U sklopu KIC podcasta razgovarali smo s umjetnikom Petrom Grimanijem povodom njegove izložbe „Forum i grad”, otvorene 19. lipnja 2026. u Galeriji Forum u Zagrebu. Razgovor je obuhvatio njegov umjetnički rad, performanse, simboliku zlatnih folija, odnos tradicije i avangarde te povezanost njegovih umjetničkih intervencija s povijesnim i urbanim prostorom.Razgovor se odvijao spontano, kroz niz tema i asocijacija, na način koji podsjeća na Proustov „Combray”, u kojem se misli i sjećanja međusobno nadovezuju. Dotaknuli smo se umjetnosti, povijesti, filozofije i osobnih iskustava, pružajući širi uvid u Grimanijev umjetnički rad i razmišljanja.
19 sati u Galeriji Forum u Teslinoj 16 otvorila se izložba Vlaste Delimar „Zagrepčani, provjerite jeste li živi”, čije su kustosice bile Katerina Jovanović i Sabina Oroshi.
Izložba je bila dio projekta „Provjerite jeste li živi”, zamišljenog kao višelokacijska antiretrospektiva koja je, umjesto kronološkog pregleda gotovo pedeset godina umjetničkog djelovanja Vlaste Delimar, povezala radove iz različitih razdoblja i smjestila ih u nove prostorne i vremenske odnose.
U godini u kojoj je umjetnica obilježila 70. rođendan, njezin se opus ponovno otvorio sadašnjosti. Nakon prve epizode projekta u riječkoj Galeriji Kortil, „Provjerite jeste li živi” nastavio se u Zagrebu izložbom „Zagrepčani, provjerite jeste li živi”.
Za Vlastu Delimar vrijeme nikada nije bilo samo kronologija. Radovi nastali početkom osamdesetih dobili su nova značenja i otvorili pitanja koja su ostala aktualna i desetljećima nakon njihova nastanka. U zagrebačkom su se postavu susreli radovi nastali tijekom gotovo pedeset godina, propitujući što se događa s tijelom, željom i vidljivošću kada se promijene životna dob, društveni kontekst i način na koji zajednica promatra tijelo.
U središtu izložbe nalazilo se tijelo kao prostor iskustva, otpora i pregovaranja. Pitanja seksualnosti, autonomije i prava na vlastitu reprezentaciju, koja je Delimar otvarala još početkom osamdesetih, nastavila su se kroz teme starenja, vidljivosti i prava na želju.
Fotografije „Kurac volim” iz 1980. i „Jebite me” iz 1981. u susretu s recentnim radom „Hoćeš jebat, stani u red” iz 2026. otkrile su kontinuitet umjetničke pozicije Vlaste Delimar. Riječ je bila o dosljednom odbijanju da se tijelu unaprijed odredi što smije biti, kako smije izgledati i kada smije biti vidljivo.
Posebno mjesto u zagrebačkom postavu zauzelo je pitanje starenja i vidljivosti ženskog tijela. U performansu „Uspješno starenje”, izvedenom na otvorenju izložbe, Vlasta Delimar govorila je o vlastitom tijelu, seksualnosti, medicini, fizičkoj funkcionalnosti i promjenama koje donosi vrijeme, spajajući humor, erotiku i iskustvo svakodnevice.
U radu „Prema dostojanstvu starenja” iz 2026. to se pitanje iz galerijskog prostora proširilo u javni prostor. Starije žensko tijelo pojavilo se na jumbo plakatima i ušlo u vizualni jezik reklame, koji je tradicionalno bio usmjeren prema mladosti, poželjnosti i potrošnji.
Izložba je povezala osobno iskustvo s poviješću, sjećanjem i prostorima koji su nosili vlastite slojeve pamćenja. Radovi „Tišina živih skulptura u tišini oštećenih kuća” iz 2021., „Danica” iz 2023. i „Ovo sam bila ja 1980. kada je umro drug Tito” iz 1980. pokazali su kako se kolektivna povijest mogla čitati kroz pojedinačno tijelo i autobiografsko iskustvo.
Prošlost pritom nije bila zatvorena u vrijeme svojega nastanka. Ostala je prisutna u prostoru, sjećanju i načinu na koji smo je danas gledali.
Naslov „Zagrepčani, provjerite jeste li živi” bio je ujedno i izravni poziv publici. Živost se nije mjerila godinama, nego spremnošću da se suočimo s onim što nas je moglo uznemiriti, zainteresirati ili potaknuti da vlastite stavove sagledamo drugačije.
U susretu s radovima Vlaste Delimar naposljetku se nije provjeravalo samo koliko je živa umjetnost, nego i koliko je živ naš vlastiti pogled.
19 sati u Galeriji Forum u Teslinoj 16 otvorila se izložba Vlaste Delimar „Zagrepčani, provjerite jeste li živi”, čije su kustosice Katerina Jovanović i Sabina Oroshi.
U godini u kojoj je Vlasta Delimar obilježila 70. rođendan, njezin se opus ponovno otvorio u sadašnjosti, s pogledom prema načinima na koje se njegovo značenje mijenja kroz vrijeme. Projekt „Provjerite jeste li živi” zamišljen je kao višelokacijska antiretrospektiva koja je, umjesto linearnog pregleda gotovo pedeset godina umjetničkog djelovanja, povezala radove iz različitih razdoblja i promatrala što se događa kada se susretnu s novim prostorom, vremenom i publikom. Nakon prve epizode u riječkoj Galeriji Kortil, projekt se nastavio u zagrebačkoj Galeriji Forum izložbom „Zagrepčani, provjerite jeste li živi”.
Za njezin opus vrijeme nikada nije bilo samo kronologija. Radovi nastali početkom osamdesetih nisu ostali zaključani u vremenu svojega nastanka, a njihov se smisao mijenjao svaki put kada su ponovno bili gledani. U Zagrebu su se tako susreli radovi nastali tijekom gotovo pedeset godina, otvarajući pitanje što se događa s tijelom, željom i vidljivošću kada se promijene životna dob, društveni kontekst i način na koji zajednica gleda tijelo.
U središtu zagrebačkog postava bilo je tijelo, shvaćeno kao prostor iskustva, otpora i pregovaranja. Ono što je Delimar početkom osamdesetih otvarala kroz seksualnost, autonomiju i pravo na vlastitu reprezentaciju nastavilo se kroz pitanja starenja, vidljivosti i prava na želju.
Fotografije „Kurac volim” (1980.) i „Jebite me” (1981.), primjerice, u susretu s recentnim radom „Hoćeš jebat, stani u red” (2026.) otkrile su kontinuitet umjetničke pozicije, odnosno odbijanja da se tijelu unaprijed odredi što smije biti, kako smije izgledati i kada smije biti vidljivo.
Zagrebačka izložba pritom je posebno otvorila pitanje starenja i vidljivosti ženskog tijela. U performansu „Uspješno starenje”, izvedenom na otvorenju izložbe, Delimar je govorila o vlastitom tijelu, seksualnosti, medicini, fizičkoj funkcionalnosti i promjenama koje donosi vrijeme, pritom spajajući humor, erotiku i iskustvo svakodnevice.
U radu „Prema dostojanstvu starenja” (2026.) to se pitanje iz galerijskog prostora preselilo i u javni prostor. Starije žensko tijelo pojavilo se na jumbo plakatima, unutar vizualnog jezika reklame koja je tradicionalno usmjerena prema mladosti, poželjnosti i potrošnji.
Zagrebački postav ujedno je povezao osobno iskustvo s poviješću, sjećanjem i prostorima koji nose vlastite slojeve pamćenja. Radovi „Tišina živih skulptura u tišini oštećenih kuća” (2021.), „Danica” (2023.) i „Ovo sam bila ja 1980. kada je umro drug Tito” (1980.) pokazali su kako se kolektivna povijest može čitati kroz pojedinačno tijelo i autobiografsko iskustvo. Prošlost pritom je ostala prisutna u prostoru, sjećanju i načinu na koji danas gledamo.
Naslov „Zagrepčani, provjerite jeste li živi” zato je bio i poziv publici. Živost se ovdje mjerila spremnošću da se pogleda ono što nas može uznemiriti, zainteresirati ili natjerati da vlastite stavove vidimo drugačije. U susretu s Delimarinim radovima provjeravalo se, naposljetku, ne samo koliko je živa umjetnost nego i koliko je živ naš vlastiti pogled.
Na tribini „Komunikacija: pričanje, slušanje i ono između” psihologinja i psihoterapeutkinja Marija Roth Jelisavčić te psihologinja Ana Munivrana razgovaraju o komunikaciji, riječima i šutnji, odnosima i granicama, bliskosti i udaljavanju, sukobima i nesporazumima. Govore o teškoćama u izražavanju vlastitih misli, slušanju s ciljem odgovaranja te situacijama u kojima se sudionici razgovora međusobno ne razumiju. Razgovor se bavi i pitanjem što čini dobru komunikaciju te mogućnostima ponovnog uspostavljanja razumijevanja nakon nesporazuma i sukoba.
U Kulturno informativnom centru otvorit će se izložba Ivane Papić pod nazivom „U potrazi za Ljudorahom“. Biće iz naslova izložba imaginarni je organizam koji je evoluirao u spekulativnoj budućnosti.
Kustosica izložbe Dora Derado Giljanović pobliže objašnjava koncept:
„U multimedijalnoj instalaciji „U potrazi za Ljudorahom“ figura Ljudorahe predstavlja bitno više od fiktivnog lika. Ona je hibrid žene i divljeg oraha, samodostatna vrsta bez muškog primjerka, koja Zemlju obilazi sama i sadi sjemenke koje usput sakuplja, čime nastoji pomoći okolišu u njegovu zacjeljivanju.
Ivana Papić istražuje invazivnu vrstu u narodu zvanu divlji orah, odnosno pajasen (lat. Ailanthus altissima), niz godina. Premda je pajasen uvezen iz Azije u Europu u 18. stoljeću kao ukrasna vrsta, ljudi nisu mogli predvidjeti njegovo širenje. Što nas dovodi do nove situacije, odnosno „novog ljudskog problema“ koji zahtijeva prilagodbu. Umjetnica ove okolnosti potencira i stvara vlastitu spekulativnu fikciju čija je radnja smještena u neodređenom vremenu u budućnosti „nakon takozvanog Velikog geo-tektonskog događaja, događaja koji je promijenio život na Zemlji“.
Trenutak je to u kojem se ljudska vrsta dovela u nezavidni položaj, sve zahvaljujući vlastitim djelima i nedjelima.
„U potrazi za Ljudorahom“ sačinjava pet videoradova projiciranih na teksturirane površine kao što su spužva za zvučnu izolaciju, valovite ploče od recikliranih termoplastičnih materijala i lim (možebitni arheološki ostaci ljudske civilizacije od prije ovog apokaliptičnog događaja).“
Ivana Papić (Split, 1987.) multimedijalna je umjetnica i edukatorica. Koristeći tekst, video, zvuk i objekte u svojoj umjetničko-istraživačkoj praksi, ona gradi slojevite poetske radove koji se dotiču pojmova migracija, identiteta i pripadnosti iz perspektive odnosa čovjeka i biljnih svjetova.
Izlagala je na samostalnim i grupnim izložbama u Hrvatskoj, Srbiji, Njemačkoj i Peruu, među kojima se ističu samostalne izložbe u Galeriji MKC i Salonu Galić u Splitu, Pogon dvorani u Zagrebu te Podroom galeriji u Beogradu.
U okviru umjetničke prakse surađuje sa sveučilištima, nevladinim organizacijama i lokalnim zajednicama kroz seminare te radionice umjetničkog i spekulativnog dizajna.
Magistrirala je restauraciju (Umjetnička akademija u Splitu, 2011.) i Art in Context (UdK, Universität der Künste Berlin, 2022.). Na UdK-u je članica kolektiva Klasse Klima, gdje je predavala na pilot-projektu Studium Planetare te radila kao gostujuća predavačica na MA Art in Context i Studium Generale.
Galerija Forum, Nikole Tesle 16, Zagreb, 18:00–20:00.
Završno događanje projekta Vlaste Delimar Zagrepčani, provjerite jeste li živi, održano u Galeriji Forum. Program je obilježio završetak zagrebačke epizode projekta, nakon nekoliko tjedana izložbe, performansa, susreta i intervencija u javnom prostoru grada. Događanje je uključivalo druženje s umjetnicom i razgovor o izložbi i projektu.
U sklopu izložbe Vlaste Delimar Zagrepčani, provjerite jeste li živi, umjetnica Nina Novak izvela je happening Stol, održan 18. rujna od 17.30 do 20 sati ispred Galerije Forum.
Projekt je okupio osobe različite dobi, porijekla, životnih iskustava i političkih stavova za zajedničkim stolom. Sudionici su dijelili prostor, obrok i vrijeme, bez unaprijed određenih tema razgovora ili ishoda susreta. Stol je oblikovan kao privremeni javni prostor susreta i komunikacije.
Prva epizoda KIC podcasta objavljena na službenom YouTube kanalu KIC-a donosi razgovor s Vlastom Delimar, jednom od ključnih protagonistica hrvatske suvremene umjetnosti, povodom izložbe Zagrepčani, provjerite jeste li živi, održane u Galeriji Forum od 4. do 26. rujna 2026. Razgovor je snimljen 26. rujna, posljednjeg dana izložbe, a obuhvatio je gotovo pet desetljeća njezina umjetničkog djelovanja, od ranih radova i performansa do recentnih ostvarenja. Razgovarale smo o slobodi umjetničkog izražavanja, tijelu, društvenim konvencijama, starenju i odnosu umjetnosti i života, osvrnuvši se i na performans Uspješno starenje, izveden na otvorenju izložbe. Prethodne epizode KIC podcasta dostupne su u Digitalnom arhivu KIC-a, dok ovom epizodom započinje njihovo javno objavljivanje na službenom YouTube kanalu KIC-a.
U petak 9. listopada u 19 sati, u Galeriji Forum, u Teslinoj 16 otvorit će se izložba Jezik ptica Aleksandra Bezinovića. Naslov je ciklus posudio iz sufijske poeme perzijskog pjesnika Faridudina Atara, napisane oko 1177.
„U repetitivnim formama koje se preslaguju pronalazimo ključeve omjera, razmjera i ritma koji su upisani u našu percepciju, odnosno u naše tijelo. Ne tražimo pred ovim djelima odnos slike i sebe (jer to bi značilo da smo dva odvojena entiteta), već nas same.
Slika, ako je postavljena dobro, zapravo i jest Apsolut. Djelo koje nas svojim formalnim odnosima i značenjskim sklopovima dovodi do samospoznaje. Bezinovićevi formati su, uglavnom, monumentalni te na njima kombinacije segmenata lukova i krugova izgledaju poput zadivljujuće koreografije koju gledamo iz daljine. To je ujedno i ples derviša i slet povodom proslave u nekom socijalističkom društvu. I baš i jedno i drugo: jer nema dvojstva između metafizičkog i svjetovnog, duhovnog i sekularnog, kao ni između pojedinca i zajednice, čija se postojanja izmjenjuju pred našim očima u takvim plesovima. Zbog toga su i ove slike s jedne strane izrazito materijalno prisutne – i svojom, već spomenutom, veličinom, ali i vidljivo rahlim namazima boje. Njihovoj prisutnosti doprinose i ploče od olovnog lima integrirane u slike, taj grubi materijal koji naglašava fizičku postojanost ovih ostvarenja.“, piše autor predgovora, voditelj Galerije Forum Feđa Gavrilović.
Aleksandar Bezinović rođen je 1975. godine u Splitu gdje završava Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn — odjel grafičkog dizajna, a 1993. upisuje slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te diplomira u klasi Zlatka Kesera. Nakon završenog studija slikarstva radi u Hrvatskom restauratorskom zavodu na odjelu za drvenu polikromiranu skulpturu. Od 2007. do 2019. godine surađuje na brojnim filmskim i kazališnim projektima kao scenski slikar i koordinator slikara dekora. Kontinuirano izlaže na samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu.
Festival prvih, multidisciplinarni umjetnički festival koji se ove godine prezentira u svom 24. izdanju, održava se u Zagrebu od 19. do 30. listopada u prostorima KNAP-a i KIC-a.
Središnja tema ovogodišnjeg izdanja je Anatomija prijateljstva, a bavit će se pitanjima koja istražuju od čega je sazdano prijateljstvo onkraj njegove rječničke definicije kao osnove odnosa između ljudi temeljeno na poštovanju, povjerenju i ljubavi. Je li uopće i koliko je moguće – u svijetu svekolikih sukoba – njegovati poštovanje, povjerenje i ljubav prema bližnjima, suputnicama i suputnicima, ljudima s kojima dijelimo planet?
Antropolog Robin Dunbar došao je do zaključka da ljudi imaju kapacitet za bližu komunikaciju s krugom od 150 ljudi. Od toga, krug doista pravih, bliskih prijatelja jedne osobe sveo je na pet ljudi. Jacques Derrida analizirao je promišljanja filozofa kroz povijest i i zaključio da su iz njihovih ideja o prijateljstvu isključena i nemoguća prijateljstva između žena te ona između žena i muškaraca. Ovakvo su čitanje, među ostalima, kritizirale feminističke teoretičarke Nancy Holland, Gayatri Chakravorty Spivak i Dorothea Olkovoski kao „osnaživanje tradicionalne filozofske šutnje o ženama“, dok Heather Devere smatra da Derridinu dekonstrukciju ne treba nužno smatrati anti - ženskom jer „identificira brojne načine diskriminacije žena... doprinoseći postmodernoj feminističkoj raspravi“.
Što o svim tim pitanjima misle umjetnici_e i neumjetnici_e, oni koji tek kroče u polje djelovanja u određenom mediju? Ta i ostala pitanja vezana uz temu pokušat ćemo preispitati i odgovoriti kroz izložbeni, diskurzivni i radionički program ovogodišnjeg, 24. Festivala prvih.
U Kulturno informativnom centru održana je tribina iz ciklusa Pisci u stisci. Kako pojedini PISCI pričaju o kreativnoj, vremenskoj, financijskoj, obiteljskoj, emotivnoj, motivacijskoj, egzistencijalnoj i svakoj drugoj STISCI i hrabro nam otvaraju vrata svojih intimnih dvojbi između života i pisanja, saznajemo upravo u njihovu bliskom razgovoru s voditeljicom Karmelom Špoljarić.
Gošća tribine bila je Monika Herceg, pjesnikinja, dramatičarka, scenaristica, urednica te društvena aktivistica. Na tribini otkriva zašto je prekasno upoznala Crvenkapicu i što znače zvjezdice na njezinoj ruci. Njezine koordinate počinju u vremenu prije jezika, u doba lovostaja, tamo gdje počinje šuma. Ubij se, tata, reći će glasom djeteta jer malodušnost je problem privilegiranih.
Tijelo i psiha nisu dva odvojena svijeta. Način na koji živimo, doživljavamo, osjećamo, mislimo i odnosimo se prema sebi i drugima neprestano se susreće s fiziologijom našeg organizma. Psihosomatika se nalazi na tom području susreta psihičkog i tjelesnog.
Tribina otvara prostor za razgovor o psihosomatici kao važnom području razumijevanja čovjeka, od njezina povijesnog razvoja do suvremenih spoznaja o povezanosti emocija, autonomnog živčanog sustava i tjelesnih procesa.
Pokrenuta je i tema unutarnjih sukoba koji se mogu odvijati između naših želja, potreba i svjesnih stavova te na različite načine na koje se emocionalno iskustvo može izraziti kroz tijelo. Istodobno, tijelo može postati izvor psihičkog iskustva, interpretacije i značenja, pa odnos između tjelesnog i psihičkog nije jednosmjeran.
U razgovoru su sudjelovali Marija Roth Jelisavčić, psihologinja i psihoterapeutkinja, i prim. Jadran Morović, dr. med., psihijatar i psihoterapeut.
U sklopu koncerta u Kulturno informativnom centru, Ryan Smith Trio izvode cjelokupan album Sanjaj. Na klaviru je Ryan Smith, na bubnjevima Krunoslav Levačić, a na kontrabasu Zvonimir Šestak. Na progamu se nalaze i skladbe drugih autora, među kojima su Rafael Alvarez, Nathan Renson i Connor O’Neill.
Gost tribine ,,Zagrebački urbani javni prostori - prošlost i budućnost" bio je arhitekt i redoviti profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, Tin Sven Franić.
Zašto Zagreb teško stvara nove kvalitetne urbane javne prostore i ambijente? Kako nastaju suvremeni gradovi u kojima ljudi žele boraviti, susretati se i živjeti? Što možemo naučiti iz Zagreba prošlosti i što nas očekuje u budućnosti? Ovo predavanje i razgovor otvaraju pitanja o tome kako planiramo Zagreb, kakve javne prostore stvaramo i kakav grad želimo ostaviti budućim generacijama. Kroz nekoliko konkretnih zagrebačkih primjera razgovor se osvrće na urbano planiranje, razvoj i ulogu javnog prostora u životu grada.
U Galeriji Forum 19. studenog 2026. otvorena je izložba umjetnice Ane Vivode Umotano u pamuk.
Kustosica izložbe Tihana Galić piše u predgovoru:
Ulaskom u Galeriju Forum zatječu nas komadi odjeće obješeni u prostoru: košulje, suknja, pidžama, haljina. U sredini lebdi oblak umotanih predmeta od presavijene tkanine. Između njih vise trodimenzionalni, rukom ispisani tekstovi, a njihove se sjene pojavljuju po zidovima. Prvi je dojam napuštenost, odsutnost tijela u odjeći koja visi bez sadržaja. Tek kada se približimo, prepoznajemo riječi koje su ispisane na tkanini, koje nas upućuju na nečiji glas, otisak sjećanja. […] U najnovijim radovima stihovi prelaze s uporabnog tekstila na odjeću. Vivoda ih rukopisnim vezom ispisuje u segmentima. Fragmenti stihova čitljivi su tek toliko da na promatrača ostave dojam cjeline, a izdvojeni su kako se tkanina ne bi 'ugušila' od količine napisanih riječi. Namjerno neodrezane, niti neuredno vise, gotovo cure prema dolje i razmotavaju se. Vez se kao tradicionalno umijeće generacijski prenosio s majki na kćeri i zahtijevao je preciznost koju autorica ovdje izbjegava, ostavljajući promatraču vidljivo ono što ne bi trebalo biti; naličje postaje lice. Poneke riječi ostavlja skrivene, a kako ih opisuje sama umjetnica, one su 'nagužvane po unutrašnjim džepovima', poput misli koje se ne izgovaraju naglas, ali se daju naslutiti. Konac kojim se najčešće služi crvene je boje, koja u sebi nosi snažnu simboliku: znak je žudnje, rađanja i života, ali i rane, odlaska i smrti.
Ana Vivoda rođena je u Rijeci 1979. godine te je diplomirala na Odsjeku za likovne umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci 2002. godine. Završila je poslijediplomski studij (Project Studies) na Royal University College of Fine Arts u Stockholmu u Švedskoj. Doktorirala je na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu 2013. godine. Redovita je profesorica na Sveučilištu u Zadru, na Odjelu za nastavničke studije u Gospiću. Izlagala je na brojnim samostalnim i grupnim izložbama u Hrvatskoj i svijetu, a dobitnica je brojnih nacionalnih i međunarodnih nagrada i priznanja za umjetnički rad. Po vokaciji je grafičarka, no ovom izložbom ostvaruje tekstilnu i intimističku, poetičnu instalaciju u prostoru Galerije Forum.
Izložba se može pogledati do 5. prosinca 2026. godine.
Književno-glazbena izvedba na Polukatu Kulturno informativnog centra, koju su 19. studenog 2026. održali Monika Herceg, Ivar Roban Križić i Domagoj Leljak.
U eksperimentalnoj književno-glazbenoj izvedbi Monika Herceg, Ivar Roban Križić i Domagoj Leljak spajaju znanost, poeziju i suvremeni jazz kako bi istražili načine na koje nastaje znanje, ali i načine na koje se oblikuje povijest znanstvenih otkrića. Kroz autorski tekst Monike Herceg, koji povezuje poetske, dokumentarne i postdramske postupke, isprepliću se glasovi dviju fizičarki, njihove biografije i znanstvena otkrića. U dijalogu s jazzom i slobodnom improvizacijom nastaje polifona izvedba u kojoj se tekst i glazba međusobno nadopunjuju, prekidaju i otvaraju prostor za drukčije čitanje poznate povijesti.
U Galeriji na katu 13. studenog 2026. otvorena je izložba umjetnika Pascala Dombisa After Déjà Vu.
Izložba je dio višegodišnjeg projekta Glowing Globe, kojemu je kustosica Ingeborg Fülepp. Izložba je ostvarena u suradnji s Francuskim institutom u Hrvatskoj, gdje je istog dana bio predstavljen dio izložbe, a 14. studenog 2026. na istom mjestu održana je projekcija video rada The (End)less.
Glowing Globe međunarodna je manifestacija posvećena inovativnoj medijskoj umjetnosti i kulturi koji se održava u Rijeci od 2019. godine. Program manifestacije uključuje izložbu u galeriji Kortil, simpozij na Sveučilištu u Rijeci te projekcije i performanse u Astronomskom centru. U proteklih šest godina manifestacija je okupila brojne umjetnike, znanstvenike i teoretičare iz različitih dijelova Europe i svijeta, pri čemu predstavlja razvoj medijske umjetnosti i istražuje društvene probleme suvremenog doba. Izložbe su predstavljene u Hrvatskoj 2020. i 2021. u suradnji Glowing Globea s Francuskim institutom u Hrvatskoj, kao dio Institutova programa Digitalni rendez-vous.
Jedan od vrhunaca izložbe Pascala Dombisa interaktivna je zidna instalacija The End of Art Is Not the End, dio serije radova koja je postala jedna od najprepoznatljivijih u njegovu opusu. To novo djelo obrađuje mnoge krajeve koji odlikuju naše vrijeme: kraj svijeta, kraj čovječanstva, kraj civilizacije, kraj politike, kraj povijesti i, naravno, kraj umjetnosti.
Izložba se može pogledati do 5. prosinca 2026. u KIC-u te do 12. prosinca 2026. u Francuskom institutu.