Zbog zakona koji su ga poticali, Jugoslavija je imala cvjetajuće tržište umjetnina. Iz istog razloga, bile su potrebne i galerije, kao posrednici između umjetnika i kupaca. No, osnovati privatnu galeriju bilo je tada, također zbog zakona, vrlo teško, jer se umjetnost shvaćala kao nešto vrlo ozbiljno i društveno važno, o čemu glavnu riječ moraju imati institucije i hijerarhijske strukture i što se ne može prepustiti bilo kojem privatniku. Zato su osnivane galerije kao radne organizacije unutar državnih ili gradskih poduzeća, koje su, uglavnom, vodili umjetnici. Oni su osmišljavali galerijski program i bili osobe s prvenstvom izlaganja u tim galerijama. Zvali su se „članovi galerije“.
Galerija Forum osnovana je unutar zagrebačkog Centra za kulturu i informacije. Na inicijativu Ede Murtića, slikara s izrazito značajnim društvenim kapitalom i uz umjetnike: Kostu Angelija Radovanija, Belizara Bahorića, Raoula Goldonija, Kseniju Kantoci, Antu Kuduza, Ferdinanda Kulmera, Ivana Lovrenčića, Stevana Luketića, Virgilija Nevjestića, Otona Postružnika, Zlatka Pricu, Nikolu Reisera i Franu Šimunovića, Galerija Forum počela je djelovanje u Teslinoj 16, 14. 7. 1969., kao prodajna galerija koja predstavlja ostvarenja svojih članova, ali i drugih (jugoslavenskih i svjetskih) umjetnika.
Šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća takav model organizacije galerija, zvan „artist run space“, postaje popularan i na Zapadu, ali iz posve suprotnih razloga. Dok su jugoslavenski umjetnici željeli ostati u okrilju institucije koja im daje legitimitet, a također i začeti neki galerijski sustav (dakle, djelovati prema tržištu), njihovi su kolege iz zapadne Europe i Amerike osnivali vlastite kolektive i galerije kako bi zajedno nastupali izvaninstitucionalno, stvarajući polje alternativne kulture, izdvojene iz galerijskog sustava. Primjerice, samo godinu nakon otvorenja Foruma, 1970., u New Yorku je osnovana White Columns galerija (u početku zvana 112 Workshop ili 112 Greene Street), također kao prostor koji vode umjetnici, ali koji od osnutka ističe neprofitnost kao jedan od svojih temelja.
Dok su vodili Galeriju Forum, Murtić i ostali „članovi“ predstavljali su u njoj umjetnost koja je odgovarala je estetici njihove generacije, odnosno poslijeratnog modernizma. U početku je to bila mahom apstrakcija ili slobodna figuracija, s iznimkom opusa Ive Friščića, malo kasnijeg člana Galerije koji je unosio elemente hiperrealizma u svoje cikluse.
Galerija Forum bila je vibrantno mjesto u kojemu se zrcalio duh druge polovine 20. stoljeća u Jugoslaviji u svoj svojoj živahnosti i svim svojim proturječjima. U njoj su se presijecali modernizam u umjetnosti, socijalizam (makar nominalni) u samoupravljačkoj strukturi i, ne najmanje važno, tržišna misija koja je bila i razlog njezina osnivanja.
