Deplijan donosi sažeti pregled izložbe KIC 60, s osnovnim informacijama o konceptu, prostornim cjelinama i izboru arhivske građe. Nastao je kao vodič kroz povijest Kulturno-informativnog centra i uvod u digitalnu arhivu koja po prvi put objedinjeno predstavlja 60 godina djelovanja KIC-a. Izložbu potpisuje kustosica Jelena Pašić.
Bogat program uz jazz i otvorenje izložbe koja pruža uvid u kulturni tempo zagrebačkog KIC-a. Šest desetljeća stvaralaštva, susreta i vizionarskih programa Kulturno informativnog centra Kulturno informativni centar (KIC) obilježava svoju 60. obljetnicu atraktivnim programom koji će u srijedu, 17. prosinca ispuniti Galeriju Forum i druge KIC-ove prostore. Otvara se velika slavljenička izložba, lansira se novi digitalni arhiv dostupan na arhiv.kic.hr, a večer otvorenja dodatno će zaokružiti poseban jazz program inspiriran Modern Jazz Quartetom – svojevrsna glazbena posveta bogatoj KIC-ovoj povijesti i njegovoj ljubavi prema jazzu. Izložba ostaje otvorena do kraja siječnja, dok novi online arhiv donosi digitaliziranu građu iz svih šest desetljeća djelovanja KIC-a.
Izložbeni postav: fokus na razdoblje 1965.–1985. Središnji dio programa čini živopisni izložbeni postav u Galeriji Forum koji prati prva dva desetljeća Centra i njegovu specifičnu ulogu u lokalnom kontekstu, u vrijeme socijalističkog modernizma, obilježeno intenzivnim društvenim razvojem i specifičnim jugoslavenskim političkim kontekstom. Instalaciju – koja uključuje multimedijalni sadržaj i svojom formom sugerira mozaičnu strukturu online arhiva – oblikovale su dizajnerica Petra Milički i arhitektica Iva Maria Jurić, dok koncepciju potpisuje Jelena Pašić. Dinamično prezentiran arhivski materijal otkriva ključne pojmove, prakse i osobe koje su obilježile rani razvoj ustanove, pružajući uvid u kulturni tempo i intelektualnu atmosferu Zagreba u tom razdoblju. Uz središnju izložbu publika će imati priliku poslušati i radijsku instalaciju sastavljenu od davnih glasova, misli i stihova velike šestorice hrvatskih umjetnika – Ede Murtića, Đure Sedera, Zlatka Price, Koste Angelija Radovanija, Ferdinanda Kulmera i Ivana Kožarića. U Galeriji na katu KIC-a projicirat će se audiovizualni tragovi i svjedočanstava osoba čije stvaranje dodiruje programe KIC-a i Galerije Forum u raznim razdobljima. Radijski i televizijski sadržaj potekao iz bogate baštine Radija i Televizije Zagreb (današnjeg HRT-a, ujedno i partnera ovog projekta) posebno za ovu priliku oblikovali su montažerka Klara Šovagović i oblikovatelj zvuka Luka Gamulin. Dostupan i otvoren online arhiv Novi online arhiv omogućuje javnosti pregled građe koja uključuje plakate, fotografije, tiskane publikacije, filmske zapise i tonske snimke, nudeći jedinstven uvid u šezdeset godina KIC-ovog rada. Platforma donosi bogat materijal koji je sada jednostavno dostupan, pregledan i otvoren svima. Povijest KIC-a: šest desetljeća kulture, dijaloga i kritičke misli KIC je osnovan 1965. kao Centar za kulturu i informacije, s vizijom da se putem inovativnih formi progovara o suvremenim društveno-političkim zbivanjima, kulturnoj politici i najvažnijim društvenim temama. Kako je istaknula tadašnja direktorica Vera Sarić 1970. godine, cilj je bio otvaranje prostora za originalne i progresivne pristupe kulturnim sadržajima. Od samih početaka KIC je razvijao širok spektar programa – od informativno-političkih i književnih, preko likovnih i glazbenih, do filmskih i opće-kulturnih sadržaja. Godine 1969. u sklopu ustanove osnovana je Galerija Forum, kojom je upravljao tim renomiranih umjetnika predvođen Edom Murtićem, a kasnije proširenom Studijem GF posvećenim mladim, još neafirmiranim autorima. Zagrebačkoj kulturnoj sceni pridonio je niz djelatnika KIC-a poput voditelja Galerije Forum Vladimira Bužančića, redatelja i voditelja filmskih programa Rudolfa Sremca te Mire Križića, jednog od najvećih poznavatelja jazza na domaćem tlu. KIC je bio i mjesto susreta s međunarodnom kulturom i umjetnošću, a već u prvim godinama djelovanja ugostio je i niz prominentnih imena poput talijanskog redatelja Piera Paola Pasolinija, novinarke i književnice Oriane Fallaci, književnog velikana Güntera Grassa te pijanista i skladatelja Johna Lewisa, čiji je Modern Jazz Quartet vješto i uz impresivnu tehničku preciznost spajao različite glazbene utjecaje – što se simbolično odražava i u programu obilježavanja godišnjice. Program otvorenja: 19 sati 1) Svečano otvaranje izložbe - Galerija Forum, Teslina 16 2) Projekcije povijesti KIC-a - Galerija na katu, Preradovićeva 5 20 sati 1) Pokretanje otvorenog arhiva KIC-a - KIC – polukat, Preradovićeva 5 2) Šimun Matišić i Modern Jazz Quartet Tribute Band Gost: Davor Križić - KIC – polukat, Preradovićeva 5
Godišnji izvještaj Kulturno informativnog centra donosi pregled programa, projekata i suradnji ostvarenih tijekom 2025. godine. Publikacija obuhvaća izložbene, filmske, glazbene, izdavačke i druge programe KIC-a, uključujući 470 filmskih projekcija u Surogatu KIC, te predstavlja završnu rekapitulaciju obilježavanja 60 godina djelovanja ustanove. Posebno mjesto zauzimaju izložba KIC60 i predstavljanje reorganiziranog i digitaliziranog javnog arhiva KIC-a.
U Galeriji na katu Kulturno informativnog centra otvorena je grupna izložba Šetnjica, koju su kustoski oblikovali Buga Kranželić i Gregor Sirotić Marušić. Na izložbi sudjeluju David Bakarić Mihaljević i Ana Stražičić, Hana Belobrk, Glorija Lizde, Luisa Pascu i Teo Kiš te Kora Rogina.
Izložba okuplja radove mlađe generacije umjetnika u različitim medijima, povezane temom osobnog identiteta i njegovih fluidnih, otvorenih oblika. Izložba je otvorena do 8. ožujka.
Tekst daje osvrt na izložbu ZEMLJA ZABRANE, kustosice Davorke Perić kao što i pokazuje nekoliko fotografija postava unutar Galerije Forum te Galerije na katu.
Članak govori o tome kako su umjetnost i sloboda izražavanja često bili ograničavani zbog političkih pritisaka. Ideja “umjetnosti za narod” i otvoreno iznošenje istine smatrani su prijetnjom vlasti, pa su umjetnici i intelektualci bili izloženi cenzuri, kontroli tiska i čak zatvaranjima.
Izložba o kojoj je riječ prikazuje upravo ta razdoblja zabrana i represije, povezujući ih s važnim povijesnim događajima, poput političkog nasilja i smrti Stjepan Radić. Glavna poruka je da su zabrane i šutnja često bile nametnute, ali i da su ljudi ponekad sami sebe ograničavali iz straha.
Tekst „Umjetnost pod ključem” naglašava kako izložba „Zemlja zabrane” Davorke Perić povezuje zabrane umjetnosti od vremena Šestosiječanjske diktature do danas, pokazujući da se oblici pritiska mijenjaju, ali ne nestaju. Ističe se da su umjetnici nekad bili zabranjivani zbog prikazivanja siromaštva i društvene stvarnosti, dok se danas suočavaju s političkim, društvenim i financijskim pritiscima te cenzurom. Članak posebno naglašava kontinuitet represije nad umjetnošću i poruku izložbe da sloboda izražavanja i dalje ima jasne granice koje društvo nameće.
Tekst „Plastični Jezus” povezuje aktualne političke pritiske (poput rasprava oko Venecijanskog bijenala) s povijesnim i suvremenim oblicima cenzure u umjetnosti. Kroz primjer filma Plastični Isus i izložbe „Zemlja zabrane” pokazuje se kako su umjetnici kroz različita razdoblja kažnjavani zbog ideološke nepodobnosti. Naglasak je na tome da cenzura danas često djeluje suptilnije – kroz financijske pritiske i samocenzuru – ali i dalje snažno oblikuje umjetničku slobodu.
U srijedu, 15. 4. u 19 sati u sklopu izložbe Zemlja zabrane, u Surogat kinu KIC u okviru programa Kinocenzura, na rasporedu su bili filmovi O ljubavnim vještinama ili film sa 14441 kvadratom Karpa Godine i Rani radovi Želimira Žilnika.
Nakon projekcije s Karpom Godinom i Želimirom Žilnikom razgovarala je Jelena Pašić, kustosica i voditeljica programa Kinocenzura.
Filmski program pod naslovom Kinocenzura tijekom trajanja izložbe Zemlja zabrane okuplja sedam ostvarenja čija su javna prikazivanja zabranjivana zbog njihova odvažnog, beskompromisnog pogleda na društvenu zbilju i ironijskog zadiranja u političke dogme. Od prvog sudski zabranjenog filma Grad redateljskog trojca Marka Babca, Kokana Rakonjca i Živojina Pavlovića te crnovalnih klasika Rani radovi Želimira Žilnika i Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji Bate Čengića, preko provokativnih ostvarenja kratkoga metra u režiji Karpa Godine i Rajka Grlića te posljednjeg jugoslavenskog filma čije je prikazivanje u Hrvatskoj spriječeno zbog početka rata, pa do kontroverznog Plastičnog Isusa radi kojeg je Lazar Stojanović odslužio zatvorsku kaznu – ova djela obol su slobodi umjetničkog stvaranja i kritičkog mišljenja.
U srijedu, 8. travnja u 19 sati u Galeriji Forum (Teslina 16) i Galeriji na katu (Preradovićeva 5), u sklopu Kulturno informativnog centra, otvara se izložba Zemlja zabrane, koja kroz dijalog povijesnih i suvremenih radova propituje političke pritiske, zabrane i mehanizme cenzure u umjetnosti – od 1930-ih do danas. Izložba ostaje otvorena do 1. svibnja.
U središtu izložbe nalazi se djelovanje Udruženja umjetnika Zemlja, čiji su članovi u međuratnom razdoblju bili izloženi zabranama zbog kritičkog prikazivanja društvene stvarnosti, siromaštva i nejednakosti. Povijesni trenutak koji označava vrhunac represije dogodio se 7. travnja 1935., kada je Krsto Hegedušić na vrata Umjetničkog paviljona stavio lokot nakon policijske zabrane VII izložbe Udruženja. Taj simbolički čin postaje polazište za promišljanje suvremenih oblika pritiska, autocenzure i institucionalne kontrole nad umjetničkim djelovanjem. Kustosica izložbe Davorka Perić naglašava da radovi povijesnih „zemljaša“ ulaze u dijalog sa suvremenim autorima koji se bave sličnim temama – urušavanjem društvenih vrijednosti, siromaštvom, discipliniranjem javnog prostora i perfidnim oblicima zabrane. Izložba ukazuje da umjetnost koja razotkriva naličje sustava i danas izaziva otpor, jednako kao i prije devedeset godina. Uz radove iz povijesnih zbirki i muzeja, predstavljeni su i suvremeni umjetnici čija djela tematiziraju autocenzuru, strah i društveni konformizam. Poseban naglasak stavljen je na radove koji problematiziraju šutnju kao strategiju preživljavanja u društvu nadzora, ali i na umjetničke geste koje pozivaju na hrabrost i javni otpor, autorske komentare zabrana i cenzura kroz socijalističko razdoblje, sve do aktualnog Sinja, Benkovca, Velike Gorice i Splita.
Zastupljeni će biti umjetnici i umjetnice, filmski autori i glazbenici: Neli Ružić, Gildo Bavčević, Boris Burić, Vlado Martek, Mladen Stilinović, Božena Končić Badurina, Vlasta Delimar, Marko Paunović, Krsto Hegedušić, Marko Ristić, Ljubomir Micić alias Dr. Rasinov, Novi Kolektivizam, Marijan Detoni, Fedor Vaić, Kamilo Tompa, Branka Hegedušić, Željko Hegedušić, Kamilo Ružička, Ernest Tomašević, Vilim Svečnjak, Oton Postružnik, Vanja Radauš, Sara Renar, Antun Mezdjić, Petar Franjić, Edo Kovačević, Obrad Gluščević, Lazar Stojanović, Marko Babac, Vojislav Kokan Rakonjac, Živojin Pavlović, Želimir Žilnik, Bahrudin 'Bato' Čengić, Rajko Grlić, Vlado Kristl, Srđan Karanović.
Dio programa čine i filmske projekcije autora koji su u svojim sredinama bili proskribirani zbog kritičkog pristupa društvu. Program uključuje filmove nastale u tradiciji „crnog vala“ i eksperimentalnog filma, koji su, poput radova grupe Zemlja, odbijali prikazivati idealiziranu sliku stvarnosti. Uz izložbu je do kraja travnja organiziran i popratni program koji uključuje projekcije u Surogatkinu KIC, tribinu Geografija zabrana u dvorani KIC-a, a na dan otvorenja u 21 sat, nastup Sare Renar Nježne riječi u Zemlji zabrane.
Izložba Dizajn, socijalizam, modernizam: Didaktička izložba polazi od shvaćanja da upravo dizajn, vizualne komunikacije, popularna kultura i umjetnost u najširem smislu, mogu biti “kraljevski put” za analizu i tumačenje razvoja jugoslavenskog društva u periodu socijalističke modernizacije druge polovine 20. stoljeća. Svojim opsegom izložba ne pretendira na sveobuhvatni kritički pregled niti prikazati neki idealan izbor “najvećih remek djela” iz povijesti domaćeg dizajna, nego prije svega kroz prizmu dizajna i vizualnih komunikacija postavljati pitanja kako su se unutarnje dinamike i napetosti društvenih odnosa reflektirale u sferi jugoslavenske kulturne proizvodnje. Na koji su način vizualni jezik, grafički dizajn i umjetničke prakse oblikovali – i bili oblikovani – promjenama društva?
Priče koje danas kao društvo sebi pričamo o socijalističkom periodu i umjetnosti tog vremena daleko su od jednostavnih. Prepune su kontradikcija, ambivalentnosti, ideološki suprotstavljenih pozicija i tumačenja, i upravo zbog toga se – posebno u postsocijalističkom kontekstu – simplificiraju i svode na klišeje. Ustaljene odrednice kao što su “socijalistička umjetnost” i “umjetnost u socijalizmu”, često više prikrivaju nego što nam otkrivaju. Prva podrazumijeva da je cjelokupna umjetnost tog vremena nužno bila ideološki određena i predmet političkog diktata. Druga sintagma pak odnos umjetnosti i društvenog predstavlja pasivno i depolitizirajuće, kao nešto što se “naprosto događalo” unutar društvenog sustava, svodeći tako umjetnice i umjetnike na pasivne aktere bez stvarne moći djelovanja, kreiranja društvenih transformacija ali i pregovaranja i otpora.
U oba slučaja tako se prikrivaju složeni međuodnosi umjetnosti i politike. Sintagma umjetnost socijalizma, priznaje da su umjetnost i dizajn tog razdoblja nastajali u dinamičnim odnosima prema socijalističkom projektu modernizacije i društvene emancipacije. Shvaćajući proizvode grafičkog dizajna kao materijalne tragove jednog društva u određenom vremenu, izložba Dizajn, socijalizam, modernizam posvećena je odnosu, smjenama i međusobnim napetostima tendencija koje su poznate ali često nejasno definirane – ili do karikature pojednostavljene – pod nazivima socijalistički realizam, socijalistički modernizam i socijalistički estetizam. Dok je rascjep socijalističkog realizma i socijalističkog modernizma često tematiziran, pa tako i sveden na nekoliko često problematičnih klišea, odnos socijalističkog modernizma i socijalističkog estetizma je daleko manje i rjeđe obrađivan.
Didaktička izložba u sklopu Subversive festivala, u razgovoru sudjeluju Marko Golub i Tena Lovrenčić, a kustos izložbe je Dejan Kršić.
Grupna izložba autora odabranih u Veliko natjecanje kratkometražnog filma predstavlja umjetnike sa širokim dijapazonom radova, od slika, skica, crteža, grafika, kolaža, preko dijelova scenografije, modela, studija, knjiga snimanja, sve do instalacija i multimedije.
Predstavljeni su radovi sljedećih umjetnika: Alex Boya, Ana Horvat, Anna Mantzaris, Carlo Galbiati, Carmen Córdoba, María Herreros, Chloë Danguy, Frank Ternier, Georges Schwizgebel, Jocelyn Charles, Leo Černic, Luciano Lepinay, Luma Flôres, Mária Kralovič, Markus Tangre, Michelle Gruppetta, Natalia Mirzoyan, Sandra Desmazières, Sylwia Szkiłądź, Vladislav Ivanov, Xie Li.
Polugodišnjak KIC-a za 2026. godinu donosi pregled programa i projekata ostvarenih tijekom prvih šest mjeseci 2026. godine. Publikacija obuhvaća diskurzivne, filmske, glazbene, izdavačke i galerijske programe te razvoj javnog digitalnog arhiva KIC-a.
U Kulturno informativnom centru otvorit će se izložba Ivane Papić pod nazivom „U potrazi za Ljudorahom“. Biće iz naslova izložba imaginarni je organizam koji je evoluirao u spekulativnoj budućnosti.
Kustosica izložbe Dora Derado Giljanović pobliže objašnjava koncept:
„U multimedijalnoj instalaciji „U potrazi za Ljudorahom“ figura Ljudorahe predstavlja bitno više od fiktivnog lika. Ona je hibrid žene i divljeg oraha, samodostatna vrsta bez muškog primjerka, koja Zemlju obilazi sama i sadi sjemenke koje usput sakuplja, čime nastoji pomoći okolišu u njegovu zacjeljivanju.
Ivana Papić istražuje invazivnu vrstu u narodu zvanu divlji orah, odnosno pajasen (lat. Ailanthus altissima), niz godina. Premda je pajasen uvezen iz Azije u Europu u 18. stoljeću kao ukrasna vrsta, ljudi nisu mogli predvidjeti njegovo širenje. Što nas dovodi do nove situacije, odnosno „novog ljudskog problema“ koji zahtijeva prilagodbu. Umjetnica ove okolnosti potencira i stvara vlastitu spekulativnu fikciju čija je radnja smještena u neodređenom vremenu u budućnosti „nakon takozvanog Velikog geo-tektonskog događaja, događaja koji je promijenio život na Zemlji“.
Trenutak je to u kojem se ljudska vrsta dovela u nezavidni položaj, sve zahvaljujući vlastitim djelima i nedjelima.
„U potrazi za Ljudorahom“ sačinjava pet videoradova projiciranih na teksturirane površine kao što su spužva za zvučnu izolaciju, valovite ploče od recikliranih termoplastičnih materijala i lim (možebitni arheološki ostaci ljudske civilizacije od prije ovog apokaliptičnog događaja).“
Ivana Papić (Split, 1987.) multimedijalna je umjetnica i edukatorica. Koristeći tekst, video, zvuk i objekte u svojoj umjetničko-istraživačkoj praksi, ona gradi slojevite poetske radove koji se dotiču pojmova migracija, identiteta i pripadnosti iz perspektive odnosa čovjeka i biljnih svjetova.
Izlagala je na samostalnim i grupnim izložbama u Hrvatskoj, Srbiji, Njemačkoj i Peruu, među kojima se ističu samostalne izložbe u Galeriji MKC i Salonu Galić u Splitu, Pogon dvorani u Zagrebu te Podroom galeriji u Beogradu.
U okviru umjetničke prakse surađuje sa sveučilištima, nevladinim organizacijama i lokalnim zajednicama kroz seminare te radionice umjetničkog i spekulativnog dizajna.
Magistrirala je restauraciju (Umjetnička akademija u Splitu, 2011.) i Art in Context (UdK, Universität der Künste Berlin, 2022.). Na UdK-u je članica kolektiva Klasse Klima, gdje je predavala na pilot-projektu Studium Planetare te radila kao gostujuća predavačica na MA Art in Context i Studium Generale.
