stvarna opasnost više ne postoji.
Posebna pozornost posvećuje se transgeneracijskoj traumi i načinima na koje se posljedice neproživljenih gubitaka, strahova, ratova, emocionalne uskraćenosti i drugih teških iskustava mogu prenositi kroz generacije. Govori se o tome kako nasljeđujemo ne samo obiteljske priče, nego i obrasce suočavanja sa stresom, odnose i osjećaj sigurnosti u svijetu.
U razgovoru sudjeluju Marija Roth Jelisavčić, psihologinja i psihoterapeutkinja i Irena Bezić, psihologinja i psihoterapeutkinja.
Drugo izdanje festivala “Protiv zaborava”, posvećenog kulturi sjećanja, ljudskim pravima i društvenoj odgovornosti.
Festival okuplja istraživače, umjetnike, novinare, aktiviste i predstavnike civilnog društva s ciljem otvaranja prostora za dijalog o nasljeđu devedesetih godina, izazovima suočavanja s prošlošću i važnosti očuvanja sjećanja u suvremenom društvu.
Program je obilježen spomen šetnjom ‘’Zagreb i 90-e“, koja će sudionicima približiti mjesta, događaje i društvene procese koji su obilježili glavni grad tijekom ratnog i poratnog razdoblja. Tijekom šetnje pričalo se o lokacijama povezanima uz raketiranje Zagreba, mjesta zatočenja poput Paviljona 22 na Zagrebačkog Velesajmu, Gajeve ulice 30a, Kerestinca, ubojstva Aleksandre, Marije i Mihajla Zec, te Zida boli na Mirogoju. Također, tijekom šetnje, sudionici su obišli autentične lokacije važne za rad Antiratne kampanje Hrvatske.
Središnji dio festivala održan je u Kulturno-informativnom centru (KIC) u Zagrebu. Ovogodišnji program donio je niz javnih rasprava koje se bave nekima od najvažnijih pitanja vezanih uz odnos društva prema prošlosti. Razgovaralo se o rehabilitaciji ratnih zločinaca i posljedicama povijesnog revizionizma, položaju i pravima civilnih žrtava rata, kao i o mjestima traume i antiratnog otpora danas.
Posebna je pažnja posvećena ulozi umjetnosti, filma, književnosti i kulturne kritike u oblikovanju kulture sjećanja te promišljanju načina na koje umjetničke prakse mogu doprinijeti razumijevanju prošlosti i izgradnji demokratskijeg društva.
Festival je također otvorio prostor za razgovor o nasljeđu građanskog aktivizma i nezavisne kulture devedesetih godina kroz predstavljanje ARK platforme i raspravu o važnosti arhiviranja, dokumentiranja i očuvanja društvenih inicijativa koje su obilježile razdoblje rata i tranzicije. U razgovoru su sudjelovali Aleksandar Maršavelski, Hrvoje Klasić, Slađana Čanković, Branka Vierda (moderatorica)
Drugo izdanje festivala “Protiv zaborava”, posvećenog kulturi sjećanja, ljudskim pravima i društvenoj odgovornosti.
Festival okuplja istraživače, umjetnike, novinare, aktiviste i predstavnike civilnog društva s ciljem otvaranja prostora za dijalog o nasljeđu devedesetih godina, izazovima suočavanja s prošlošću i važnosti očuvanja sjećanja u suvremenom društvu.
Program je obilježen spomen šetnjom ‘’Zagreb i 90-e“, koja će sudionicima približiti mjesta, događaje i društvene procese koji su obilježili glavni grad tijekom ratnog i poratnog razdoblja. Tijekom šetnje pričalo se o lokacijama povezanima uz raketiranje Zagreba, mjesta zatočenja poput Paviljona 22 na Zagrebačkog Velesajmu, Gajeve ulice 30a, Kerestinca, ubojstva Aleksandre, Marije i Mihajla Zec, te Zida boli na Mirogoju. Također, tijekom šetnje, sudionici su obišli autentične lokacije važne za rad Antiratne kampanje Hrvatske.
Središnji dio festivala održan je u Kulturno-informativnom centru (KIC) u Zagrebu. Festival je otvorio prostor za razgovor o nasljeđu građanskog aktivizma i nezavisne kulture devedesetih godina kroz predstavljanje ARK platforme i raspravu o važnosti arhiviranja, dokumentiranja i očuvanja društvenih inicijativa koje su obilježile razdoblje rata i tranzicije. U razgovoru sudjeluju Sanja Burlović, Matija Mrakovčić, Hana Marta Jurčević Bulić, Nikola Mokrović (moderatorica)
Izložba se bavi čovjekom, odnosno ljudskim tijelom kao osnovnom mjerom unutar koje spoznajemo svijet i svemir. Proporcije unutar kojih je čovjek evoluirao mogu se primijetiti na nizu spomenika, od drevnih piramida, grčkih hramova, rimskih gradova, pa do suvremene umjetnosti. Još jedan način aktiviranja ljudskog tijela u urbanoj strukturi, odnosno u zajednici je umjetnost performansa. Pozivajući se na tradiciju te vrste umjetnosti u Hrvatskoj Grimani će od Galerije Forum napraviti polje u koje poziva gledatelje da se uključe u performativni čin, kojim dovršavaju izložbeni projekt i prostornu instalaciju. Izložba će, kako piše kustos i voditelj Galerije Forum, Feđa Gavrilović, spojiti osobno i zajedničko, povijesno i izvanvremensko: „Polje ljudskih susreta, spajanja i povezanosti, stvoreno u ljudskoj mjeri kao produžetak pojedinačnog organizma, ali i kao jedan megaorganizam, je grad. A forum, sjecište carda i decumanusa u starorimskoj urbanistici, srce je grada. Mjesto slučajnih susreta, izmjene ideja, polemika, ali i političkih prevrata, progona, nasilja. Galerija Forum baštini to ime (i sve njegove konotacije). Za izložbu u Galeriji Forum, Grimani je odlučio ponovno aktivirati prostor – čovjekom, zatim stupom, njegovim arhitektonsko-materijalnim i zlatom, njegovim metafizičkim analogonom."
Petar Grimani rođen je 1971. godine u Splitu. Nakon Umjetničke škole u Splitu, studirao je na Accademia di belle arti u Firenci i diplomirao na Akademiji umjetnosti u Splitu. Magistrirao je na UMAS-u u Splitu, na odsjeku za filmsku umjetnost, modul narativni film. U svojem umjetničkom radu istražuje međuodnos prostora, vremena i identiteta, oslanjajući se na različite medije, uključujući fotografiju, video i instalaciju. Njegova praksa proizlazi iz potrebe za analizom svakodnevnih situacija, osobnih i kolektivnih sjećanja, te načina na koje se oni reflektiraju u vizualnim oblicima.
Četvrt milenija parlamentarne demokracije: Laž, revolucija i kriza institucija.
Povodom 250. obljetnice Dana neovisnosti Sjedinjenih Američkih Država, Ideje.hr i KIC organiziraju razgovor o sudbini suvremene demokracije. Uvodno izlaganje pod naslovom Četvrt milenija parlamentarne demokracije: Laž, revolucija i kriza institucija, održao je Žarko Puhovski, a u razgovoru koji je moderirala Rajka Rusan, sudjeluju još Darko Polšek, Goran Selanec i Tin Radovani.
U Galeriji Forum održana je promocija kataloga i ponovno je predstavljena prostorna instalacija Petra Grimanija Forum i grad.
Katalog je predstavio jedinstveni postav u Galeriji Forum, kao i nekoliko urbanih intervencija Petra Grimanija nastalih povodom izložbe Forum i grad, koja je bila otvorena do 25. srpnja.
Na promociji je govorio književni kritičar Zdravko Zima.
Promocija knjige "Dotrščina" održala se u utorak 7 srpnja 2026 godine u 19 sati u dvorani KIC-a.
Spomen-park Dotrščina bio je i ostao najvažniji zagrebački memorijalni prostor mjesto najvećeg masovnog zločina u povijesti glavnoga grada najvažnija lokacija Holokausta u Zagrebu i jedno od najmasovnijih stratišta Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj Spomen-područje je u tom trenutku imalo status trajno zaštićenog kulturnog dobra Republike Hrvatske a nalazilo se u okviru najvećeg zagrebačkog gradskog parka Tijekom okupacije u Drugom svjetskom ratu šuma Dotrščina na tadašnjem rubu Zagreba postala je mjesto masovnih ustaških egzekucija ponajviše građana Zagreba i okolice Od 1960-ih godina to se područje uređivalo kao memorijalni krajolik S promjenom političkog sustava 1990-ih odnos prema Dotrščini postao je primjerom radikalnog državnog revizionizma i manipulacije žrtvama a samo mjesto sjećanja tada se marginaliziralo.
Virtualni muzej Dotrščina bio je pokrenut 2012 godine kao autorski projekt Saše Šimprage u okviru programa kulture sjećanja Documente - Centra za suočavanje s prošlošću s ciljem vraćanja spomen-parka Dotrščina u kolektivnu memoriju Knjiga monografskog karaktera u prvi je plan stavila aktivnosti Virtualnog muzeja Dotrščina — jednoga od važnijih i dugovječnijih memorijskih projekata u Hrvatskoj — u sklopu kojih je bila ostvarena značajna suvremena angažirana umjetnička produkcija i razvijen inovativni te u Hrvatskoj jedinstveni obrazovni program Umjetničke radove u čast žrtava fašizma na Dotrščini u produkciji Virtualnog muzeja Dotrščina ostvario je niz umjetnika i umjetnica Saša Šimpraga Davor Sanvincenti Slaven Tolj Daniel Kovač Zoran Pavelić Gildo Bavčević Sandra Sterle Tonka Maleković Driton Selmani Diana Sokolić Vlado Martek Patricia Pisani i Tomo Savić-Gecan
O knjizi su govorili Tvrtko Jakovina Christel Trouvé Dea Marić Vesna Teršelič Darko Šimičić i Saša Šimpraga Knjiga je sadržavala tekstualne priloge autora među kojima su Helen Adkins Ljubica Anđelković Džambić Irena Bekić Lidija Butković Mićin Magdalena Došen Marko Golub Sinan Gudžević Radmila Iva Janković Aleksandar Hut Kono Silva Kalčić Bojan Dmitrović Krištofić Ivana Mance Dea Marić Suzana Marjanić Igor Marković Nataša Mataušić Lujo Parežanin Jelena Pašić Davorka Perić Ivana Perić Rosana Ratkovčić Ivana Sajko Darko Šimičić Saša Šimpraga Nevena Škrbić Alempijević i Krešimir Zovak Vizualni dio oblikovan je fotografijama koje su snimili Ivan Buvinić Jovica Drobnjak Inia Herenčić Sanjin Kaštelan Mario Krištofić Jadranko Marjanović Bojan Mrđenović Ana Ogrizović Ana Opalić Zoran Pavelić Iva Prolić Jasenko Rasol Saša Šimpraga i Katarina Zlatec dok je za dizajn bila zaslužna Petra Milički.
Knjiga je bila objavljena u nakladi od dvjesto primjeraka a na samoj promociji bilo je udomljeno pedeset besplatnih primjeraka Nakladnici su bili Hrvatska udruga nastavnika povijesti i Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Zagreba Knjiga je djelomično bila ostvarena uz potporu Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba i Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba.
Inicijativa za Hrvatsku slobode i Kulturno informativni centar KIC Zagreb pozivaju vas na tribinu pod nazivom Kako se nositi s govorom i činom mržnje na kojoj će se raspravljati o načinima reagiranja na sve češće napade i iskrivljavanje činjenica u javnoj sferi koji pogađaju umjetnice novinare i sve neistomišljenike.
Na tribini govore znanstvenica sa Sveučilišta u Rijeci Valentina Otmačić odvjetnica Vesna Alaburić glavna urednica Novosti Andrea Radak i multimedijalna umjetnica iz udruge Domino Arijana Lekić Fridrih a razgovor moderira Sanja Sarnavka ispred Inicijative za Hrvatsku slobode.
Tijelo, prostor i grad: Plesno-glumački performans u Galeriji Forum
U Galeriji Forum, 13. srpnja održan je dinamičan plesno-glumački performans koji je funkcionirao kao sastavni dio izložbe "Forum i grad" umjetnika Petra Grimanija. Kroz istraživanje tjelesnosti i prostornih odnosa, izvođači su unijeli privremeni nemir među galerijske zidove, pretvarajući pasivni izložbeni prostor u aktivnog sugovornika i stvarajući živu sinesteziju pokreta i urbaniteta.
Ovaj događaj bio je poseban i po tome što su se u zajedničkoj izvedbenoj formaciji po prvi put okupili umjetnici Silvija Dogan, Nikolina Komljenović, Klara Fiolić, Tomislav Babić, Mario Kovač i Petar Grimani. Svaki od njih donio je svoj specifičan autorski pečat — od fluidnosti i discipline suvremenog plesa, preko dramaturške napetosti i glumačke ekspresije, pa sve do zvučnih i konceptualnih eksperimenata — stvorivši zajedničku improvizaciju koja je savršeno disala s konceptom same izložbe.
Petar Grimani organizirao je svečano zatvaranje izložbe „Forum i grad“, uz razgovor s Brankom Franceschijem i glazbeni program violinista Oresta Shourgota.
Branko Franceschi je istaknuti hrvatski povjesničar umjetnosti, likovni kritičar, kustos i ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu, poznat po brojnim problemskim izložbama i doprinosu razvoju hrvatske likovne scene.
Orest Shourgot je hrvatski i ukrajinski violinist, koncertni majstor, dirigent i redoviti profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Bio je dobitnik nagrade Judita za 2023. godinu i nagrade Neven, a od 2014. nastupao je na violini King Guarneri, djelu Giuseppea Guarnerija del Gesùa.
Posljednjih par godina svjedočimo pokušajima normaliziranja svakodnevnog korištenja AI tehnologija u našim životima: od generiranja poslovnih emailova i shopping lista do cijelih web stranica i vizualnih identiteta. Korištenje AI-a predstavlja se kao ultimativno i neizbježno rješenje za svaki first world problem.
Rizike koje te tehnologije donose sa sobom dugoročan utjecaj na kognitivne sposobnosti, krizu nezaposlenosti, izrabljivanje nevidljive radne snage, potrošnju energije, vode i struje potrebnih za rad podatkovnih centara te narušavanje kvalitete života stanovnika koji žive pored njih njihovi zagovaratelji objašnjavaju time kako cilj opravdava sredstva i žrtve.
Dapače, bespogovorna podrška i vjera u spasiteljsku kvalitetu AI tehnologije jedino su što nam preostaje u ovom stanju polikrize, jer je jedino AGI, iliti umjetna opća inteligencija budućnosti, sposobna razriješiti sve probleme u koje se čovječanstvo uvalilo.
Razbacujući se izjavama o izvrsnosti umjetne inteligencije u intervjuima i blog postovima, tehnomanijaci oslikavaju mutnu utopiju u kojoj će tehnološki napredak dovesti do značajnih poboljšanja u uvjetima naših života. Detalji tih spasiteljskih predviđanja uvijek ostaju nejasni, a metode tajne: najbolje bi ih bilo usporediti s predizbornim obećanjima naših političara.
Utopijske vizije AI budućnosti ne nazivaju se bajkama radi jednog zgodnog marketinškog trika, već zbog zbira okamenjenih ideja o korisnosti tehnološkog napretka, kultu tehnološkog genija i ideje o neizbježnosti AI-a. Svi oni stvaraju narativ koji pomaže zasjeniti sve očite mane i manjkavosti umjetne inteligencije.
U ovoj Seansi Knjiške moljčice Ema Marača i Izabela Šegedin raspravljat će upravo o tim narativima kojima nam AI i tehnološki overlordi pokušavaju zamazati oči, s fokusom na Sama Altmana, direktora OpenAI-a, developera ChatGPT chatbota, i njegovog spiritualnog neprijatelja, Elona Muska, čija je tvrtka xAI razvila chatbot Grok.
Analizirat ćemo narative o neizbježnosti AI-a, koketirati s ludizmom i zapitati se: je li tehnološki napredak uvijek pozitivna stvar? Što je uopće tehnološki napredak? Je li zaista moguće neprekidno rasti? I konačno, je li utrka za stvaranje AGI-a samo jedan veliki ego trip?
19 sati u Galeriji Forum u Teslinoj 16 otvorila se izložba Vlaste Delimar „Zagrepčani, provjerite jeste li živi”, čije su kustosice bile Katerina Jovanović i Sabina Oroshi.
Izložba je bila dio projekta „Provjerite jeste li živi”, zamišljenog kao višelokacijska antiretrospektiva koja je, umjesto kronološkog pregleda gotovo pedeset godina umjetničkog djelovanja Vlaste Delimar, povezala radove iz različitih razdoblja i smjestila ih u nove prostorne i vremenske odnose.
U godini u kojoj je umjetnica obilježila 70. rođendan, njezin se opus ponovno otvorio sadašnjosti. Nakon prve epizode projekta u riječkoj Galeriji Kortil, „Provjerite jeste li živi” nastavio se u Zagrebu izložbom „Zagrepčani, provjerite jeste li živi”.
Za Vlastu Delimar vrijeme nikada nije bilo samo kronologija. Radovi nastali početkom osamdesetih dobili su nova značenja i otvorili pitanja koja su ostala aktualna i desetljećima nakon njihova nastanka. U zagrebačkom su se postavu susreli radovi nastali tijekom gotovo pedeset godina, propitujući što se događa s tijelom, željom i vidljivošću kada se promijene životna dob, društveni kontekst i način na koji zajednica promatra tijelo.
U središtu izložbe nalazilo se tijelo kao prostor iskustva, otpora i pregovaranja. Pitanja seksualnosti, autonomije i prava na vlastitu reprezentaciju, koja je Delimar otvarala još početkom osamdesetih, nastavila su se kroz teme starenja, vidljivosti i prava na želju.
Fotografije „Kurac volim” iz 1980. i „Jebite me” iz 1981. u susretu s recentnim radom „Hoćeš jebat, stani u red” iz 2026. otkrile su kontinuitet umjetničke pozicije Vlaste Delimar. Riječ je bila o dosljednom odbijanju da se tijelu unaprijed odredi što smije biti, kako smije izgledati i kada smije biti vidljivo.
Posebno mjesto u zagrebačkom postavu zauzelo je pitanje starenja i vidljivosti ženskog tijela. U performansu „Uspješno starenje”, izvedenom na otvorenju izložbe, Vlasta Delimar govorila je o vlastitom tijelu, seksualnosti, medicini, fizičkoj funkcionalnosti i promjenama koje donosi vrijeme, spajajući humor, erotiku i iskustvo svakodnevice.
U radu „Prema dostojanstvu starenja” iz 2026. to se pitanje iz galerijskog prostora proširilo u javni prostor. Starije žensko tijelo pojavilo se na jumbo plakatima i ušlo u vizualni jezik reklame, koji je tradicionalno bio usmjeren prema mladosti, poželjnosti i potrošnji.
Izložba je povezala osobno iskustvo s poviješću, sjećanjem i prostorima koji su nosili vlastite slojeve pamćenja. Radovi „Tišina živih skulptura u tišini oštećenih kuća” iz 2021., „Danica” iz 2023. i „Ovo sam bila ja 1980. kada je umro drug Tito” iz 1980. pokazali su kako se kolektivna povijest mogla čitati kroz pojedinačno tijelo i autobiografsko iskustvo.
Prošlost pritom nije bila zatvorena u vrijeme svojega nastanka. Ostala je prisutna u prostoru, sjećanju i načinu na koji smo je danas gledali.
Naslov „Zagrepčani, provjerite jeste li živi” bio je ujedno i izravni poziv publici. Živost se nije mjerila godinama, nego spremnošću da se suočimo s onim što nas je moglo uznemiriti, zainteresirati ili potaknuti da vlastite stavove sagledamo drugačije.
U susretu s radovima Vlaste Delimar naposljetku se nije provjeravalo samo koliko je živa umjetnost, nego i koliko je živ naš vlastiti pogled.
19 sati u Galeriji Forum u Teslinoj 16 otvorila se izložba Vlaste Delimar „Zagrepčani, provjerite jeste li živi”, čije su kustosice Katerina Jovanović i Sabina Oroshi.
U godini u kojoj je Vlasta Delimar obilježila 70. rođendan, njezin se opus ponovno otvorio u sadašnjosti, s pogledom prema načinima na koje se njegovo značenje mijenja kroz vrijeme. Projekt „Provjerite jeste li živi” zamišljen je kao višelokacijska antiretrospektiva koja je, umjesto linearnog pregleda gotovo pedeset godina umjetničkog djelovanja, povezala radove iz različitih razdoblja i promatrala što se događa kada se susretnu s novim prostorom, vremenom i publikom. Nakon prve epizode u riječkoj Galeriji Kortil, projekt se nastavio u zagrebačkoj Galeriji Forum izložbom „Zagrepčani, provjerite jeste li živi”.
Za njezin opus vrijeme nikada nije bilo samo kronologija. Radovi nastali početkom osamdesetih nisu ostali zaključani u vremenu svojega nastanka, a njihov se smisao mijenjao svaki put kada su ponovno bili gledani. U Zagrebu su se tako susreli radovi nastali tijekom gotovo pedeset godina, otvarajući pitanje što se događa s tijelom, željom i vidljivošću kada se promijene životna dob, društveni kontekst i način na koji zajednica gleda tijelo.
U središtu zagrebačkog postava bilo je tijelo, shvaćeno kao prostor iskustva, otpora i pregovaranja. Ono što je Delimar početkom osamdesetih otvarala kroz seksualnost, autonomiju i pravo na vlastitu reprezentaciju nastavilo se kroz pitanja starenja, vidljivosti i prava na želju.
Fotografije „Kurac volim” (1980.) i „Jebite me” (1981.), primjerice, u susretu s recentnim radom „Hoćeš jebat, stani u red” (2026.) otkrile su kontinuitet umjetničke pozicije, odnosno odbijanja da se tijelu unaprijed odredi što smije biti, kako smije izgledati i kada smije biti vidljivo.
Zagrebačka izložba pritom je posebno otvorila pitanje starenja i vidljivosti ženskog tijela. U performansu „Uspješno starenje”, izvedenom na otvorenju izložbe, Delimar je govorila o vlastitom tijelu, seksualnosti, medicini, fizičkoj funkcionalnosti i promjenama koje donosi vrijeme, pritom spajajući humor, erotiku i iskustvo svakodnevice.
U radu „Prema dostojanstvu starenja” (2026.) to se pitanje iz galerijskog prostora preselilo i u javni prostor. Starije žensko tijelo pojavilo se na jumbo plakatima, unutar vizualnog jezika reklame koja je tradicionalno usmjerena prema mladosti, poželjnosti i potrošnji.
Zagrebački postav ujedno je povezao osobno iskustvo s poviješću, sjećanjem i prostorima koji nose vlastite slojeve pamćenja. Radovi „Tišina živih skulptura u tišini oštećenih kuća” (2021.), „Danica” (2023.) i „Ovo sam bila ja 1980. kada je umro drug Tito” (1980.) pokazali su kako se kolektivna povijest može čitati kroz pojedinačno tijelo i autobiografsko iskustvo. Prošlost pritom je ostala prisutna u prostoru, sjećanju i načinu na koji danas gledamo.
Naslov „Zagrepčani, provjerite jeste li živi” zato je bio i poziv publici. Živost se ovdje mjerila spremnošću da se pogleda ono što nas može uznemiriti, zainteresirati ili natjerati da vlastite stavove vidimo drugačije. U susretu s Delimarinim radovima provjeravalo se, naposljetku, ne samo koliko je živa umjetnost nego i koliko je živ naš vlastiti pogled.
Na tribini „Komunikacija: pričanje, slušanje i ono između” psihologinja i psihoterapeutkinja Marija Roth Jelisavčić te psihologinja Ana Munivrana razgovaraju o komunikaciji, riječima i šutnji, odnosima i granicama, bliskosti i udaljavanju, sukobima i nesporazumima. Govore o teškoćama u izražavanju vlastitih misli, slušanju s ciljem odgovaranja te situacijama u kojima se sudionici razgovora međusobno ne razumiju. Razgovor se bavi i pitanjem što čini dobru komunikaciju te mogućnostima ponovnog uspostavljanja razumijevanja nakon nesporazuma i sukoba.
U Kulturno informativnom centru otvorit će se izložba Ivane Papić pod nazivom „U potrazi za Ljudorahom“. Biće iz naslova izložba imaginarni je organizam koji je evoluirao u spekulativnoj budućnosti.
Kustosica izložbe Dora Derado Giljanović pobliže objašnjava koncept:
„U multimedijalnoj instalaciji „U potrazi za Ljudorahom“ figura Ljudorahe predstavlja bitno više od fiktivnog lika. Ona je hibrid žene i divljeg oraha, samodostatna vrsta bez muškog primjerka, koja Zemlju obilazi sama i sadi sjemenke koje usput sakuplja, čime nastoji pomoći okolišu u njegovu zacjeljivanju.
Ivana Papić istražuje invazivnu vrstu u narodu zvanu divlji orah, odnosno pajasen (lat. Ailanthus altissima), niz godina. Premda je pajasen uvezen iz Azije u Europu u 18. stoljeću kao ukrasna vrsta, ljudi nisu mogli predvidjeti njegovo širenje. Što nas dovodi do nove situacije, odnosno „novog ljudskog problema“ koji zahtijeva prilagodbu. Umjetnica ove okolnosti potencira i stvara vlastitu spekulativnu fikciju čija je radnja smještena u neodređenom vremenu u budućnosti „nakon takozvanog Velikog geo-tektonskog događaja, događaja koji je promijenio život na Zemlji“.
Trenutak je to u kojem se ljudska vrsta dovela u nezavidni položaj, sve zahvaljujući vlastitim djelima i nedjelima.
„U potrazi za Ljudorahom“ sačinjava pet videoradova projiciranih na teksturirane površine kao što su spužva za zvučnu izolaciju, valovite ploče od recikliranih termoplastičnih materijala i lim (možebitni arheološki ostaci ljudske civilizacije od prije ovog apokaliptičnog događaja).“
Ivana Papić (Split, 1987.) multimedijalna je umjetnica i edukatorica. Koristeći tekst, video, zvuk i objekte u svojoj umjetničko-istraživačkoj praksi, ona gradi slojevite poetske radove koji se dotiču pojmova migracija, identiteta i pripadnosti iz perspektive odnosa čovjeka i biljnih svjetova.
Izlagala je na samostalnim i grupnim izložbama u Hrvatskoj, Srbiji, Njemačkoj i Peruu, među kojima se ističu samostalne izložbe u Galeriji MKC i Salonu Galić u Splitu, Pogon dvorani u Zagrebu te Podroom galeriji u Beogradu.
U okviru umjetničke prakse surađuje sa sveučilištima, nevladinim organizacijama i lokalnim zajednicama kroz seminare te radionice umjetničkog i spekulativnog dizajna.
Magistrirala je restauraciju (Umjetnička akademija u Splitu, 2011.) i Art in Context (UdK, Universität der Künste Berlin, 2022.). Na UdK-u je članica kolektiva Klasse Klima, gdje je predavala na pilot-projektu Studium Planetare te radila kao gostujuća predavačica na MA Art in Context i Studium Generale.
Galerija Forum, Nikole Tesle 16, Zagreb, 18:00–20:00.
Završno događanje projekta Vlaste Delimar Zagrepčani, provjerite jeste li živi, održano u Galeriji Forum. Program je obilježio završetak zagrebačke epizode projekta, nakon nekoliko tjedana izložbe, performansa, susreta i intervencija u javnom prostoru grada. Događanje je uključivalo druženje s umjetnicom i razgovor o izložbi i projektu.
U sklopu izložbe Vlaste Delimar Zagrepčani, provjerite jeste li živi, umjetnica Nina Novak izvela je happening Stol, održan 18. rujna od 17.30 do 20 sati ispred Galerije Forum.
Projekt je okupio osobe različite dobi, porijekla, životnih iskustava i političkih stavova za zajedničkim stolom. Sudionici su dijelili prostor, obrok i vrijeme, bez unaprijed određenih tema razgovora ili ishoda susreta. Stol je oblikovan kao privremeni javni prostor susreta i komunikacije.
