2025.

1. siječnja – 31. prosinca

Godišnji izvještaj Kulturno informativnog centra donosi pregled programa, projekata i suradnji ostvarenih tijekom 2025. godine. Publikacija obuhvaća izložbene, filmske, glazbene, izdavačke i druge programe KIC-a, uključujući 470 filmskih projekcija u Surogatu KIC, te predstavlja završnu rekapitulaciju obilježavanja 60 godina djelovanja ustanove. Posebno mjesto zauzimaju izložba KIC60 i predstavljanje reorganiziranog i digitaliziranog javnog arhiva KIC-a.

Večernji list

Podlistak: Kultura

13. siječnja 2026.

Intervju s ravnateljem Kulturno informativnog centra, Hrvojem Hribarom povodom šezdesete godišnjice KIC-a i izložbe KIC60.

U Galeriji na katu Kulturno informativnog centra otvorena je grupna izložba Šetnjica, koju su kustoski oblikovali Buga Kranželić i Gregor Sirotić Marušić. Na izložbi sudjeluju David Bakarić Mihaljević i Ana Stražičić, Hana Belobrk, Glorija Lizde, Luisa Pascu i Teo Kiš te Kora Rogina.

Izložba okuplja radove mlađe generacije umjetnika u različitim medijima, povezane temom osobnog identiteta i njegovih fluidnih, otvorenih oblika. Izložba je otvorena do 8. ožujka.

14. travnja 2026.

NACIONAL

Tekst daje osvrt na izložbu ZEMLJA ZABRANE, kustosice Davorke Perić kao što i pokazuje nekoliko fotografija postava unutar Galerije Forum te Galerije na katu.

17. travnja 2026.

EXPRESS

Članak govori o tome kako su umjetnost i sloboda izražavanja često bili ograničavani zbog političkih pritisaka. Ideja “umjetnosti za narod” i otvoreno iznošenje istine smatrani su prijetnjom vlasti, pa su umjetnici i intelektualci bili izloženi cenzuri, kontroli tiska i čak zatvaranjima.

Izložba o kojoj je riječ prikazuje upravo ta razdoblja zabrana i represije, povezujući ih s važnim povijesnim događajima, poput političkog nasilja i smrti Stjepan Radić. Glavna poruka je da su zabrane i šutnja često bile nametnute, ali i da su ljudi ponekad sami sebe ograničavali iz straha.

10. travnja 2026.

JUTARNJI LIST

Tekst „Umjetnost pod ključem” naglašava kako izložba „Zemlja zabrane” Davorke Perić povezuje zabrane umjetnosti od vremena Šestosiječanjske diktature do danas, pokazujući da se oblici pritiska mijenjaju, ali ne nestaju. Ističe se da su umjetnici nekad bili zabranjivani zbog prikazivanja siromaštva i društvene stvarnosti, dok se danas suočavaju s političkim, društvenim i financijskim pritiscima te cenzurom. Članak posebno naglašava kontinuitet represije nad umjetnošću i poruku izložbe da sloboda izražavanja i dalje ima jasne granice koje društvo nameće.

travanj 2026.

DNEVNIK

Tekst „Plastični Jezus” povezuje aktualne političke pritiske (poput rasprava oko Venecijanskog bijenala) s povijesnim i suvremenim oblicima cenzure u umjetnosti. Kroz primjer filma Plastični Isus i izložbe „Zemlja zabrane” pokazuje se kako su umjetnici kroz različita razdoblja kažnjavani zbog ideološke nepodobnosti. Naglasak je na tome da cenzura danas često djeluje suptilnije – kroz financijske pritiske i samocenzuru – ali i dalje snažno oblikuje umjetničku slobodu.

U srijedu, 15. 4. u 19 sati u sklopu izložbe Zemlja zabrane, u Surogat kinu KIC u okviru programa Kinocenzura, na rasporedu su bili filmovi O ljubavnim vještinama ili film sa 14441 kvadratom Karpa Godine i Rani radovi Želimira Žilnika.

Nakon projekcije s Karpom Godinom i Želimirom Žilnikom razgovarala je Jelena Pašić, kustosica i voditeljica programa Kinocenzura. 

Filmski program pod naslovom Kinocenzura tijekom trajanja izložbe Zemlja zabrane okuplja sedam ostvarenja čija su javna prikazivanja zabranjivana zbog njihova odvažnog, beskompromisnog pogleda na društvenu zbilju i ironijskog zadiranja u političke dogme. Od prvog sudski zabranjenog filma Grad redateljskog trojca Marka Babca, Kokana Rakonjca i Živojina Pavlovića te crnovalnih klasika Rani radovi Želimira Žilnika i Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji Bate Čengića, preko provokativnih ostvarenja kratkoga metra u režiji Karpa Godine i Rajka Grlića te posljednjeg jugoslavenskog filma čije je prikazivanje u Hrvatskoj spriječeno zbog početka rata, pa do kontroverznog Plastičnog Isusa radi kojeg je Lazar Stojanović odslužio zatvorsku kaznu – ova djela obol su slobodi umjetničkog stvaranja i kritičkog mišljenja.

U srijedu, 8. travnja u 19 sati u Galeriji Forum (Teslina 16) i Galeriji na katu (Preradovićeva 5), u sklopu Kulturno informativnog centra, otvara se izložba Zemlja zabrane, koja kroz dijalog povijesnih i suvremenih radova propituje političke pritiske, zabrane i mehanizme cenzure u umjetnosti – od 1930-ih do danas. Izložba ostaje otvorena do 1. svibnja.

U središtu izložbe nalazi se djelovanje Udruženja umjetnika Zemlja, čiji su članovi u međuratnom razdoblju bili izloženi zabranama zbog kritičkog prikazivanja društvene stvarnosti, siromaštva i nejednakosti. Povijesni trenutak koji označava vrhunac represije dogodio se 7. travnja 1935., kada je Krsto Hegedušić na vrata Umjetničkog paviljona stavio lokot nakon policijske zabrane VII izložbe Udruženja. Taj simbolički čin postaje polazište za promišljanje suvremenih oblika pritiska, autocenzure i institucionalne kontrole nad umjetničkim djelovanjem. Kustosica izložbe Davorka Perić naglašava da radovi povijesnih „zemljaša“ ulaze u dijalog sa suvremenim autorima koji se bave sličnim temama – urušavanjem društvenih vrijednosti, siromaštvom, discipliniranjem javnog prostora i perfidnim oblicima zabrane. Izložba ukazuje da umjetnost koja razotkriva naličje sustava i danas izaziva otpor, jednako kao i prije devedeset godina. Uz radove iz povijesnih zbirki i muzeja, predstavljeni su i suvremeni umjetnici čija djela tematiziraju autocenzuru, strah i društveni konformizam. Poseban naglasak stavljen je na radove koji problematiziraju šutnju kao strategiju preživljavanja u društvu nadzora, ali i na umjetničke geste koje pozivaju na hrabrost i javni otpor, autorske komentare zabrana i cenzura kroz socijalističko razdoblje, sve do aktualnog Sinja, Benkovca, Velike Gorice i Splita.

Zastupljeni će biti umjetnici i umjetnice, filmski autori i glazbenici: Neli Ružić, Gildo Bavčević, Boris Burić, Vlado Martek, Mladen Stilinović, Božena Končić Badurina, Vlasta Delimar, Marko Paunović, Krsto Hegedušić, Marko Ristić, Ljubomir Micić alias Dr. Rasinov, Novi Kolektivizam, Marijan Detoni, Fedor Vaić, Kamilo Tompa, Branka Hegedušić, Željko Hegedušić, Kamilo Ružička, Ernest Tomašević, Vilim Svečnjak, Oton Postružnik, Vanja Radauš, Sara Renar, Antun Mezdjić, Petar Franjić, Edo Kovačević, Obrad Gluščević, Lazar Stojanović, Marko Babac, Vojislav Kokan Rakonjac, Živojin Pavlović, Želimir Žilnik, Bahrudin 'Bato' Čengić, Rajko Grlić, Vlado Kristl, Srđan Karanović.

Dio programa čine i filmske projekcije autora koji su u svojim sredinama bili proskribirani zbog kritičkog pristupa društvu. Program uključuje filmove nastale u tradiciji „crnog vala“ i eksperimentalnog filma, koji su, poput radova grupe Zemlja, odbijali prikazivati idealiziranu sliku stvarnosti. Uz izložbu je do kraja travnja organiziran i popratni program koji uključuje projekcije u Surogatkinu KIC, tribinu Geografija zabrana u dvorani KIC-a, a na dan otvorenja u 21 sat, nastup Sare Renar Nježne riječi u Zemlji zabrane.

Izložba Dizajn, socijalizam, modernizam: Didaktička izložba polazi od shvaćanja da upravo dizajn, vizualne komunikacije, popularna kultura i umjetnost u najširem smislu, mogu biti “kraljevski put” za analizu i tumačenje razvoja jugoslavenskog društva u periodu socijalističke modernizacije druge polovine 20. stoljeća. Svojim opsegom izložba ne pretendira na sveobuhvatni kritički pregled niti prikazati neki idealan izbor “najvećih remek djela” iz povijesti domaćeg dizajna, nego prije svega kroz prizmu dizajna i vizualnih komunikacija postavljati pitanja kako su se unutarnje dinamike i napetosti društvenih odnosa reflektirale u sferi jugoslavenske kulturne proizvodnje. Na koji su način vizualni jezik, grafički dizajn i umjetničke prakse oblikovali – i bili oblikovani – promjenama društva?

Priče koje danas kao društvo sebi pričamo o socijalističkom periodu i umjetnosti tog vremena daleko su od jednostavnih. Prepune su kontradikcija, ambivalentnosti, ideološki suprotstavljenih pozicija i tumačenja, i upravo zbog toga se – posebno u postsocijalističkom kontekstu – simplificiraju i svode na klišeje. Ustaljene odrednice kao što su “socijalistička umjetnost” i “umjetnost u socijalizmu”, često više prikrivaju nego što nam otkrivaju. Prva podrazumijeva da je cjelokupna umjetnost tog vremena nužno bila ideološki određena i predmet političkog diktata. Druga sintagma pak odnos umjetnosti i društvenog predstavlja pasivno i depolitizirajuće, kao nešto što se “naprosto događalo” unutar društvenog sustava, svodeći tako umjetnice i umjetnike na pasivne aktere bez stvarne moći djelovanja, kreiranja društvenih transformacija ali i pregovaranja i otpora.

U oba slučaja tako se prikrivaju složeni međuodnosi umjetnosti i politike. Sintagma umjetnost socijalizma, priznaje da su umjetnost i dizajn tog razdoblja nastajali u dinamičnim odnosima prema socijalističkom projektu modernizacije i društvene emancipacije. Shvaćajući proizvode grafičkog dizajna kao materijalne tragove jednog društva u određenom vremenu, izložba Dizajn, socijalizam, modernizam posvećena je odnosu, smjenama i međusobnim napetostima tendencija koje su poznate ali često nejasno definirane – ili do karikature pojednostavljene – pod nazivima socijalistički realizam, socijalistički modernizam i socijalistički estetizam. Dok je rascjep socijalističkog realizma i socijalističkog modernizma često tematiziran, pa tako i sveden na nekoliko često problematičnih klišea, odnos socijalističkog modernizma i socijalističkog estetizma je daleko manje i rjeđe obrađivan.

Didaktička izložba u sklopu Subversive festivala, u razgovoru sudjeluju Marko Golub i Tena Lovrenčić, a kustos izložbe je Dejan Kršić.

Grupna izložba autora odabranih u Veliko natjecanje kratkometražnog filma predstavlja umjetnike sa širokim dijapazonom radova, od slika, skica, crteža, grafika, kolaža, preko dijelova scenografije, modela, studija, knjiga snimanja, sve do instalacija i multimedije.

Predstavljeni su radovi sljedećih umjetnika: Alex Boya, Ana Horvat, Anna Mantzaris, Carlo Galbiati, Carmen Córdoba, María Herreros, Chloë Danguy, Frank Ternier, Georges Schwizgebel, Jocelyn Charles, Leo Černic, Luciano Lepinay, Luma Flôres, Mária Kralovič, Markus Tangre, Michelle Gruppetta, Natalia Mirzoyan, Sandra Desmazières, Sylwia Szkiłądź, Vladislav Ivanov, Xie Li.

14. srpnja 2026.

Fotografije s otvorenja i postava izložbe Kaleidoskop autorice Lore Elezović. Izložbu otvorili Feđa Gavrilović te kustosica Marta Radman.

14. srpnja 2026.

Plakat sa izložbe Kaleidoskop autorice Lore Elezović. Kustosica izložbe jest Marta Radman.

14. srpnja 2026.

Katalog izložbe Kaleidoskop autorice Lore Elezović.

14. srpnja 2026.

Video s otvorenja izložbe Kaleidoskop autorice Lore Elezović.